Dragi vjernici Zadarske nadbiskupije – veliko vam Hvala! Bio je to najljepši zajednički slavljenički, duhovni ulazak u novu godinu Milosti Gospodnje!
Hvala vam, jer ste svojim dolaskom i željom da sudjelujete na otvaranju Godine jubileja u Zadarskoj nadbiskupiji, ispisali i ugradili sebe u nezaboravnu stranicu u životu Zadarske Crkve.
Iz župa sa sve četiri strane Nadbiskupije, iz grada Zadra, iz zaleđa, Ravnih kotara, Bukovice i s otoka, vas sedam tisuća ljudi došlo je na događaj koji se u Crkvi održava svakih 25 godina – na svečano otvorenje Jubileja 2025., u nedjelju, 29. 12. 2024. godine, u Zadar.
Zadarska nadbiskupija kao institucija zahvaljuje vama, vjerničkom narodu, za veličanstveno molitveno, pobožno i dostojanstveno svjedočanstvo vjere i predanja duhu Godine jubileja.
Svojim načinom sudjelovanja pokazali ste poštovanje i osjećaj za veličinu milosti koju Crkva proglasom Jubileja nudi vjernicima u osobitom izrazu Božjeg milosrđa po mogućnosti dobivanja potpunog oprosta te poticajno dublje življenje i drugih znakova vjere u otajstvu spasenja.
Svojom sabranošću i pozornim, usredotočenim sudjelovanjem u svim dijelovima jubilejskog obreda, od crkve sv. Šime, procesije sa svijećama do mise u katedrali sv. Stošije, na najljepši način ugrijali ste ugodnu zimsku večer koja je brojnošću i nitima međusobne duhovne povezanosti najveći crkveni događaj u Zadarskoj nadbiskupiji u zadnjih četvrt stoljeća, ako se izuzme jedinstveni susret naroda s papom Ivanom Pavlom II. u Zadru 2003. godine.
Hvala što ste podržali pozive i poticaje župnika, svećenika da se odazovete tom osobitom pohodu Božje milosti. Pokazali ste snagu i milinu zajedništva s nadbiskupom i svećenicima na razini uzvišenog, a božanski poniznog dostojanstva.
Svečanost otvaranja Jubileja u Zadru bila je puna izvanjskih simbola. Ali, najveći znak bili ste vi – ljudi, vjernici, hodočasnici
Vaša prisutnost, svih generacija. Veliko priznanje i osobita zahvala požrtvovnim roditeljima koji su došli s djecom, pa i najmanjom, u dječjim kolicima, strpljivo, mirno i pažljivo sudjelujući u svim dijelovima jubilejskog slavlja. Roditelji s djecom bili su osobiti ukras ovog jubilejskog blagdana Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Drage obitelji iz cijele Nadbiskupije, koji ste došli i sa svojih troje, četvero male djece – vi ste 29. 12. 2024. bili živi duhovni ‘Nazaret’ u Zadru.
Hvala svima koji su stoički mirno stajali i bili na Trgu ispred katedrale, u atriju pokraj katedrale, kao i ljudima koji su bili na dijelu Kalelarge uzduž sjevernog zida katedrale jer nisu mogli doći do Trga i atrija kako bi pratili misu putem video zida. Gospodin bio nagrada i toj vašoj žrtvi, miru predanja i sabranog sudjelovanja.
Hvala za strpljivost koju ste pokazali, ulazeći u katedralu i sat vremena od početka obreda, jer bila je tolika masa ljudi da je Križ već bio došao u katedralu, a veliki dio naroda još uvijek je bio kod crkve sv. Šime. Nije mogao od tamo niti krenuti od tolikog broja tisuća ljudi. Vi ste uistinu bili hodočasnici, strpljivo i bez mrmljanja hodeći prema cilju, niste odustali. Katedrala sv. Stošije i crkva sv. Šime po vama su se stopili u jedno tijelo.
Vi ste generacija koja je središtem grada Zadra i središtem Stošijine katedrale, dosad nedoživljeno, pronijela Veliki drveni križ iz katedrale sv. Stošije, a pod raširenim rukama korpusa našega Spasitelja Isusa Krista, po zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću, poškropljeni ste blagoslovljenom vodom iz krsnog zdenca. Taj križ iz katedrale sv. Stošije nikad nije bio nošen u nijednoj procesiji u Zadru, osim što je bio postavljen na pozornici za vrijeme susreta s papom Ivanom Pavlom II. na Forumu u Zadru, 9. lipnja 2003. godine.
Zajedništvo u otvaranju Godine jubileja bio je naš zajednički, nadbiskupijski ‘Tabor’ s kojeg nas je obasjala Milost Gospodnja, koji neka nam pomogne da možemo, Božjom milošću, nositi čavle i križeve našeg života. Ali, baš kako ste uz Križ išli sa svjetlom svijeća, kako ste pažljivo svojim dlanovima i rukama, što su instinktivno zaštitnički znala učiniti i djeca, čuvali, štitili plamen svijeće da se u hodu procesijom ne ugasi – tako neka vas na vašim životnim putovima prate dlanovi Krista, neka vas grije i obasjava Svjetlo Isusa, slavno uskrsnuloga. I podržavaju Njegov Zagrljaj ljubavi i pružena Ruka!
Vaša upućenost u sadržaj Jubileja, vaša molitvena predanja i fokus na sve što se tijekom liturgije događalo, najljepša je novogodišnja čestitka Zadarske nadbiskupije kao zajednice vjernika, dar i uzdarje, prolaz kroz „sveta vrata“ Jubileja, čije će milosti biti samo vama znane.
Dragi sudionici jubilejske proslave, dragi pratitelji mrežne stranice i Facebook stranice Zadarske nadbiskupije. Hvala vam za podršku, praćenje i što ste prepoznali bogatstvo dara i događaja Crkve koje Godina jubileja predstavlja i može značiti u našim životima.
Vaša prisutnost, promatranje, pogledi i dostojanstveno sudjelovanje bili su istinska kateheza, navještaj vjere i ljubav u pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Vi niste bili gosti u Zadru. Vi ste bili istinski, dragi domaćini ove jubilejske proslave – u znaku križa, svjetla svijeća i blagoslovljene vode, koja je nadišla očekivanja mnogih.
Pratite nas i dalje. Odazovite se i ubuduće na pozive svojih župnika, poticaje svećenika, za sudjelovanje na događajima koje organizira Zadarska nadbiskupija, kada vas poziva po nadbiskupu, nasljedniku u nizu apostola. Majka Crkva nudi susrete i sakramente da osvježe život vjere, ohrabri klonule, uzdigne pogled prema Nebu – na hvalu i slavu Boga Oca, stvoritelja svijeta i ljudi, našeg Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista i vezu njihove savršene ljubavi koja nas posvećuje i uvodi u istinu života – Duha Svetoga.
Blagoslovljena vam bila Jubilejska 2025. godina! Hvala vam što ste 29. 12. 2024. bili dio tjelesne i duhovne rijeke milosti u životu i povijesti Zadarske nadbiskupije, zalogom za buduće.
Ines Grbić
“I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta. Učinit ću da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.
Izlit ću nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima budućim. Vidite, ne trudih se samo za sebe, nego za sve koji je traže” (Sirah 24, 31-34)
