ZADAR: Prijepodnevna misa u župi sv. Josipa na Plovaniji – Propovijed don Ante Sorića, generalnog vikara Zadarske nadbiskupije
Na svetkovinu sv. Josipa, u srijedu, 19. ožujka, svečano prijepodnevno misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa na Plovaniji u Zadru predvodio je don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Propovijed vikara Sorića donosimo u cijelosti.
Kada molimo Nicejsko-carigradsko vjerovanje, onda svoju vjeroispovijest započinjemo riječima: „Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga“. U Bibliji se pod pojmovima neba i zemlje podrazumijeva „sve što postoji, cjelokupno stvorenje“, nebeska i zemaljska stvarnost (KKC 326). Ono što izgovaramo u vjerovanju svakog dana možemo i očima gledati te se diviti ljepoti djela Svemogućeg Boga koji je stvorio makrokozmos: čitavu prirodu; svemir, univerzum te mikrokozmos: svijet molekula, atoma i čestica, nevidljivih ljudskom oku, pa i mikroskopima.
I koliko god čovjek mislio da je u životu ili povijesti čovječanstva uspio učiniti nešto veliko, to sve ostaje neznatno i maleno prema djelima svemoćnosti Boga. Kada smo kod čovjeka, upravo je on jedino biće koje je sposobno „upoznati i ljubiti svog Stvoritelja“ (KKC 356). Čovjek je jedini stvoren na sliku Božju, „ima dostojanstvo osobe, on nije tek nešto, nego netko“ (KKC, 357).
Zanimljivo da je Svemogući Bog sve stvorio za čovjeka (GS, 12, 243). Sve što je učinio, nebo i zemlju, sve vidljivo i nevidljivo, dao je na upravljanje čovjeku. Zna se čuti iz usta propovjednika da je Bog svemoguć, ali „slab“ u ljubavi prema čovjeku. On je njegovo vrhunsko djelo stvaranja, zbog njega je postao čovjekom, zbog njega je i umro na križu i trećeg dana slavno uskrsnuo, zbog naših grijeha on je preuzeo kaznu koju smo mi zaslužili i tako nas spasio!
Što onda taj svemogući Bog koji je sve stvorio traži od čovjeka? Ljubav svemogućeg Boga, stvoritelja neba i zemlje, sve čini, kako nam Biblija ukazuje, da bi čovjeka pozvala na savez, prijateljstvo i suradnju. Svemogući Bog sve može učiniti sam, ali ipak ne želi sam djelovati – traži u čovjeku suradnika, stvaratelja, pomoćnika u izgradnji svijeta i spasenja ljudskih duša za vječnost.
Od početka povijesti traži suradnju čovjeka, o čemu nam najbolje svjedoči Objava. Ne tjera „na silu“ čak niti spasenje čovjeka ukoliko sam čovjek to ne želi, jer svaki čovjek ima slobodnu volju izbora i može se odlučiti za vječnost života. Cijela povijest spasenja obilježena je Božjom potragom za suradnicima te su se brojni starozavjetni i novozavjetni biblijski likovi – ljudi, odazvali tom časnom i odgovornom pozivu.
Među silnom plejadom svetaca koji nisu dvojili postati Božjim suradnicima nalazi se skroman, ponizan, pobožan i vjeran službenik sv. Josip, muž Marijin, muž pravedan. Vrijedno je primijetiti da se potomak Davidove loze, iz koje se očekivao Mesija, Josip – odazvao Božjem pozivu.
Premda je bio iz kraljevskog roda, to nije bilo presudno u Božjem izabranju Josipa. Presudno je to da je on, kako navode tekstovi, bio pravedan (Mt 1,19). U odnosu prema Bogu ne određuje nas naša obiteljska loza, podrijetlo, slavna prošlost predaka, nego vlastiti, slobodni izbor života i krepost vlastite pravednosti.
Pravednost je moralna krepost koja se sastoji od postojane i čvrste volje dati Bogu i bližnjemu ono što im pripada. Dati Bogu i drugome po pravednosti – čini se, neki put, da je to najteže upravo današnjem čovjeku, osobito onima koji žele prvo sebe namiriti. Pravednost je suprotna sebičnosti, jer na prvo mjesto stavlja Boga i drugoga.
Osim samoga Boga, vrlo brzo su i vjernici prepoznali ideal Božjeg suradnika u liku sv. Josipa. Stoga ne čudi da ga je Hrvatski sabor u lipnju 1687. godine izabrao za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva, a papa Pio IX. 1870. g. zaštitnikom sveopće Katoličke Crkve. Hrvatska biskupska konferencija, za vrijeme zasjedanja u Šibeniku 2008. g., proglasila ga je glavnim zaštitnikom Hrvatske.
Prije pedeset godina, 1975. godine, ova župna zajednica na Plovaniji sagradila je crkvu koja je blagoslovljena upravo na blagdan sv. Josipa.
Draga braćo i sestre!
I danas svemogući Bog traži suradnike u stvaranju svijeta, života, poslanju i širenju Evanđelja! I danas Bog traži Josipa i Josipe i sve nas po našem krsnom imenu, samo za suradnju i krepost pravednosti.
Sv. Josip, naš pravedni i pobožni zaštitnik, bio je Božji suradnik. Sve može svemogući Bog sam, ali neće bez čovjeka – suradnika! Poput nemoćnog i krhkog djeteta Isusa u Betlehemu, traži pomoć i suradnju ljudi ovog našeg vremena.
Izmučen, izbičevan i u padu tri postaje Križnoga puta, traži svemogući Bog ruku novog Josipa, čovjeka današnjice, mene i tebe. Kojeg li samo dara, nezasluženog i besplatnog, biti u službi svemogućeg Otkupitelja? Upravo onako kako nas i pozivaju na djelovanje i vjeru poznati stihovi pjesme Krist na žalu, riječima: „Ti trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen i kaplje znoja, samoću moju“. Riječi pjesme koje donekle opisuju život i djelo sv. Josipa: dlanovi, srce ražareno, kaplje znoja i samoća tišine.
Što mogu ja učiniti u suradnji s Bogom? Dlanovi Josipa radnika su Božja produžena ruka stvaranja svijeta koji je povjeren od svemogućeg Boga čovjeku, meni i tebi. Dlanovi kojima se stvaraju ljudski odnosi, donose pomirenje među zaraćenima, kojima se pomaže svima koji su u opasnosti, dlanovi kojima se moli Svemogućeg u svim nevoljama života.
Radom dlanova svjedočimo vjeru, ali i ispunjavamo vlastiti smisao života. Ražarenim srcem slavimo Boga i pomažemo drugima, „lovimo srca u mrežu života“. Poput sv. Josipa, srcem širimo Radosnu vijest u svijetu koji više puta zapinje samo prema mraku i tami.
Kapljama znoja slijedimo jedini put našeg vjerničkog života – križ našeg spasenja. Jedino su kaplje znoja dokaz prave suradnje sa Svemogućim. Oni su znakovi i našim mladima kako se postaje uspješan čovjek, naspram brzih rješenja koja najčešće vode u propast.
U svijetu gdje riječi dominiraju nad djelima, u svijetu gdje je u buci riječi nestalo tišine djelovanja, u svijetu gdje riječ postaje formalno sredstvo, obični instrument, čak i oružje – eto nam šutljivog sv. Josipa koji sluša Božju riječ i djeluje. Ne govori Josip, on sluša što Bog govori.
Josip djeluje na Božju riječ, makar mu po ljudskim mjerilima ta riječ bila teška i nelogična. Njegovo djelovanje je najbolji primjer suradnje s Bogom i braćom ljudima. Vlastita bujica riječi, nepotrebnih i brzopletih, izaziva svađu, umanjuje našu sposobnost za davanjem, širi mržnju i prekriva potrebno djelovanje. Riječi su najzvučnije i najljepše kada dolaze za primjerom, svjedočanstvom života i snagom učinjenoga, upravo onako kako je to Josip činio.
Dragi vjernici Plovanije i dragi hodočasnici!
Danas na blagdan sv. Josipa, muža pravednog Majke Božje, sjećamo se svih onih koji su s dlanovima, žarom, znojem i tišinom gradili ovu crkvu. Možda ih ima ovdje danas i među vama.
No, osim zahvalnosti, ovo njihovo, vaše i naše sakralno zdanje nas obvezuje da nastavimo kao Božji suradnici nadalje izgrađivati ne samo građevinu, nego živu zajednicu.
Svatko od nas može na području ove župe, grada i Nadbiskupije biti Božjim suradnikom! Toliko je potreba i potrebitih u našim obiteljima i susjedstvima, toliko je „gladnih Boga“ u svijetu u kojem živimo, da je hitno odazvati se pozivu Božjeg suradništva. Po krštenju i potvrdi imamo svi taj zadatak pred svemogućim Otkupiteljem!
Sv. Josipe, pomozi nam imati čiste dlanove rada i prihvaćanja ljudi i učini nam srce ražareno za vječnost. Pomozi nam u znoju i trudu u izgradnji pravednijeg svijeta i spasenja ljudskih duša, nauči nas biti glasnima tišinom. Sv. Josipe, moli za nas!
don Ante Sorić
generalni vikar Zadarske nadbiskupije