S. Cecilija Kero, benediktinka Samostana sv. Marije u Zadru, pokopana je srijedu, 26. ožujka, u grobnici zadarskih benediktinki sv. Marije na Gradskom groblju u Zadru. Sprovodni obred i misu zadušnicu u crkvi sv. Marije predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Nadbiskup je zahvalio Bogu za dar života s. Cecilije, za njenu ljubav prema Bogu i bližnjemu, za svako djelo, molitvu i žrtvu, za njenu vjernost, blagost i pjesmu, kako je i voljela pjevati u liturgiji. „Ljubav koju je s. Cecilija utkala u naša srca ostaje kao most između neba i zemlje, između nas i nje. Vjerujemo da je ušla u puninu zajedništva s Gospodinom kojega je ljubila i kojemu je vjerno služila cijeloga života“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je s. Cecilija bila „tiha službenica Kristova, kćer Crkve, plod molitve svoje obitelji i župne zajednice te blagoslov svoje redovničke zajednice“.
S. Cecilija je rođena 20. lipnja 1950. u Bibinjama, u obitelji desetero djece, „u kući molitve i rada, gdje je vjera bila snaga života. U toj obitelji rodila se i njena duhovna čežnja da život ne proživi samo za sebe, nego da ga daruje Bogu“, istaknuo je mons. Zgrablić. Iz te obitelji potječe i zvanje njenog brata fra Tomislava Kere, TOR – redovnika u vjeri, predanju i posvećenju, koji je također bio na ispraćaju svoje sestre.
„Vezivala ih je ista ljubav prema Gospodinu, a njihovi redovnički putevi, iako različiti, tekli su istim putem služenja, molitve, žrtve i vjernosti“, rekao je nadbiskup, naglasivši da je s. Cecilija „živjela istinu svoga zavjeta do kraja. Nije se povlačila u bolesti, nemoći, bolovima. Bila je strpljiva, blaga, ustrajna, uzor i znak. Njena prisutnost bila je tiha, ali snažna“.
S. Cecilija ušla je u samostan sv. Marije u Zadru kao djevojčica od 15 godina, na dan svog krštenja, 2. srpnja. „S. Cecilija oblikovala se u poniznu duhovnu kćerku sv. Benedikta, u službenicu Crkve, u vjernu sestru zajednice benediktinki. Položila je prve zavjete 1969., a vječne 7. prosinca 1975., predajući sebe u potpunosti Onome koji je pozvao. Svojim životom i djelovanjem, tiho, nenametljivo, ali čvrsto, pokazivala je kako izgleda ustrajna i vjerna ljubav“, rekao je nadbiskup. S. Cecilija je bila ekonoma, učiteljica novakinja, vratarica, čuvarica umjetničkih dragocjenosti, „ali najdragocjeniji su njeni molitva, blagost, jednostavnost i predanost“, istaknuo je mons. Zgrablić.
Od 1989. do 1995. bila je opatica samostana benediktinki u Pagu. „Kao majka zajednice, vodila je sestre s mudrošću, odlučnošću, ali ponajprije s ljubavlju. Sestre svjedoče da je s. Cecilija, čak i kada je bolest uzela snagu tijelu, nastavila ići na molitvu, činiti što može. Nikad se nije žalila. U tome je bila prava monahinja – suobličena Kristu koji ne traži svoje, nego ljubi do kraja“, naglasio je nadbiskup.
S. Cecilija preminula je na blagdan Preminuća sv. Benedikta u petak, 21. ožujka, u 75. godini života i 56. godini monaškog posvećenja. „Kako je duboka simbolika u tome! Svetac po čijem je pravilu živjela, postao je njen pratitelj u vječnost. U molitvi blagdana sv. Cecilije, svoje zaštitnice, pjevala je antifonu: “O vojnici Kristovi, odbacite djela tame i obucite se oružjem svjetlosti”. To je njen poziv nama – da se ne bojimo tame, jer svjetlost Kristova je jača“, poručio je mons. Zgrablić.
Monaško geslo s. Cecilije je bilo: “Hvalit ću Gospodina sveg života svog; dok me bude, Bogu svom ću pjevati” (Ps 146,2). „Doista, s. Cecilija je pjevala srcem, životom, tišinom, radom, trpljenjem. Njena pjesma ne prestaje, samo se preselila u Vječnost. To monaško geslo nije bila samo ukrasna rečenica, nego stvarnost njenog svakodnevnog predanja. U radosti i bolesti, u radu i molitvi, njena hvala Bogu bila je postojana melodija vjernosti. Pjevala je pjesmu života svojom ustrajnošću, blagim osmijehom i nenametljivim služenjem“, rekao je nadbiskup.
S. Cecilija je „uspjela sačuvati mir i vedrinu čak i kad je tijelo slabilo, a bol bivala veća. Bila je žena nenametljive, ali snažne nade; ne lažne, površne, nego duboke nade koja počiva na Božjoj ljubavi. Ljubav Božja, razlivena u njenom srcu, bila je vidljiva u njenom osmijehu, trpljenju, molitvi, u svakodnevici. Ljubav koju je primila u krštenju, njegovala u tišini samostana i dijelila kroz geste svakodnevne vjernosti, nosila ju je kroz život, pa i kroz bolest i davala joj snagu da u svemu ostane vjerna, jer je znala: Bog koji ljubi, ne napušta“, poručio je mons. Zgrablić.
S. Cecilija živjela je svoje zvanje u duhu gesla sv. Benedikta ‘Moli i radi’. „Molitva je s. Ceciliji bila izvor snage i blagoslova za njen osobni život, za susestre i za cijelu Crkvu. Snagu koju je od Gospodina po molitvi primala, pretvarala je u rad i služenje zajednici. Nije tražila priznanja, nagradu, plaću – bila je prisutnost Božje blizine među sestrama, u mjesnoj Crkvi, u molitvi za sav svijet, živi i vjerodostojni znak vjernosti, ustrajnosti i strpljivosti“, poručio je nadbiskup.
Rekavši da je s. Cecilija slijedila „realističan i kršćanski pogled na smrt“ sv. Benedikta, koji je rekao „Spominji se svakoga dana da ćeš umrijeti“, nadbiskup je istaknuo da sv. Benedikt to „nije rekao da nas uplaši, nego da nas podsjeti kako svaki dan ima vrijednost i da ga treba živjeti potpuno – u molitvi, radu, ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Tako je živjela i s. Cecilija – svjesna da se život ne mjeri duljinom godina, nego dubinom predanja u ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić.
„Isusove riječi „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će“ nisu poetska utjeha, već istina života. Isus ne govori samo o budućem životu. On je uskrsnuće i život sada, u ovom trenutku. Tko živi u Njemu, nosi već sada sjeme vječnoga života. Život s. Cecilije, prožet molitvom i radom, bio je tihi, prekrasni hvalospjev toj vjeri i životu, vječnosti u sadašnjosti“, rekao je nadbiskup, potaknuvši da nam primjer s. Cecilije bude „poticaj da u molitvi i radu, u tišini i u služenju, bolesti i žrtvi, tražimo lice Božje i jednom ga nađemo, kao što ga je našla i s. Cecilija“.
Uz rodbinu, svećenike i puk, s. Ceciliju ispratile su koludrice samostana sv. Marije s opaticom Anastazijom Čizmin i o. Jeronim Marin, opat Slavenske benediktinske kongregacije.
Ines Grbić / Više slika u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
ZADAR: Misa zadušnica za s. Ceciliju Kero u crkvi sv. Marije – Propovijed nadbiskupa Zgrablića
