Na blagdan sv. Nikole, ujedno i Dan pomoraca i ribara, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 6. prosinca, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Na misi su sudjelovali pomorci, predstavnici udruga pomoraca iz Vrsi i Privlake, mjesta s velikim brojem pomoraca i dugom pomorskom tradicijom, učenici i profesori Pomorske škole Zadar, kapetani i časnici brodova, obitelji pomoraca i ribara, osobito brojni iz ribarskih mjesta Kali i Kukljice te djeca iz tih otočkih ribarskih obitelji.
Nadbiskup je uputo molitvu Bogu za ljude koji su životnom egzistencijom vezani uz more; za žive i pokojne pomorce i ribare, da Bog čuva i prati sve koji putuju morima, da se sretno vrate svojim obiteljima.
Mons. Zgrablić je rekao da se za život čovjeka koristi simbolika mora i njegovo metaforičko značenje. „Za osobe koje su ušle u brak kažemo da su ušli u bračnu luku. Kažemo da našim životom putujemo kao da plovimo morem. Na moru nije samo lijepo, more nije uvijek mirno. More nekad ima velike valove i velike životne opasnosti. Treba mudrosti, znanja i hrabrosti da bi se dobro plovilo morem. Treba misliti, razmišljati kuda bi se plovilo i kako ploviti. Plovidba ima neki cilj, zadatak. Plovidbom se nešto želi dostići, ima cilj kamo treba ići. Tako je i s našim životom“, rekao je mons. Zgrablić, naglasivši da ribari i pomorci na moru doživljavaju ljepotu i bogatstvo mora, ali i opasnosti koje ono nosi sa sobom, kao i život. Pomorci žive težak život. Kaže se da je posao pomorca ‘kruh sa sedam kora’.
„Biti ribar života je poziv svakome od nas. Isus je rekao svojim učenicima ‘Odsad ćete loviti ljude’, ali to se odnosi na sve. Ne zaboravimo da nismo stvoreni samo i zauvijek za ovaj svijet. Puninu sreće nećemo i ne možemo postići na ovom svijetu. Gledajući samo ovaj zemaljski, tjelesni život, na ovom svijetu ne možemo naći pravi i puni smisao života. Nama je umirati ovom svijetu jer imamo drugi cilj – preporoditi se za vječnost, preobraziti naš život, da umire u nama zemaljsko kako bismo rasli u onome što je vječno u nama, da bismo primali novi život“, poručio je nadbiskup Zgrablić.
Da se ne izgubimo na putovanju, moru života, pomaže nam Božja riječ koja treba biti naš kompas i sadržaj, kako bi bila snaga za plovidbu našim životom, rekao je mons. Zgrablić. Razmatrao je značenje tri riječi iz prve rečenice navještenog evanđelja koja glasi: „Dođe Isus do Galilejskoga mora, uziđe na goru i sjede ondje“. To su riječi doći, brdo i sjesti.
„Isus je došao na Galilejsko more. Isus je prvi koji čini korak prema nama. Bog prvi čini korak k nama. Kad činimo i poželimo nešto dobro, to dolazi iz poticaja kojeg osjećamo u našoj nutrini da učinimo nešto dobro. Bog je učinio prvi korak: dao nam je život, objavljuje nam se, postaje čovjekom, progovara nam svoju riječ, ostaje s nama do svršetka svijeta, daruje nam svoga Duha Svetoga. Jako je važno da otkrijemo da Bog prvi dolazi k nama. Što god činimo dobro u životu, spoznajmo da je to milost koju smo primili od Gospodina. To je Božji poticaj, poticaj njegovog duha koji djeluje u nama i našem životu“, poručio je mons. Zgrablić.
Po dolasku na Galilejsko more, Isus je uzašao na goru. „Brdo u Svetom Pismu označava Božju blizinu. Znači mjesto gdje se bolje vidi, odakle je bolji vidik, gdje je osoba bliže nebu, u smislu Božjeg života koji je drugačije od našeg života, ali Bog je tu. Isus nam je s Brda blaženstava objavio blaženi život, novi život i želi nas dovesti u Božji život; da nam otkrije puninu tog života, da uđemo u to blaženstvo, u tu Božju blizinu, onoga koji nas traži. Bog nas neizmjerno ljubi, dao nam je sebe, svoga Sina, sve što jesmo, imamo i s čime možemo surađivati“, rekao je zadarski nadbiskup.
Osim na brdo blaženstava, Isus je uzašao na još jedno važno brdo, Golgotu. „Na tom brdu Krist nam je dokraja dokazao sebe, Bog nam je u njemu potpuno otkrio svoje lice. Boga možemo gledati u Kristu raspetome, u njegovoj muci, trpljenju i umiranju – da vidimo Božju ljubav koju nam tu svjedoči. Da nas Bog bezuvjetno ljubi, Bog je bezuvjetno na našoj strani. Bog je to učinio za svakoga od nas. Dragocjeni smo u Božjim očima, nismo sami“, poručio je mons. Zgrablić.
Kad su pomorci i ribari na moru, tjednima i mjesecima daleko od svoje obitelji, mogu se osjećati usamljeni i sami. Ali, „nikad nismo sami, jer nas Božja ljubav uvijek prati. Bog je uvijek s nama. Svi nas mogu napustiti, ali Gospodin nas neće nikada napustiti. Što smo u većoj nevolji i grijehu, to nam Gospodin dolazi još više ususret, to nas još više traži, jer nam želi dati sebe. Uvijek nam dolazi kao Spasitelj“, ohrabrio je nadbiskup Zgrablić.
Isus je sjeo na brdo uz Galilejsko more. Nadbiskup je rekao da sjesti u grčkoj filozofiji znači učiti, poučavati. „Isus nam govori, progovara nam Božju riječ, progovara nam o sebi, o smislu našeg života, da nam pokaže kakvi ribari trebamo biti. To nas Gospodin uči dok sjeda u našu sredinu“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da nam Isus za hranu ne daje samo pouku, lijepu riječ, nego samog sebe u presvetoj euharistiji.
„Gospodin dolazi da nas izliječi od naše hromosti, ako životom ne hodamo kako trebamo. Slijepi smo za veliku Božju ljubav i dobrotu koju nam iskazuje. Slijepi smo za bližnjega koji treba našu blizinu, pažnju, našu ljubav. Mi trebamo doći pred Gospodina da nas izliječi od mnogih naših nevolja koje nosimo u sebi, od nevolja koje drugi nose u sebi, da bi nas dodirnuo, izliječio i učinio novim ljudima“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da nam Isus neprestano oprašta i daruje svoje milosrđe. „Isus nam otvara oči za svoju dobrotu i ljubav da bismo osjetili kako Gospodin suosjeća s nama. Evanđelist kaže da je Isus rekao ‘Žao mi je naroda’. To Bog osjeća prema nama – veliku samilost!
Tu veliku Božju samilost možemo doživjeti ako vidimo Gospodina kako dolazi u naš život, ako s njim uzlazimo na goru, ako ga vidimo kako sjedi na gori, kako nas uči, poučava. Dolazimo k njemu s našim slabostima. Dozvolimo da nas Gospodin dodirne, osobito u sakramentima. Imajmo hrabrosti dati Gospodinu ono malo što imamo, par kruhova i ribica koje je on uzeo u svoje ruke, Bogu zahvalio, razlomio – onda se možemo nahraniti i imati život kakav je imao sv. Nikola i život na koji nas Gospodin poziva – život Božje punine, njegove blizine i ljubavi“, poručio je mons. Zgrablić.
„Sv. Nikola nas podsjeća da i mi trebamo biti jedni drugima dobri, koliko trebamo jedni druge darivati. Ali, najveći dar koji primamo i koji smo primili je da nam se sâm Bog darovao. Bog nam se daruje u svakoj euharistiji, primimo ga otvorena srca. Veće od sâmoga Boga ne možemo primiti. On je najveći mogući dar koji nam se daruje. Ne možemo ga zaslužiti i nismo dostojni te Božje milosti“, rekao je nadbiskup, poželjevši da blago i bogatstvo koje je bilo u životu sv. Nikole postane dio našeg života.
„Duh sv. Nikole i nas želi zahvatiti i želi biti dio našeg života. Sv. Nikola je činio dobro. Našao je načina i mudrosti kako činiti dobro, to je bio njegov zadatak. Ali, nije to samo zadatak sv. Nikole, nego to je životni zadatak svakog kršćanina. U Bogu je izvor svakog dobra, da uopće možemo činiti dobro. Iz Boga sve proizlazi, a mi samo surađujemo s njegovom milosti.
Neka nam pomogne primjer sv. Nikole koji je duboko povjerovao Božjoj riječi. Time što se potpuno otvorio Božjoj milosti, on je mogao učiniti najveća čudesa. Kad smo s Gospodinom, kad je Božja snaga u nama, kad smo nahranjeni Božjim duhom, kad slijedimo Gospodina, kad ga prepoznajemo u našem životu; kad mu dozvolimo da sjedne u naš život, u najveće oluje našeg života, da se popne na sve križeve našeg života – tada nas Gospodin osposobljava da i mi činimo čudo novog života, čudo rađanja za vječnost, čudo Božje blizine koje se ostvaruje u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši: „Slijedimo Gospodina da bismo nadvladali sve nevolje, oluje i sigurno stigli na konačni cilj našeg života, s brodom punim dobrih djela, ljubavi i oplođene milosti života koje nam je Gospodin dao kad smo s njim surađivali“.
Sudionike mise pozdravili su don Marko Vujasin, povjerenik nadbiskupijskog Povjerenstva za pastoral ribara, pomoraca i turista i mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Mons. Sorić je rekao da naši pomorci ponosno pronose hrvatsko ime svijetom, ime i kulturu naše hrvatske zemlje te da su u svijetu poštovani i prepoznati po svojoj stručnosti i sposobnostima.
Nakon mise, vjernici su se okupili na gatu na zadarskoj rivi gdje je don Marko u more položio vijenac u sjećanje na poginule na moru, a nadbiskup Zgrablić je predvodio molitvu odrješenja za pokojne ribare i pomorce.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
