Na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu, 10. siječnja, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru, dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki izlagao je o temi „Meditatio – duboka relacija s Bogom. Drugi korak prema Bogu (Lectio Divina)“.
U Godini molitve u Zadarskoj nadbiskupiji, teme svećeničke rekolekcije posvećene su razmatranju koraka metode Lectio Divina u molitvenom pristupu Božjoj riječi.
„Čovjek je pozvan ući u duboku relaciju s Bogom i to svakodnevno. Bog je blizu. Lectio je prvi korak: čitanje, iščitavanje, onda se uranja u drugi korak, meditatio“, rekao je p. Arek, istaknuvši da je za oba ta koraka važno odrediti mjesto i vrijeme. Potaknuo je da osoba za to vrijeme na papir zapisuje poticaje, jer Bog čovjeku govori.
„U svojoj objavi Bog se koristi ljudskim jezikom. Meditatio je duboka relacija s Bogom, razmatranje. Bog stvara čovjeka iz ljubavi. Između Boga i čovjeka nastaje pravi dijalog. Bog želi ući u dijalog sa čitateljem. Bog želi ući u dijalog jer želi se pokazati, objaviti, da ga osoba upozna. Čovjek meditira Božju riječ tako da s oduševljenjem kasnije može zahvaliti Gospodinu. U Svetom pismu, Otac dolazi u ljubavi susresti svoju djecu i želi s nama razgovarati. Važno je uroniti u Božju riječ koja nadahnjuje, daju snagu, oživljava“, potaknuo je p. Arek.
Podsjetio je da je meditacija bila uključena i u proces nastanka Svetog pisma. „Sveto pismo je proces meditacije i prepričavanja. Meditacija sadrži u sebi prepričavanje, odnosno ponavljanje odlomaka Svetog pisma. Kad se čovjek susreće s Božjom snagom u Božjoj riječi, onda njegov način djelovanja postaje drugačiji, smisleni“, istaknuo je predavač, podsjetivši na snagu koja je dirnula slušatelje kad je Isus progovorio u nazaretskoj sinagogi; oni su se tada čudili ‘Odakle to ovome?’.
„Čovjek koji se izlaže Božjoj riječi, zasjenjenju Duha Svetoga na sebe, tada prikladno djeluje i svojim djelovanjem potiče druge. Tada nema lijenosti. Meditacija je molitva. Isus potiče na neprestanu molitvu. Meditacija treba početi molitvom Duhu Svetom. Duh Sveti nadahnjuje“, rekao je p. Arek. Govorio je i o metaforama s kojima se može usporediti meditativno razmatranje Božje riječi.
Podsjetio je na dolazak Nikodema Isusu, njihov susret. „Nikodem dolazi Isusu po noći. Noć je jako dobra prilika za razmatranje Božje riječi, u razgovoru s Učiteljem, kad poprima pravu dimenziju, pravi nastavak i pravu snagu. Meditacija Božje riječi je čupanje, u doslovnom smislu, bušenje, jer riječ midraš upravo to znači“, rekao je p. Arek u kontekstu tumačenja religioznih tekstova u židovstvu. Osnova te hebrejske riječi drš znači tražiti, istraživati.
„Dolazimo Isusu i želimo da nas on pouči. Učenik dolazi Učitelju sa svojim grijehom, svojim slabostima i želi upoznati Isusa. U školi Isusa Krista, učenik koji njemu dolazi prema pozivu ‘Dođi i vidi’, pozvan je poslušati, prožvakati Božju riječ“, rekao je p. Arek. U stilu Ivanovog evanđelja u kojem je opisan susret Isusa i Nikodema, radi se o činu vjere. „Vjera je poći s Isusom, biti s Isusom, poslušati, slušati, čuti, gledati, vidjeti – ti glagoli upućuju nas na vjeru. Bog riječju stvara cijeli svijet, Bog riječju podiže proroke. Bog želi da se Božja riječ širi. Bog poziva i podiže i on to i danas čini“, rekao je p. Arek.
Korak meditatio uspoređuje se i sa slikom gnječenja grožđa. „Meditatio ili biblijsko čitanje je gnječenje Božje riječi, pročitane riječi, kako bi se iz nje iscijedilo značenje. Trebali bismo željeti vidjeti taj sok koji je na prvu nevidljiv, a sakriva se u zrelom grožđu, u zreloj Božjoj riječi. Jer Božja riječ uvijek iznova donosi plod“, rekao je p. Arek, podsjetivši na riječ proroka 600 godina prije Krista: „Božja riječ uvijek donosi plod, nikad se ne vraća bez ploda“.
Prema Isusovim riječima, osoba je pozvana ljubiti Boga cijelim svojim bićem. Stoga u meditaciji nad Božjom riječi veliku ulogu ima um. „Um ne može biti prazan. Važno je ispuniti um Božjom riječju“, poručio je p. Arek.
Tijekom koraka meditatio osoba započinje u srcu prikupljati vrijednosti biblijskog odlomka koji je nalik dragocjenim draguljima koje nam Gospodin daje. „Bog čovjeku želi dati dragocjenosti. Isus govori o Božjem kraljevstvu kao o blagu koje je zakopano duboko u njivi, a čovjek sve ostavlja. I tu je rizik, na putu između odluke i kupnje njive. Treba dopustiti kopati, iskopavati Božju riječ, uvijek iznova, da nas obogati“, potaknuo je p. Arek.
Podsjetivši kako je Marija prebirala Božju riječ i sve događaje u svom srcu, predavač je rekao: „Za Židove, srce je centar komunikacije s Bogom, tj. savjest. Tu osoba čuje Božji glas, kako joj Bog govori. Tu se može susresti Bog. Bog odgovara kad mu osoba postavlja pitanja“.
Pojasnio je i da saginjanje apostola Petra nad Isusovim grobom, u teološkom smislu, predstavlja razmatranje, promatranje. Petar je ušao u teološki sadržaj praznog groba, nove nade koja sviće na nebu, prvog dana u tjednu.
U kontekstu čestog govora apostola Pavla o duhovnom obrezanju, p. Arek je pojasnio odnos meditacije i duhovnog obrezanja. Dva mjesta u Bibliji usporediva su s duhovnom aktivnošću obrezanja u djelovanju na čovjeka koji razmatra Božju riječ. Prvo mjesto naputka za takvo obrezanje je Šimunovo proročanstvo u Lk 2,35, kad Šimun kaže Mariji: ‘Tvoju će dušu probosti mač’. Drugo mjesto je u Poslanici Hebrejima: „Jer Božja je riječ uistinu živa i djelotvorna, oštrija od dvosjekla mača. Ona proniče dušu, razdjeljuje dušu od duha i zglobove od moždine te prosuđuje nakane i misli srca“ (Heb 4,12-13).
U spomenu mača koji razdjeljuje, koristi se riječ koja znači nož za obrezivanje. „Upravo prilikom meditacije događa se duhovno obrezanje, kada nam ‘smetaju’ neke riječi u Svetom Pismu. Npr. govor o nekoj Božjoj zapovijedi, kad Isus poučava učenike kako se trebaju ponašati prema siromasima. Uvijek postoji neka riječ i činjenica, neki kontekst koji meni smeta, žulja me. Jer znam da kod mene nije do kraja tako. I to moram ispraviti. Duhovno obrezanje nam pokazuje što trebamo izbaciti iz sebe i popraviti“, poručio je p. Arek.
Meditacija je i prepoznavanje aktualnosti Riječi Božje u životu osobe. „Nije posrijedi umna razrada ni psihološka rekonstrukcija nekog teksta. Nego shvaćanje onoga što mi je Bog objavio u prvoj etapi, Lectio, u čitanju. Bog se sada pojavljuje kao onaj koji nam se izravno obraća. Ušli smo u duboki dijalog, relaciju s Ocem. U toj etapi ćemo pronaći odgovor na pitanje što mi Gospodin govori po svojoj riječi.
Biblijsko značenje meditacije je vrlo duboko. Posrijedi je žvakanje, preživanje značajnih riječi otkrivenih u čitanju, prolazeći preko njih uvijek iznova. Na taj način, Božja riječ se suočava s našim življenjem, a time i sa življenjem naše zajednice i društva općenito. Bivamo pomalo prosvijetljeni. Božja riječ prosvjetljuje nas preko stranica Svetog pisma, otkriva nam se nova crta Božjeg lica i osobiti vid nas samih. Meditacija nas istinski postavlja pred istinu o Bogu i čovjeku“, rekao je p. Arek.
Dobru meditaciju omogućuju tri stava: raspoloživost, dragovoljnost i da čovjek primjenjuje Božju riječ na sebe samoga.
„Kod raspoloživosti, trebamo biti spremni uroniti u svijet Božje riječi cijelim svojim bitkom; dati se prosvijetliti bez ikakvog skrivanja, ali i dopustiti da budemo dovedeni u pitanje, a da se pritom ne pokušavamo opravdati. Kod stava dragovoljnosti ne idemo za introspekcijom, nego za otvorenim izlaganjem pred Riječju. Tada počinjemo uviđati vlastitu stvarnost s Božjeg gledišta. U etapi trećeg stava, primjenjivanju na sebe samoga, treba izbjeći napast primjenjivati poruku na druge. Dakle, dok čita Božju riječ i meditira, osoba pokušava ‘vratiti’ onome tko ju je povrijedio i kaže: ‘To je priča o tome drugome’. To nije dobro ni prava meditacija. Prava meditacija mora mene dotaknuti i preoblikovati. Otići ću kod te druge osobe i ispričat ću se“, poručio je p. Arek.
Meditacija je prirodan nastavak čitanja kojemu je osoba posvetila priličan napor. „Posrijedi je prostor odmaranja od prvotnog napora, dok istovremeno ostajemo otvoreni za prosvjetljenje koje nam Riječ donosi. To je nalik odjeku Riječi Božje. Zbog toga nisu potrebni toliki naputci. Ali, osigurati vrijeme tišine. Oko počiva na riječima, a srce počiva na značenju. Dopustiti da riječi odabranog teksta odzvanjaju na osobiti način. Kad tekst pripovijeda o određenom događaju, staviti se u ulogu nekoga od tih sudionika i zapitati se: na koji način nalikujem toj osobi, što bih učinio na tom mjestu? Što bih trebao prepustiti Gospodinu da on učini, da me izliječi? Postaviti pitanje što mi Bog po tom ulomku objavljuje o samome sebi, kakav je Bog? Na što upravlja moj pogled? Što je Gospodin učinio za moju zajednicu, za moju župu, za moje najbliže suradnike? Mirno porazgovarati s Gospodinom o temama koje odabrani ulomak donosi, polazeći pritom od vlastitih osobnih prilika. Zabilježiti nadahnuće koje se javlja u srcu na temelju odjeka koje je izazvao izabrani ulomak“, potaknuo je p. Arek, poručivši da je meditacija vrsta razumijevanja koje donosi konkretne plodove obraćenja.
„Ako osoba hoće provjeriti kakva joj je meditacija, neka pogleda svoje obraćenje. Meditacija je kopanje ispod površine teksta, da se uhvati pravi smisao i značenje poruke teksta. Meditacija dovodi u dublju relaciju s Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Tada se poboljšava molitva, nestaju grijesi. Pretpostavlja naš angažman i prethodno umijeće interpretacije teksta. Interpretacija ne smije biti protivna Crkvi, moralu i Svetom Pismu“, poručio je p. Arek Krasicki.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
