Dan molitve i zahvale za Franjevačku provinciju sv. Jeronima obilježen je u nedjelju, 30. ožujka u crkvi sv. Frane u Zadru, misnim slavljem sa svečanim Tebe Boga hvalimo koje je predvodio fra Domagoj Runje, generalni vizitator Provincije.
Misa je bila zahvala za približno osam stoljeća dugu povijest Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru koja je najstarija franjevačka provincija na hrvatskom prostoru. Gvardijan iz njihovog zadarskog samostana postao je prvi papa franjevac, papa Nikola IV. u 13. stoljeću.
Iz te Provincije potječu bl. Jakov Zadranin, fra Ivo Peran, skladatelj poznate tzv. Peranove mise koja se najviše pjeva u puku, fra Bernardin Škunca i brojni drugi eruditi, teolozi i mistici. Devetorica franjevaca te Provincije su ubijeni kao žrtve komunista nakon Drugog svjetskog rata, a brojni su bili zatvarani i proganjani.
Na Uskrsni utorak, 22. travnja, Provincija sv. Jeronima mijenja svoj status u kustodiju ovisnu o Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu.
„Postoje određene emocije, pa i tužne emocije, što ta institucija kao takva prestaje postojati. Na Uskrsni ponedjeljak u Zadru će biti kapitul koji će započeti kao kapitul Provincije, a završit će kao kapitul kustodije. To je niža administrativna razina. Razlog zbog kojeg se to događa nije misteriozan. Radi se o tome da je fratara sve manje i jednostavno ne mogu biti, nema ih, nema nas, da budemo na svim onim mjestima u kojima smo kroz povijest bili.
I onda se te prisutnosti trebaju reducirati – a mi tražimo da to bude evanđeoski način, da to bude po Božjoj volji, da iz toga nešto i iščitamo, da čujemo neku poruku, da uočimo znak koji nam Bog u svemu tome šalje i da taj znak bude evanđeoski, a to znači da to bude Radosna vijest“, rekao je Runje.
Prispodobu o povratku izgubljenog sina i milosrdnog oca u navještenom evanđelju, Runje je primijenio na situaciju te Provincije, razmišljajući u čemu bi u novonastaloj situaciji fratri mogli vidjeti radost, evanđeosku poruku.
„Mi koji se nazivamo braćom, čak se nazivamo Manjom obraćam, želeći reći kako smo maleni, ponizni i skromni, imamo, naravno, i svojih mana. I to u našim međusobnim odnosima. Kao što je otac iz prispodobe razdijelio svojim sinovima imanje, i mi smo raspoređeni po svijetu i u Hrvatskoj. Svatko ima svoje, samostan u Zagrebu, Zadru, Splitu… Sve je to nekako podijeljeno, raspodijeljeno. Ali, u svemu tome izgleda da smo se jedni od drugih udaljili. Da smo se možda previše jedni s drugima uspoređivali. Da smo se možda previše jedni smatrali boljima od drugih, barem brojnijima od drugih.
I u toj našoj bratskoj razdvojenosti, ja sam uvjeren da nas naš nebeski Otac kao braću želi povezati, ujediniti – pa ako se to događa i na ovakav način koji nam zapravo nije drag. Jer, svi bismo bili sretni i zadovoljniji, pa i vjernici, da je drugačije“, istaknuo je Runje.
Podsjetio je da su vjernici uvijek bili tužni kad su franjevci napuštali njihove župe i samostane, čak su i protestirali. „Ali, ne možemo fratre izvući iz neke pričuve i negdje postaviti“, rekao je fra Domagoj.
Runje smatra da ih Bog poziva da žive zajedno kao braća, da se raduju jedan drugomu i da jedan drugomu opraštaju, da se raduju ako se nađe netko tko se malo izgubio. „U prispodobi je bio izgubljen mlađi sin, a otac je starijega nagovarao da se pridruži radosti zbog povratka mlađeg brata.
Zadarska provincija je neusporedivo starija od zagrebačke, pa je, čini se, otac pozvao stariju braću da se pridruže mlađoj. Ali, ima i srednji brat. Vjerujem da će se jednog dana i on pridružiti“, poručio je Runje, misleći pritom na svoju splitsku provinciju.
Razmatrajući navješteno evanđelje, Runje je podsjetio na biblijsku riječ: „Bog hoće da se svi ljudi spase“.
„AIi to što Bog hoće, ponekad se čini da mi ljudi nećemo. Nekada naše ponašanje i stavovi izgledaju kao da mi ne želimo da se svi ljudi spase, kao da ne želimo da budu nađeni oni koji su izgubljeni. Na taj način razmišljali su pismoznanci i farizeji koji su Isusu prigovarali zašto se druži s grešnicima, čak s njima i blaguje, što je njima bilo nepojmljivo“, rekao je fra Domagoj. U tom kontekstu, Isus je farizejima pripovjedio tri prispodobe: o izgubljenoj ovci, drahmi i sinu, a sve imaju istu poruku.
„Kada pastir ima sto ovaca, a jednu izgubi, bezbrižno ostavi 99 ovaca i ide u potragu za jednom izgubljenom. Kad je nađe, bude radostan jer je našao svoju izgubljenu ovcu. Druga je o ženi koja je imala deset drahmi. Izgubljena ovca i drahma nisu vrjednije od ostalih ovaca ni drahmi, ali, ako nema one jedne izgubljene ovce, radost pastira nije potpuna, kao što ni radost žene koja je izgubila jednu drahmu nije potpuna, ako ih nema sve na broju“, rekao je fra Domagoj.
Razmatrajući navješteno evanđelje o prispodobi o ocu koji je imao dva sina, Runje je rekao da je otac iz prispodobe slika nebeskog Oca koji želi biti otac mlađem i starijem sinu.
„Otac je primio mlađeg sina, potrčao mu je ususret. Sin je rekao da je sagriješio protiv neba i pred njim i nije dostojan zvati se njegovim sinom. Ali, nije uspio reći da ga primi kao jednog od svojih najamnika, jer mu otac nije dao da to kaže. Ne želi ga primiti kao najamnika, nego ga želi primiti kao sina. Kao što je potrčao ususret izgubljenom sinu koji se vraćao kući, otac izlazi iz kuće ususret i starijem sinu, da se i on veseli zbog svoga brata“, rekao je fra Domagoj, istaknuvši: „Radost Očeva će biti potpuna kad se oba njegova sina budu zajedno radovali u kući Očevoj“.
Molitva zahvale Bogu za Provinciju
Na kraju mise, fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima, u ime cijele Provincije, „u ime sve pokojne i žive braće“, za oltarom je pročitao Molitvu zahvale Bogu za provinciju u kojoj franjevci zahvaljuju Bogu za približno osam stoljeća djelovanja Provincije, „prepuštajući Bogu vodstvo njihovog života i povjerenih duša“, najavio je čitanje molitve autor njenog teksta, fra Pavle Ivić, tajnik Provincije.
Tekst molitve glasi:
„Svevišnji Gospodine dobri, tebi pripada naša hvala za duga stoljeća naše Provincije. U ovom svetom i povijesnom trenutku, molimo te da primiš naše iskrene molitve i zahvale za sva primljena dobročinstva kroz dugih sedam stoljeća djelovanja naše provincije.
Provincija je našoj franjevačkoj braći bila poput majke, bila je sve. Kroz različita povijesna razdoblja mijenjala je svoje granice i način upravljanja, ali tvoja je milost sve to pratila i pomagala.
Tvoja je očinska dobrota htjela da na našoj hrvatskoj obali tvoj vjerni narod čuje Radosnu vijest spasenja od samog tvoga sluge Franje Asiškoga koji je našem hrvatskom narodu ostavio svoje vjerne sinove i kćeri, kao i vjernički život po evanđeoskim savjetima u siromaštvu, čistoći i poslušnosti tebi, Trojedini i tvojoj svetoj Crkvi. Narod je ubrzo zavolio našu braću i njihov skromni način života. Tako smo svi nastojali nasljedovati tvoje sveto siromaštvo i jednostavnost.
Naša su braća stijegom vjere čuvala ognjište svoga naroda. Propovijedali su stoljećima da si ti Bog koji čudesa stvaraš i da ljubiš svoj hrvatski narod.
Našem je narodu ova Provincija omogućila obrazovanje i postala škola vjere koja je tvoje vjernike osposobljavala za navještavanje.
Kroz ratne strahote, braća su molitvom i nadom bdjeli nad tvojim stadom i čuvali baštinu svoga naroda do dana današnjega. Mnoga su braća živjela svetim i samozatajnim životom. Mnogi su radeći svojim rukama i talentima zadužili sve nas danas da vjerujemo u tvoju Providnost koja sve obnavlja.
Zato te molimo, našoj pokojnoj braći oprosti grijehe i uvedi ih u zbilju svoje vječne ljubavi u kojoj kraljuje potpuno veselje. Nagradi njihov trud i budi blagoslovljen u njima.
Molimo te da blagosloviš braću koja sada žive i djeluju u Provinciji. Blagoslovi svoje malo stado i smiluj se, osobito našoj starijoj i nemoćnoj braći. Oprosti nam sve što loše učinismo i daj da ti ustrajno služimo u vjernosti i ljubavi.
Blagoslovi naš oblik služenja i neka nas sve prati tvoja milost koja sve obnavlja. Vapimo i molimo, sjeti se ove zajednice koju si davno stekao. Razvedri lice svoje milosno i obnovi nas. Hvala ti, dobri Oče, na tvojim milostima i hvala ti na našoj Provinciji. Sve predajemo sada u tvoje svete ruke i neka se u svemu vrši tvoja presveta volja po Kristu Gospodinu našem. Amen“.
Samostani cijele Provincije organizirali Dan molitve i zahvale
Šanko je zahvalio vizitatoru Runji što je s franjevcima prošao gotovo cijeli proces, kao i „na njegovoj mudrosti, nenametljivost i mirnoći“. „Fra Domagoj je taj treći brat, splitska provincija. Vidjet ćemo kako će to biti u budućnosti, ali svi smo mi sinovi sv. Franje, stvoreni smo i da budemo jedni s drugima“, rekao je Šanko. Zahvalio je i fra Pavlu na lijepoj organizaciji toga događaja, kao još jednom izrazu Ivićeve ljubavi prema Provinciji. U ime Provincije, fra Pavle je zahvalio vjernicima što ih prate molitvom.
Na kraju mise, fra Pavle je u pratnji Tomislava Pehara za klavijaturom otpjevao autorsku duhovnu pjesmu koja potiče na ohrabrenje za obnovljenu Provinciju, za koju će se snimiti i video spot.
Misi je prethodilo Klanjanje u zahvali Bogu na svim milostima i molitvi da ih obnovi i pomogne na putu restrukturiranja, a zatim je bila pjevana Večernja molitva s narodom.
Brojni franjevci kroz stoljeća djelovali su na području Zadarske nadbiskupije; sada djeluju u Samostanu sv. Frane i u župi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici u Zadru. U tu nedjelju su samostani na razini cijele Provincije organizirali molitveni dan zahvale, zajedničku molitvu i misu u zahvali Bogu za Provinciju.
Taj dan je i Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda u svojim samostanima organizirala molitvu za novu razinu njihovog franjevačkog zajedništva.
Ines Grbić
Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić
