Braćo i sestre!
Vama nazočnima na ovom Vazmenom bdjenju i svima Vašima od srca molim i želim RADOSTAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS.
Ova liturgija vazmenog bdjenja puna je svetih znakova koji se protežu kroz četiri službe: službu svjetla, službu Riječi, krsnu službu i euharistijsku službu. Svaki znak ove liturgije želi nam probuditi vjeru, raspoložiti srce i uvesti nas u otajstvo velikog Božjeg djela novoga Božjega stvaranja koje se ostvarilo Isusovim uskrsnućem. Liturgija nam objavljuje radosnu vijest i veliku novost: Isus je uskrsnuo od mrtvih, ušao je u novi, drugačiji, proslavljeni život. Isus je pobijedio grijeh koji je uzrok njegove muke i umiranja te je, snagom Duha Svetoga, ušao u novostvoreni život u kojem smrt više ne postoji. Bog je u Isusu za svakog čovjeka otvorio nova vrata života koja vode prema „danu koji ne pozna zalaza“ (usp. Uskrsni hvalospjev). Isusovo uskrsnuće širom je otvorilo vrata života kroz koja prolazi milost koja raspršuje tmine grijeha i smrti i po kojima se pridružujemo svetima (usp. Isto).
Tertulijan, ranokršćanski pisac iz III. stoljeća, poziva kršćane: „Imajte povjerenja, tijelo i krv, zahvaljujući Kristu, zadobili su mjesto u nebu, u Kraljevstvu Božjem“. Isusovim uskrsnućem Bog je čovjeku otvorio novu dimenziju života. Isus kao Bog i čovjek nije ušao u nebo samo svojom dušom, nego i „tijelom i krvlju“. Bog je proširio svoje djelo stvaranja u uskrsnuću svoga Sina i uzdigao cjelovitog čovjeka u novu stvarnost života. Isusovim uskrsnućem stvoren je novi život. Zato je Uskrs dan novog stvaranja života.
Noćašnja liturgija obiluje svetopisamskim tekstovima koji nam pomažu uvesti nas u otajstvo novog života i Božjeg djela spasenja čovjeka.
Već prvo čitanje iz noćašnje liturgije, uzeto iz Knjige postanka, govori nam o Božjem stvaranju. Sveti nam pisac stvaranje svijeta slikovito prikazuje u sedam dana. Brojka sedam ne označava svršeno vrijeme određenog trajanja ili količinu stvorenoga. Sedam jest slika cjelovitosti koja se razvija u vremenu. Svi dani stvaranja usmjereni su prema sedmom u kojem su sva stvorenja slobodna za Boga. Sva stvorenja usmjerena su prema Stvoritelju i zajedništvu s njime. Čovjek je primio dar života i već je u njega utkan „prostor“ za Boga. Zato i u sebi čeznemo za svjetlom, dobrotom, radošću, puninom života, za Apsolutnim, za Bogom.
Simbolički, izvješće o stvaranju počinje govorom o svjetlosti. „Bog reče: ´Neka bude svjetlost!´“ (Post 1,3). Ne počinje izvješće govorom o stvaranju sunca, mjeseca ili zvijezda kao izvorima svjetlosti. Sunce i mjesec su stvoreni tek u četvrtom danu. Prva je stvorena svjetlost, kako bi sjala nad svime što je stvoreno.
U ovoj slici možemo čitati ono što nam nadahnuti pisac hoće poručiti. Svjetlost omogućuje postojanje života i svega stvorenoga; omogućuje nam susretanje, međusobni dijalog i komunikaciju. Bez svjetlosti ništa ne možemo vidjeti. Svjetlost nam omogućuje vidjeti ono što nas okružuje. Zahvaljujući svjetlosti možemo vidjeti istinu; možemo razaznati stvarnost u kojoj se nalazimo. Svjetlost tako postaje simbolički izraz za istinu, dobro, slobodu, spoznaju, susret, ljubav… Tama postoji samo tamo gdje nedostaje svjetla, odnosno onoga što označava svjetlost. Zlo je tamo gdje nema istine, ljubavi, slobode, tamo gdje nema Boga.
Na Uskrs, Bog je ponovno rekao „Da“ svjetlu. Rekao je ponovno: „Neka bude svjetlost!“. S Isusom je stvorena nova svjetlost koja pobjeđuje svaki mrak. Isus je novi dan koji je stvoren za svakoga od nas.
Kako Kristovo uskrsnuće, nova svjetlost koju je Bog stvorio, dopire do nas? Krsna služba ove noći upućuje nas na ispovijedanje vjere koja nam otvara vrata uskrsnuća. Sakrament krsta je most koji je Gospodin svojim uskrsnućem sagradio prema nama, da bi krsna voda u nama imala „snagu rađanja“ za novi život uskrsnuća, život s Uskrslim Kristom, kako kaže posvetna molitva vode u Vazmenom bdjenju. Uskrs nam omogućuje da nas Krist po sakramentima „drži za ruku“ i dovodi do istine, istinskog života, punine života kojeg ni smrt ne prekida. Ako nismo prosvjetljeni Božjim svjetlom, ostajemo u mraku, u neznanju o Bogu, u nesposobnosti razlikovanja dobra od zla, razlučivanja istine od laži; ostajemo u neznanju o cjelovitom smislu života.
Zašto čovjek današnjice u našoj kulturi i prostoru ne vidi ovu svjetlost koja sjaji takvom jačinom? Slikovito će to papa Benedikt XVI. opisati riječima: „Danas možemo osvijetliti naše gradove tolikim blještavilom, da zvijezde na nebu nisu više vidljive. Nije li to možda slika problematike našeg prosvjetljenja na zemlji? O materijalnim stvarima znamo i s njima možemo tako mnogo, ali o onome što ih nadilazi, o Bogu i dobru, ne uspijevamo više razaznati. Zbog toga je vjera ona koja nam pokazuje Božje svjetlo. Ona je prodor u svjetlo Božje u našem svijetu. Ona nam otvara oči za istinsko svjetlo“ (Kateheza, 7. 4. 2012.).
U uskrsnoj noći, svjetlost se slikovito prikazuje po uskrsnoj svijeći koja svijetli, trošeći sebe samu. Svijeća daje svjetlo, darujući sebe. Tako svijeća snažno govori o otajstvu vazmenog događaja. Krist daruje sebe i time stvara snažnu svjetlost. Svjetlost svijeći daje plamen. Plamen, vatra ima snagu koja uništava i preobražava materiju. Krist, Svjetlost, je vatra koja spaljuje zlo i preobražava nas same i cijeli svijet. Kristovo uskrsnuće je svjetlost u kojoj se susreću toplina i dobrota Božja.
U Vazmenom hvalospjevu pred upaljenom svijećom, đakon je pjevajući molio: „U milosnoj, dakle, ovoj noći, primi, sveti Oče, večernju žrtvu ovog izgaranja, koju ti u ovom svečanom prinošenju svijeće, po rukama službenika, od pčelinjeg rada, prinosi Crkva presveta“. U svijeći sačinjenoj od pčelinjeg saća, simbolički je naznačeno cjelovito stvaranje. Vosak, rad pčela, stvorenje, postaje nositelj svjetla. Živa vjera, živa kršćanska zajednica, živa Crkva je kao pčelinji rad, koji u konačnici daje svjetlo.
Molimo Gospodina da u našoj vjeri svatko od nas bude marljiv kao pčela koja će doprinositi da bude dovoljno voska, kako bi svijet mogao živjeti u svjetlosti Kristova uskrsnuća. Amen.
mons. Milan Zgrablić
zadarski nadbiskup
Zadar, Katedrala sv. Stošije
30. ožujka 2024.
