Svetkovina VELIKE GOSPE na BELAFUŽI, ZADAR – PROPOVIJED mons. Milana Zgrablića, 15. 8. 2024.

15.08.2024.objavio: Urednik

Braćo i sestre!

            Svetkovinu Uznesenja Marija na nebo i ono što ovim euharistijskim činom i sami proživljavamo, lijepo izražava jedna liturgijska molitva riječima: „U porodu si, Bogorodice, sačuvala slavu djevičanstva, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše“ (KKC br. 966).

            Danas cijela Crkva, toliko mnoštvo vjernika u našim svetištima i mnogim crkvama u Domovini i po cijelome svijetu, na svim kontinentima, kliče zajedno s Elizabetom, majkom Ivana Krstitelja, Mariji, Isusovoj Majci, koja se preselila u Život, k Bogu: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje… Blažena ti što povjerova da će se ispuniti ono što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk 1, 45).

            Božje lice nam se u svoj svojoj raskoši i bogatstvu, ljepoti i sjaju, veličini i privlačnosti, ukazuje u životima svetaca. Sveci su odraz Božjega lica i Božjeg svjetla. Osobito se to očituje u Marijinom životu. Gledajući Marijin lik, uvijek iznova, na osobiti način, možemo vidjeti Božju ljepotu, njegovu dobrotu i njegovo milosrđe. Ali, također, i sve bogatstvo i veličinu života koje Bog stavlja pred svaku osobu.

            Svjetlo Božje koji sjaji na Marijnom licu, Knjiga Otkrivenja u današnjem prvom čitanju opisuje nam riječima: „I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“ (Otk 12, 1). U Mariji koja je, slikovito rečeno, `zaodjenuta suncem`, okružena mjesecom i zvijezdama, to jest sva ispunjena Bogom, toliko je u Njoj svjetla Božjega, Božjega Duha, kao svjetla u suncu, mjesecu i zvijezdama, da čistim srcem Boga možemo gledati i biti dionici radosti blaženstva o kojem govore Elizabeta i Marija u današnjem Evanđelju.

            „Blažena ti…“ (Lk 1,45), povikala je Elizabeta Mariji u svom domu u Judejskom Gorju kod njezinog dolaska, a Marija, nadahnuta Duhom, proročki je odgovorila Elizabeti, ali i svima koji razmatraju ovo evanđeosko otajstvo i slušaju njihove riječi i proživljavaju Isusovo utjelovljenje i djelo otkupljenja: „Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom“ (Lk 1,48).

            Ovo blaženstvo Marijinog života bitan je sadržan današnje svetkovine Uznesenja Marijina na nebo. Marija je blažena jer je, nakon što je završila tijek zemaljskog života, dušom i tijelom uznesena na nebo; jer je u potpunosti, s cijelom svojom ljudskošću, ne samo dušom, već cijelom svojom naravi, sjedinjena s Bogom; jer je uzdignuta u punom zajedništvu s Bogom.

            Marija je svojom vjerom i svojim pristankom koji dolaze do izražaja u riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1, 38) pripravila Božje boravište, Božji dom, ovdje na zemlji, u svojem srcu, u svojem životu. Marija je već ovdje na zemlji tijelom i dušom postala Božji dom. Marija je tako svojom vjerom otvorila zemlju nebu, čovjeka Bogu, prolazno vrijeme neprolaznoj vječnosti. Sv. Augustin će reći za Mariju: „Prije nego je začela u tijelu, začela je u duši.“ Marijin život postao je Hram Božjeg boravišta na zemlji zauvijek, jer se svojim pristankom, svojom vjerom, uključila u Božji plan utjelovljenja i spasenja.

            Marija je blažena jer je zauvijek, u sadašnjosti, budućnosti i vječnosti – potpuno, cijelim svojim bićem, dušom i tijelom, postala Božje boravište.

            S pravom Marija može klicati: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju… Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo.. od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje“ (Lk 1, 46. 49. 50).

            Braćo i sestre!

                    Činjenica Marijinog Uznesenja na nebo ne poziva nas samo na divljenje zbog onoga što je Bog u Mariji učinio. Ova svetkovina nije slavljenje samo Marijinog uzdignuća na nebo, u konačnu proslavu života. Ovo nije dan samo Marijine konačne pobjede i postignuća. Božja dobrota je `od koljena do koljena`, kako je Marija proročki izgovorila – zahvaća svaku generaciju života, svakoga čovjeka. Iz Božje dobrote i pogleda nitko nije isključen.

            Marijino uznesenje na nebo nam pokazuje put života koji je potrebno slijediti, put kojim treba ići, kako bismo stigli na konačno odredište. I ne samo to. Marijino uznesenje nam govori i poziva nas da i mi budemo blaženi, da i mi pronađemo put punine života, put sreće već u ovozemaljskom životu. Put sreće koji će nas pratiti ne samo u lijepim i ugodnim trenucima života, nego i u nevoljama, progonstvima, pogiblima, bolesti… I u trenucima kada i nama `mač boli probada dušu`, kao što je to bilo i u Marijinom životu.

            Da bismo blaženstvo, sreću, to jest ispunjeni život, mogli postići, potrebno je ono najvažnije, a to je da postanemo Božji dom ovdje na zemlji, kao što je to postala Marija. Potrebno je Isusa utjeloviti u svom životu. Potrebno je da nam vjera bude dio našeg života, da Kristov duh kola našim životom. Potrebno je da naše srce bude što sličnije Isusovom srcu. Potrebno je da Isusova bezuvjetna ljubav oblikuje naš život, naše djelovanje i razmišljanje. Potrebno je da se prepoznajemo kao djeca Božja po ljubavi koju imamo jedni prema drugima. Isus je rekao svojim učenicima: „Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv  13, 35).

            U vjeri, nadi i ljubavi svakog dana trebamo napredovati, sve dublje uranjati u Božju nazočnost, u Božji život. Potreban je svakodnevni `trening` duha kako bismo jačali u krepostima, pa i u najmanjim sitnicama i okolnostima života. Ako duhovno ne napredujemo, loš je znak za našu vjeru.

            Vjera nam ne može donijeti blaženstvo ako ostane samo na razini informacije. Vjera jest informacija, radosna vijest, ali ona koja oblikuje i mijenja naš život. Vjera je plodna kada obogaćuje i mijenja naš život.

            Kada Bog uđe u naš život, sve se mijenja. Naš život više nije prazan. Naša budućnost je ispunjena svjetlom i smislom. S Bogom imamo orijentaciju kako živjeti. Vjera nam daje temeljni smjer života. Vjera nam omogućuje da se sjedinimo s Bogom i ispunimo duboku glad i žeđ naše duše za vječnim i beskonačnim.

            Marijin put života i Dijete koje u Njoj živi ne može progutati ni Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova koje nam opisuje današnja Knjiga Otkrivenja (usp. Otk 12, 3). Dijete koje se rodilo, Krist koji je uskrsnuo, pobjednik je nad svakim čovjekovim neprijateljem i nad svime što ugrožava život.

            Blažena Djevica Marija na nebo uznesena i okrunjena kao Kraljica neba i zemlje, neka nam bude zagovornica i uzor na putu života. Amen.

 

mons. Milan Zgrablić

zadarski nadbiskup

Belafuža, Zadar

15. kolovoza 2024.