„Obitelji, postani ono što jesi!“
Drage obitelji!
Draga braćo svećenici!
Draga braćo i sestre!
1. Prije nekoliko godina, nakon što sam predvodio obred vjenčanja u crkvi gdje sam bio župnik, na inzistiranje zaručnika, pridružio sam se svatovima na večeri koja se posluživala u jednom lijepom restoranu usred velikog parka s divnim pogledom na more, nekoliko obližnjih otočića, crkvu i mjesto gdje se održavao obred vjenčanja. Tijekom večere na kojoj je sudjelovalo oko dvjestotinjak članova rodbine i prijatelja zaručnika, primijetio sam, kako se za glavnim stolom između novovjenčanog para nalazi jedna prazna stolica, a ispred stolice postavljeni tanjuri i pribor za jelo, kao i na svim drugim mjestima stola unutar svadbene dvorane. Kad smo sjeli za stol, bilo mi je neobično kako netom vjenčani par između sebe ostavlja jedno prazno mjesto. Pitao sam se, zašto nisu sjeli jedan kraj drugoga. Pomislio sam kako su ovo mjesto ostavili prazno, zbog veće udobnosti i malo šire prekrasne vjenčanice u koju je bila obučena zaručnica. U trenutku kad je konobar htio maknuti praznu stolicu na kojoj nitko nije sjedio i pribor za jelo koji se ispred nje nalazio na stolu, primijetio sam kako je mladi par istovremeno dao znak konobaru da ne miče ni stolicu ni pribor za jelo ispred nje. Pomislio sam: bit će zanimljivo vidjeti tko to tako kasni na večeru i za koga ovo mjesto između sebe čuvaju zaručnici. Kako je večer odmicala, izmjenjivali su se sljedovi hrane, glazbe, plesa… a prazno mjesto između zaručnika nitko nije zauzeo. U trenutku kad je novovjenčani par stigao do stola za kojim sam i ja sjedio, upitao sam zaručnicu: „Oprosti, što sam znatiželjan, ali smijem li te u ovom trenutku nešto pitati?“. Ona odgovori: „Pa naravno, velečasni, samo pitajte.“ „Za koga vi čuvate ono mjesto između tebe i muža?“. A ona mi odgovori: „Barem bi vi, velečasni, to trebali znati!“ „Ja?, kažem, „Stvarno ne znam!“. Zatim mi ona odgovori: „Mi znamo i vjerujemo da je istina ono što ste nam govorili u pripremi za ženidbu, na zaručničkom tečaju. Ja svog Antu stvarno volim. I on voli mene. Mi se veselimo jedan drugome i našem budućem zajedničkom životu, našoj obitelji. Mi našu ljubav koju osjećamo u srcu nismo naučili, nismo je kupili, nismo je dobili u igrama na sreću. Ona nam je darovana. Mi vjerujemo da je Bog ljubav i u Kristu je ovu ljubav, ovaj veliki dar, Bog darovao nama. Krist je danas našu ljubav blagoslovio i uzdigao ovaj dar na najveće dostojanstvo, dostojanstvo sakramenta. Ova je stolica između nas za Isusa. Ona nije prazna. Ona nas podsjeća da je Isus s nama. Htjeli smo da bude s nama i na večeri, a ne samo u crkvi. Mi želimo da on bude s nama u svakom trenutku našeg života. Želimo da Isus stoji u našoj sredini cijeli život, kad nam bude lijepo kao danas i kad bude teško. Želimo da nas Isus drži za ruku i vodi putem ljubavi koju nam je darovao i na koju nas poziva. Kad Isusu pružimo ruku i kad nam Isus dadne svoju ruku, on nas nikad više na ispušta iz svoje ruke. Zar ne, velečasni?“.
Zadivio sam se gesti ovog para i riječima mladenke i, iako je prošlo tridesetak godina od njihovog vjenčanja, živo nosim u sjećanju ovaj bračni par, njihovu cijelu obitelj, i njihovo svjedočanstvo s dana vjenčanja.
2. Zahvaljujući radu Povjerenstva za pastoral s obiteljima Zadarske nadbiskupije, okupili smo se danas ovdje u Privlaci na susret obitelji pod geslom i pozivom: „Obitelji, postani ono što jesi!“.
S obzirom na liberalni i materijalistički pogled na čovjeka i obitelj, slobodu i ljubav, čiji se stavovi snažno, nekad perfidno, a ponekad agresivno i nasilno nameću, govor o obitelji u našoj kulturi i civilizaciji može se činiti kao nesuvremen.
Nama su materijalističko mišljenje, liberalizam i stavovi koji iz njih proizlaze izazov, da o obitelji još dublje promislimo u svjetlu Božje objave, da razmišljamo o naravi braka i obitelji, da promičemo dostojanstvo obitelji, upoznajemo njezinu veličinu i nezamjenjivu ulogu koju ima za opstanak pojedinih naroda, razvoj zdravog društva i svetosti Crkve; da budemo svjesni važnosti obitelji i njezine nezamjenjive uloge u razvoju svake osobe. Naše promišljanje u sklopu ovog liturgijskog molitvenog trenutka želi prvenstveno biti dio vapaja i žarke molitve Bogu da obitelj postaje sve više i dublje ono što obitelj jest u Božjim očima, u Božjem planu spasenja za čovjeka i svijet. Želimo da nam ovaj susret bude molitva, da naše obitelji postanu što sličnije Svetoj Nazaretskoj obitelji Isusa, Marije i Josipa.
Obiteljski poziv nije lako živjeti, a na osobiti način ne u našem vremenu i kulturi. Za živjeti puninu ljubavi, onu čudesnu, Kristovu, bezuvjetnu i do kraja, onu koja nadilazi emocije i strasti, potrebna je Božja pomoć, kako bi obitelj postala velika snaga koja može oblikovati osobu, društvo i svijet. Naša današnja zajednička molitva i druženje žele biti doprinos dobru svake obitelji, ne samo kršćanskih obitelji.
3. Braćo i sestre, drage obitelji! I u ovom svjedočanstvu mladog bračnog para koje smo maloprije čuli, možemo prepoznati spasonosnu antropološku istinu utemeljenu na Svetom pismu, koje promatra brak između muškarca i žene kao plod Božjeg plana iz kojeg proizlazi neizmjerno dostojanstvo svakog muškarca i žene i svakog njezinog člana, dostojanstvo svake obitelji. Dapače, kako to lijepo već u svojoj prvoj točci kaže ovih dana objavljena Deklaracija Dignitas infinita o dostojanstvu ljudske osobe, Kongregacije za nauk vjere, neizmjerno dostojanstvo svake osobe neotuđivo je utemeljeno na samom postojanju i pripada svakoj ljudskoj osobi, iznad svih okolnosti i bez obzira na položaj ili situaciju u kojoj se nalazi.
Sveto pismo, već u svojoj prvoj knjizi – Knjizi Postanka – prikazuje ljudski par u njegovoj punoj stvarnosti njihove naravi. Ta se stvarnost ovdje izriče riječima: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“ (Post 1 ,27). To ne znači da je Bog spolno biće i da ima neku božansku družicu. Ovu pomisao i idolatriju Biblija je sasvim odbacila. Plodna Božja ljubav simbol je Božjih intimnih stvarnosti. „Bračni par koji voli i rađa život“, slikovito izražava Papa Franjo u Enciklici „Radost ljubavi“, „pravi je ´živi´ kip (ne od kamena ili zlata zabranjenih Dekalogom), kadar očitovati Boga stvoritelja i spasitelja“ (AL 11). Bog Otac, Sin i Duh Sveti, kakvog nam Krist objavljuje, zajednica je božanske ljubavi, a obitelj je njezin odraz. Sveti Ivan Pavao II. u jednoj homiliji to izražava riječima: „Naš Bog, u svojem najdubljem otajstvu, nije samoća, već obitelj, jer u sebi ima očinstvo, sinovstvo i bît obitelji koja je ljubav. Ta ljubav, u Božanskoj obitelji, jest Duh Sveti“ (Propovijed, 28. I. 1979.).
Kada Isus tumači svojim učenicima bitno svojstvo ženidbe, nerazrješivost, poziva se na drugo poglavlje Knjige Postanka i pita slušatelje: „Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih biti će jedno tijelo?“ (Mt 19, 5). Isus govori o „prianjanju“ muškarca i žene, što na hebrejskom izvorniku označava tjelesni i duhovni sklad koji se koristi i za opisivanje jedinstva s Bogom. Biblijski molitelj tako će, primjerice, reći: „Duša se moja k tebi privija (uz tebe prianja), desnica me tvoja drži“ (Ps 63, 9). Plod je ljubavi „prianjanje“, gdje dvoje postanu jedno tijelo, bilo u tjelesnom zagrljaju, bilo u jedinstvu srca i života i, možda djeteta, koje će se roditi od njih dvoje.
Sveto nam Pismo kazuje, a Enciklika Amoris laetitia ukazuje, da je „obitelj povjerena muškarcu, ženi i djeci da tvore zajednicu osoba koja će biti slika jedinstva između Oca, Sina i Duha Svetoga. Rađanje i odgoj djece odraz su Očevog djela stvaranja. Obitelj je pozvana svakodnevno se okupljani na molitvu, čitanje Božje riječi i sudjelovanje u euharistijskom zajedništvu te tako rasti u ljubavi i sve više postati hramom u kojem prebiva Duh“ (AL 29).
Prigodom proslave Branimirove godine, ovdje u blizini, u Ninu, pred četrdeset i pet godina, 11. lipnja 1979., hrvatski biskupi i brojni vjernički puk izrekli su zavjet koji glasi: “Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu Misu“. Prigoda je danas da se toga prisjetimo i obnovimo ovaj zavjet, kako bi svaka obitelj po zajedničkoj svakodnevnoj molitvi i redovitom sudjelovanju na nedjeljnoj i blagdanskoj svetoj Misi, napredovala, sazrijevala i donosila dragocjene plodove ljubavi, te svaka obitelj postala sveti Hram u kojem prebiva Duh Sveti, Božanska ljubav.
Obitelj koja proizlazi iz sakramenta braka i koja živi „ono što jest“ u Božanskom planu, u svojoj naravi, od temeljne je važnosti ne samo za obitelj ili pojedinca u obitelji, nego i za cijelo društvo. Obitelj je osnovna stanica života i „stup društva“, kako kaže papa Benedikt XVI.
4. Božji plan za muškarca i ženu, za obitelj, pronalazi u Isusu Kristu svoju puninu. Krist je ženidbu uzdigao na dostojanstvo sakramenta. Osobitim darom Duha Svetoga, ljubavi između Oca i Sina, Krist čini bračne drugove sudionicima svoje ljubavi i postavlja znakom svoje ljubavi prema Crkvi: vjerne, bezuvjetne, plodne i potpune ljubavi.
Bračni drugovi koji znaju primiti ovaj dar i obnavljaju ga svakog dana, po vjeri, svojim „Da“, po milosti koja dolazi od sakramenta ženidbe, njihova obitelj živi ljubav Božju po uzoru na Svetu Nazaretsku obitelj. Obitelj koja se po molitvi utječe zagovoru Blažene Djevice Marije i svetog Josipa, uči prihvaćati ljubav Božju, kako su je i Oni prihvatili.
5. Drage obitelji! Pozivam vas da još dublje upoznate svoje obiteljsko dostojanstvo, da cijenite i čuvate dragocjene darove braka i obitelji, da svakodnevno doprinosite svetosti jedinstva i nerazrješivosti braka, da čuvate i njegujete ljubav, kako bi bila snažna i ispunjena vrijednostima, kao što su velikodušnost, predanost, vjernost i strpljivost (usp. AL br. 5); da u vašoj obiteljskoj ljubavi dozrijevaju slatki plodovi milosrđa i oproštenja (usp. AL 27), plodovi tako dragocjeni ljudskom srcu. U vašoj svakodnevnoj užurbanosti i ponekad površnim odnosima, kako vas poziva papa Franjo, pridajte važnost nježnosti u kršćanskom iskustvu braka (usp. AL 28). Pozivam vas da budete otvoreni životu i s ljubavlju primate djecu kao najdragocjeniji plod vaše ljubavi.
Ljubav je temelj svake obitelji. „Kršćanska obitelj, otac, majka i djeca, pozvana je živjeti naznačene vrijednosti ne kao nešto nametnuto izvana, već kao dar milosti sakramenta svete ženidbe ulivene u zaručnike. Ako oni (muž i žena) ostanu otvoreni Duhu i traže njegovu pomoć, neće im izostati komunikacija Očeve ljubavi očitovane i utjelovljene u Kristu. Nazočnost Duha pomoći će bračnim parovima da ne izgube iz vida izvor i dimenziju njihove ljubavi i međusobnog darivanja, kao ni surađivati s njime kako bi u njima odjekivao i prožimao sve dimenzije njihovog života“ (Benedikt XVI.; Propovijed, 9. VI. 2006.).
6. Zagovor i primjer Svete Nazaretske obitelji u kojoj je svaki njezin član usmjerio svoj život prema Božjem naumu, i surađivao s Božjim planom, neka Vam bude snaga u ostvarivanju onoga što jeste u Božjim očima i u Božjem planu. Amen.
mons. Milan Zgrablič
zadarski nadbiskup
Privlaka, 13. travnja 2024.
