Na predstavljanju monografije „Ecclesia Nonensis – O prošlosti Ninske biskupije“ u župnoj dvorani župe sv. Anselma u Ninu u četvrtak, 5. prosinca, izlagao je prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru koje je i izdavač te Monografije.
Velika vrijednost drevne Ninske biskupije nisu samo njen prostor i lijepi spomenici sakralne arhitekture, umjetnine zlata i srebra Nina, rekao je dr. Faričić. „Ninsku biskupiju činili su najprije ninski biskupi sa suradnicima svećenicima, redovnici i redovnice i Božji puk okupljen oko tih nositelja duhovnog života, ali i svih drugih sfera života, s obzirom na nekadašnji značaj religije u svim društvenim i gospodarskim strukturama“, istaknuo je dr. Faričić, rekavši da se u Monografiji može prepoznati „višestoljetni trag koji je ušao u mentalni kôd stanovnika ninskog prostora“.
„Stjecajem povijesnih okolnosti, gravitacijski domet Nina se reducirao. Mlečani su sustavno razarali svoj Nin jer su Osmanlije nadirale s velikom vojskom kojoj se Mlečani ne bi bili mogli oduprijeti. Da su Osmanlije bile zauzele Nin, to bi bila njihova najzapadnija mediteranska utvrda i vjerojatno bi bila ugrozila Veneciju i druge kršćanske zemlje na Jadranu. Stoga se Venecija odlučila na drastični čin – porušila je drevni Nin da bi sačuvala svoju dominaciju na Jadranu. To rušenje Nina govori i o tome koliko je Nin bio važan, da ga je trebalo srušiti da ne bi došao u posjed neprijatelja“, istaknuo je dr. Faričić.
Nin se postupno obnavljao. Nakon toga stradanja, neposredno nakon Kandijskog rata koji se vodio između Mletačke republike i Osmanskog carstva, jedan od glavnih obnovitelja života u Ninu bila je osoba izrazitih povijesnih zasluga, ninski biskup Franjo Grassi (1667.-1677.), rekao je predavač.
„U svom obnoviteljskom žaru, biskup Grassi velikim dijelom rezidirao je u Zadru, ali opet je bio preselio u svoju rezidenciju u Nin. Kad su drugi vidjeli, plemstvo i građani, da se vratio biskup, rekli su, ako se može biskup vratiti, onda ćemo se i mi vratiti“, rekao je dr. Faričić, naglasivši velike zasluge toga biskupa u povratku stanovnika u Nin nakon njegovog pustošenja. Drugi veliki doprinos biskupa Grassija je njegovo obnavljanje Ninske biskupije. „Imajući na umu njen domet u dijelu koji je još uvijek bio pod Osmanlijama, biskup Grassi prikupio je brojne arhivske spise i uredio Zbornik spisa koji je jedan od najdragocjenijih izvora podataka. Grassi je 1675. god. sabrao dokumente od Srednjeg vijeka sve do toga doba. On je bio pralik izvrsnog arhiviste i historiografa. Njegove nakane su bile pragmatične naravi. Zauzimao se za prava i posjede Ninske biskupije i dokazivao važnost Nina. Taj podrijetlom Talijan jedna je od najvažnijih osoba u povijesti Nina, jedan od obnovitelja Nina“, poručio je dr. Faričić.
Predavač je podsjetio i na društvene okolnosti ukidanja Ninske biskupije koje se dogodilo u kontekstu austrijske reforme kao mjere reduciranja biskupija s obzirom na njihovu brojnost, a usitnjenost mnogih malih mjesta. „Tako su ukinuli Ninsku biskupiju i pripojili je Zadarskoj nadbiskupiji, ukinuli su i druge male biskupije, na Rabu, Osoru, koje su postala Krčka biskupija. Ukinuli su Skradinsku biskupiju koja je pripojena Šibenskoj, ukinuli su Trogirsku biskupiju i podijelili je između Šibenske i Splitske, povezali su Splitsku i Makarsku nadbiskupiju, ukinuli su Korčulansku biskupiju. To je bio reformski zahvat na kojeg su jako utjecale svjetovne vlasti, zato što su pokušale u što većoj mjeri stvoriti sustav upravljanja da se crkvene jedinice podudaraju s teritorijalnim cjelinama“, rekao je dr. Faričić.
Predavač je rekao da je privlačna snaga Nina ukorijenjena velikim dijelom u ostvarenju njegovog punog opsega upravo unutar granica nekadašnje Ninske biskupije. „Povijest Nina nije počela s Ninskom biskupijom, ali vjerojatno je došlo do osnivanja Ninske biskupije zahvaljujući toj povijesnoj predfazi kada je Nin bio središte Liburna, municipij za vrijeme Rima, a za vrijeme starohrvatske države bio je povremeno boravište hrvatskih vladara. U to doba nije bilo glavnih gradova, kao što je to danas. Hrvatski vladari izabrali su Nin kao svoje sjedište i zbog onoga što je Nin bio, kao i zbog toga što je Nin bio u neposrednoj blizini Zadra kao sjedišta bizantske uprave na obali Jadrana. Tu su ostvarivani diplomatski kontakti. U svemu tome i Ninska biskupija imala je veliku ulogu“, poručio je dr. Faričić. Istaknuo je da su se u jednom trenutku pomiješale uloge ninskog biskupa s nečim što je bio položaj velike uloge biskupa i u hrvatskoj državi, pa je ninski biskup bio i hrvatski biskup. To se postupno odvojilo, pa se kasnije hrvatski biskup više vezivao za područje Knina i pridonio je ustoličenju Kninske biskupije.
Dr. Faričić opisao je i prostorne okolnosti Nina koje su u prošlosti također uvjetovale njegov razvoj. Naime, sada je središnja, povijesna jezgra grada Nina otočić povezan s dva mosta s kopnom. Nekad je Nin u cijelosti bio otok. „Biti otok znači biti od nečega odijeljen, ali i povezan, jer je more u okruženju otoka medij komunikacije koji povezuje, a ne razdvaja. Nin je putem mora i različitih kopnenih ruta bio spojen u složeni društveni i gospodarski sustav istočne obale Jadrana, a preko toga i Sredozemlja. Nin kao otok bio je zaokružena cjelina čiji su gravitacijski dometi u prošlosti bili puno veći nego danas“, rekao je dr. Faričić, istaknuvši da je gravitacijski domet Nina najbolje definiran nekadašnjim povijesnim granicama Ninske biskupije jer je obuhvaćao prostor ispred Velebita, ali i prostor iza Velebita.
„Veliki dio današnje južne Like i Krbave pripadao je Ninskoj biskupiji, pa je i Velebit bio medij koji je spajao, a ne razdvajao, u višestoljetnom bavljenju stočarstvom gdje su velebitske staze povezivale s Likom“, rekao je dr. Faričić. Podsjetio je na prvi hrvatski roman ‘Planine’ (1536.) čiji je autor Ninjanin Petar Zoranić, rekavši da to djelo čitatelja vodi u uzvišene prostore geografske i duhovne transcendencije.
„U Monografiji su zapisana i svjedočanstva vrijednih duhovnih pastira koji su čak i u vrijeme Osmanlijske okupacije, u oskudici, kao ponizni radnici ne samo u vinogradu Gospodnjem, nego i među stijenama, dolazili u susret sa stanovnicima udaljenih krajeva i u vrlo rijetkim prilikama omogućavali im sakramentalnu prisutnost i povezanost s Općom Crkvom“, istaknuo je dr. Faričić, rekavši da su ninski biskupi omogućili sakramentalni život ne samo u izazovnim vremenima Hrvatskog kraljevstva, nego i u još izazovnijim vremenima porobljenih katolika Hrvata u mnogim dijelovima sadašnjih Ravnih kotara i Bukovice koji su također pripadali Ninskoj biskupiji. Tada je omogućavanje sakramentalnog života bilo jedino sredstvo povezivanja, jedina poveznica toga dijela stanovništva sa zapadnom civilizacijom, istaknuo je dr. Faričić.
Ninjanima je dr. Faričić poručio: „Možete biti ponosni na prošlost Nina. Nin je izgrađivao vrijedni dio Hrvatske, Jadrana, Sredozemlja. Nin je bio važna točka u povijesti i danas je odredište kulture i ugodnog života“. Monografija je vrijedni izvor podataka obrađenih od strane stručnjaka različitih znanstvenih disciplina te će pomoći u očuvanju bogate kulturne baštine Nina, rekao je dr. Faričić, poželjevši da se bogato nasljeđe ninske prošlosti prenosi i budućim naraštajima.
Uz dr. sc. Josipa Faričića, Monografiju su predstavili i doc. dr. sc. Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru i izv. prof. dr. sc.Zdenko Dundović, pročelnik Teološko – katehetskog odjela na Sveučilištu u Zadru, koji je i urednik Monografije.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
