Don Mladen Kačan, svećenik Zadarske nadbiskupije, opraštajući se sa župljanima povodom svoga umirovljenja, svoju zadnju misu kao župnik služio je u župnoj crkvi sv. Mihovila u Galovcu u nedjelju, 18. kolovoza, gdje je pet godina bio župnik.
Don Mladen je zahvalio Galovčanima što su ga „prihvatili otvorenog srca“ i potaknuo vjernike neka uvijek kroče Božjim putem. U ime župljana, prigodni govor uputila je župljanka Zvjezdana Burčul. Podsjetila je kako im je don Mladen na prvoj misi koju je služio u Galovcu rekao neka nastoje prvenstveno “biti ljudi”. „Rekli ste nam: ‘Budite prije svega ljudi, budi čovjek, a onda vjernik, kršćanin’. Jer biti moralan čovjek pretpostavlja i kršćanske vrijednosti koje su opće, nadogradnja je biti krepostan vjernik. Širili ste Božju riječ unatoč svim izazovima, bili ste tu za svakog župljanina koji Vas je trebao“, rekla je Zvjezdana Burčul u zahvalnosti don Mladenu za njegov pastoralni rad i raspoloživost župljanima, poželjevši mu Božji blagoslov i zdravlje.
Župljani su don Mladenu uručili prigodan dar, a nakon mise bilo je druženje župljana s don Mladenom ispred župne kuće, uz agape koji su priredili vjernici.
Don Mladen Kačan rođen je 29. prosinca 1949. godine kao šesto dijete u obitelji s devetero djece, od roditelja Eufemije i Milana. Majka domaćica i otac građevinar odgojili su djecu u pobožnom duhu u mjestu Sutomišćica na otoku Ugljanu.
Župnik don Mladenovog djetinjstva bio je don Šime Sturnela, rodom iz Poljane, koji je bio veliki animator, organizator i pastoralno aktivan. Don Šime je okupljao mlade, uvijek je bio puni župni dvor djece, trideset mladića živjelo je sa župom u župnom dvoru. Kasnije su župnici Sutomišćice bili Ante Jelić, Dane Jakovljević, župnik za vrijeme Kačanove mlade mise, Ratko Šešan, Tito Šarin…
Na duhovni poziv don Mladena primjerom je utjecao njegov brat Emil koji je bio sjemeništarac. Don Mladen je imao svega pet godina kad je njegov brat Emil umro kao maturant, od tada teško izlječive bolesti pluća u 19. godini života. Don Mladen je s bratom Emilom bio povezan. Emil je bio orguljaš u katedrali sv. Stošije, vodio je i župni zbor u Sutomišćici.
„Na Emilovom grobu obitelj je dali uklesati: ‘Emile dragi, željeno svećeništvo postigao nisi, a već si pristupio oltaru Božjem. Cvijet svoje mladosti poklonio si Bogu’. On je bio pojam za nas. Utjecao je na moje usmjerenje u duhovnom zvanju i vjerujem da me pratio s Neba. Moj tata je bio kažnjen zato što mu je sin Emil bio u sjemeništu. Emil je bio jako aktivan, požrtvovan, volio je Crkvu i davao se župi. Bio je i odličan nogometaš. Ja sam mislio da sam ja bolji, a onda sam čuo da je on bio bolji nogometaš i od mene. Ljudi ga se rado sjećaju i nedavno su ulicu u Sutomišćici nazvali Ulica Emila Kačana, u zahvalnosti za njegovo darivanje i doprinos životu župe i mjesta“, rekao je don Mladen, koji je u osmom razredu krenuo u sjemenište ‘Zmajević’ u Zadru.
Studij teologije pohađao je u Zagrebu od 1971. godine. Nije bio pokoleban ustrajati u svećeništvu 1970.-ih godina, u vremenu kad je Zadarsku nadbiskupiju bilo napustilo 18 svećenika, kao i sjemeništarci i bogoslovi koji su bili na putu prema svećeništvu.
Kačan je zaređen za svećenika 29. lipnja 1976. godine, po rukama zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka. Mladu misu slavio je u rodnoj Sutomišćici 4. srpnja 1976. godine. Kačanovo mladomisničko geslo glasi „Gospodine, ne bilo me stid što tebe zazvah“ (Ps 31, 2), stih iz Psalma koji ga je osobito dojmio dok su kao bogoslovi molili Jutarnju na Bogosloviji.
U crkvi sv. Eufemije u Sutomišćici don Mladen je 2016. godine proslavio 40 godina svoga svećeništva. Župa Sutomišćica – Poljana bila je plodna duhovnim zvanjima, dala je 141 svećenika u povijesti Zadarske nadbiskupije. Don Mladen je 140. svećenik, a 141. svećenik rodom iz Sutomišćice, po ocu, je sadašnji župnik Sutomišćice – Poljane, don Filip Kucelin, ujedno župnik Preka i dekan Ugljanskog dekanata.
U 48 godina svoga svećeništva, don Mladen je bio župnik u trinaest župa. Za vrijeme njegovih župničkih služba izgrađene su župne crkve u Dragama te župna crkva i pastoralni centar sv. Ante na Smiljevcu u Zadru.
Don Mladen je rekao da „sve ima svoju ljepotu i svugdje mu je bilo lijepo biti“. Najprije je bio župnik otočnih župa Božava, Dragove, Zverinac, Veli rat i Soline na Dugom otoku (1976.-1978.). Don Mladen je istaknuo da mu je značilo što su ga kao mladog župnika podržali dugootočki vjernici na početku njegovog svećeništva, bilo mu je drago i da je na otoku bilo puno djece i mladih, generacija koje u sadašnje vrijeme nedostaje na otocima. Nakon dvogodišnje službe župnika na Dugom otoku, Kačan je bio župnik u Pakoštanima i Vrani te prvi župnik novoutemeljene župe Drage, mjesta koje je prije toga pripadalo župi Pakoštane.
„I to je bilo lijepo iskustvo, došao sam u ‘borbene’, temperamentne Pakoštane. Tada je nadbiskup Oblak osnovao novu župu u Dragama, bio sam župnik kad se podigla crkva u Dragama. Na mene je dosta ostavila traga župa Pakoštane, jer sam tu bio župnik 18 godina. Zatim sam bio župnik župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru, sveukupno dvadeset godina u tri navrata. Na Smiljevcu se u vrijeme moje službe župnika izgradila velika crkva i pastoralni centar. Na Smiljevcu su mi puno pomogli ljudi koji su zbog ratnog progona i izbjeglištva došli iz Bosne i Hercegovine. Za nas je to bilo osvježenje; dignuli smo župu sv. Ante na visoki nivo u pobožnosti i revnosti sudjelovanja u slavljima, jer su Smiljevac nastanili ljudi iz BiH koji su bili praktični vjernici, pa su oni bili poticaj i domaćim vjernicima na veći angažman u župi“, prisjetio se don Mladen. Bio je župnik i u zadarskim župama Ploče, Diklo i Kožino te dekan dekanata Zadar – Istok u dva mandata.
Bio je i ekonom Zadarske nadbiskupije, ravnatelj Svećeničkog doma ‘Zmajević’, član Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije i povjerenik za pastoral obitelji Zadarske nadbiskupije. Veliki trag don Mladen je ostavio kao dugogodišnji povjerenik za misije Zadarske nadbiskupije. Osjećaj za misije i podršku misionarima, među kojima je često nekoga zvao da pohode Zadar, prenio je i na župljane Smiljevca koji su misijski najaktivnija župa u Zadarskoj nadbiskupiji. U radu za misije do danas su angažirana i smiljevačka djeca koja na razne načine radom u kreativnim radionicama prilozima pomažu misije. U don Mladenovoj radnoj sobi osobito mjesto među glavnim uspomenama zauzima slika koja prikazuje prizor iz misija, kao znak povezanosti s misijama. Tu mu je sliku darovala s. Erika Dadić, rodom iz Poljica, misionarka u Kongu, iz Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja. S. Erika je u Kongu od 1976. g., sa svojih 48 godina misijskog rada je misionarka s najdužim stažem Crkve u Hrvata.
Nakon petogodišnje službe župnika u Galovcu, don Mladen je umirovljen zbog zdravstvenih razloga. „Službe župnika obavljao sam u vremenu kad su ljudi rado dolazili u crkvu i imali su poštovanje prema Crkvi. U sadašnje vrijeme mnogi vjernici se osjećaju izgubljeno, mnogi su Crkvu isključili iz života. Potrebna je velika podrška roditelja djeci u odgoju za vjeru. Svako vrijeme ima svoje izazove, ali mislim da i naše suvremeno doba predstavlja teško razdoblje za Crkvu i život vjere. Uvijek iznova svećenici trebaju ulagati snage i napora u radu za spasenje duša i širenje Božjeg kraljevstva na zemlji“, poručio je don Mladen Kačan.
Don Mladen rado podupire nadbiskupijsko zajedništvo i sudjeluje u misnim slavljima subraće svećenika koji slave zaštitnike svojih župa te sudjeluje u slavljima u katedrali sv. Stošije, podržavajući zajedništvo mjesnog prezbiterija s nadbiskupom.
Ines Grbić
