Euharistijsko klanjanje uoči svećeničkog ređenja održano je u petak, 7. lipnja u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru.

Prigodnu katehezu o svećeništvu priredio je don Luka Šustić, član Povjerenstva za duhovna zvanja i ministrante Zadarske nadbiskupije koje je organizator tog događaja.

Ređenici Antonio Oltran, Rudi Juras i Tin Vidov veliki su dar za Crkvu, Zadarsku nadbiskupiju i za čovjeka, rekao je don Luka. „Kada nas Bog daruje novim svećenicima, pokazuje nam da mu je stalo do svakog čovjeka. Želi da preko svećenika upoznamo živoga Krista, da upoznamo blagost i dobrotu njegovog srca koje je neizmjerno, veliko, puno dobrote, srce koje je radi nas probodeno kopljem. To srce nam se darovalo da i mi zavrijedimo život vječni. Zato je svećeništvo dar i ljubav Srca Isusova“, rekao je don Luka. Istaknuvši da su svećenici Božji predstavnici na zemlji, podsjetio je na misao sv. Katarine Sijenske da su svećenici „naš plemeniti Krist na zemlji“.

Don Luka je potaknuo na molitvu da svećenici budu ispunjeni i plodni u pastoralnoj službi te ih je povjerio Srcu Isusovom, izvoru ljubavi, dobrote, milosrđa i života za sve nas.

U duhu pročitanog ulomka iz Poslanice Hebrejima: “Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe” (Heb 5,1)“, don Luka je rekao da je svećeništvo poziv.

„Posebna služba svećenika čini vezu između Boga i ljudi; on treba posredovati u ime ljudi. Svećenik je pozvan dovesti ljude koji čine Crkvu Kristu, ne sebi. Svećenik treba omogućiti svim krštenicima da budu svećenički narod, dakle, da budu vođeni u slavljenju Boga i da provode vrijeme s Bogom u molitvi u svim okolnostima svoga života; da budu proroci, tj. da budu ohrabreni govoriti, živjeti i djelovati prema istini i pravednosti i da odbace sve što je suprotno Isusovoj misli i srcu; da budu kraljevi, služeći drugima poput Isusa“, poručio je don Luka. Svećenik to postiže usklađujući svoje misli i srce s Isusovim.

„To zahtijeva vrijeme za molitvu, za osobno razmatranje, za čitanje i poznavanje Božje riječi i nauka Crkve. Takav Božji rad treba Božjeg svetog duha. Svakodnevno slavljenje euharistije i drugih sakramenata je drugi bitan način koji omogućuje svećeniku da vrši svoju službu“, istaknuo je don Luka, rekavši da slaviti euharistiju znači i živjeti euharistiju, biti euharistija.

„Isus je doslovno prelomio svoje tijelo na službu drugima. Od nas se traži da se isto tako postavimo na prvu crtu, čak i ako bi to značilo smrt, da bi drugi mogli živjeti dostojanstveno. I propovijedanje Riječi je snažno sredstvo učenja i usađivanja želje u srcima ljudi da u potpunosti prigrle svoju službu. Sveto Pismo treba pretvoriti u život. Svećenik treba živjeti Riječ Božju kako bi drugima pokazao put kojim im je ići“, rekao je don Luka, dodavši da se u Božjoj Riječi pronalazi Božji plan za svakoga od nas.

„Kad Bog govori, srca se mijenjaju, misli podižu i duše se rasplamsavaju. Svećenik je pozvan tumačiti i prenositi Riječ Božju na način da se srce čovjeka mijenja i da raste prema Bogu. Stoga, zahvalimo Bogu za dar trojice novih svećenika, Antonija, Rudija i Tina što su spremno odgovorili na njegov poziv. Neka ustraju na svom putu i neka budu zagledani u Isusovo Srce, da i oni imaju takvo Srce.

Zahvalimo Bogu za sve svećenike koji su, unatoč poteškoćama, razočaranjima i tjeskobama, snažni svjedoci uskrslog Gospodina. Zahvalimo Bogu na mnogim osobama koji podržavaju svećenike svojom velikodušnošću, mudrošću, dobrotom, brigom i molitvom. Svećenici i laici koji su predani svom pozivu u Crkvi i koji su čvrsto vezani svojom vjerom za Isusa Krista su svjedoci koji uspijevaju dodirnuti živote mnogih i probuditi u njima kvalitetu“, rekao je don Luka. Potaknuvši na molitvu za nova duhovna zvanja i za dar svećeničkih zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji, don Luka je ohrabrio mlade da se ne boje odgovoriti ako ih Bog zove: „Onaj koji te pozvao, On će sve voditi“.

„Poziv kršćana je da mijenjamo svijet na temelju Isusovih vrednota. Naš poziv je da pomognemo ljudima da žive ispunjen život koji se temelji na Isusovom učenju. To ne možemo učiniti sami. Previše je teško i mukotrpno. Treba nam prisustvo životvornog Isusa da nas nadahnjuje, njeguje, osposobljuje i omogućuje da živimo dostojno svoj poziv. Svećenik je pozvan da uprisutnjuje snagu i dodir Isusa da svi nastavimo Isusovo poslanje. Uloga svećenika je omogućiti i osposobiti Crkvu da bude narod Božji. Njegova uloga je u službi cijele Crkve. Pozvan je omogućavati svim članovima Crkve da žive svoje krštenje dostojanstveno, a to znači da imaju svoj potpuni udio u misiji Isusa svećenika, proroka i kralja“, poručio je Šustić.

Don Luka je molio da Bog blagoslovi svećenike u njihovoj službi; da osnaži one koji su ranjeni ili zbunjeni, da njeguje usamljene, okrijepi revne, oduševi one koji teško rade i da bude uz bolesne i umiruće. Molio je da svećenici nastave ljubiti, misliti, osjećati, razumjeti i govoriti kao Isus, u želji da Majka Marija njeguje u srcima svih svećenika ljubav koju ima za svoga sina Isusa.

I. G.

Foto: I. Grbić

Druga sjednica Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije u novom mandatu pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića održana je u utorak, 4. lipnja, u Salonu sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Na susretu koji je počeo molitvom Srednjeg časa svećenici su iznijeli osvrt na proteklu pastoralnu 2023./24. godinu i izazove s kojima su se pritom suočavali. Pohvalili su određena ostvarenja i predložili što bi se moglo poboljšati u realizaciji nekih pastoralnih planova. Svećenici su se osvrnuli i na djelovanje povjerenstava u Nadbiskupiji i iznijeli prijedloge za novu pastoralnu godinu.

Na sjednici je predstavljeno koji su događaji određeni u kalendaru Svete Stolice u proslavi Jubileja 2025. u zajedništvu s rimskim prvosvećenikom. Don Žarko Relota predstavio je Bulu pape Franje ‘Nada ne razočarava’ povodom Svete godine 2025. godine.

Papa potiče da nadu pronađemo u Božjoj milosti i otkrijemo u znakovima vremena koje nam Gospodin daje. Prvi znak nade trebala bi biti naša želja za mirom u svijetu kojeg pogađa rat; svijet zaboravlja tragedije iz prošlosti a čovječanstvo je opet podvrgnuto teškom ispitu u kojem su mnogi narodi potlačeni brutalnošću nasilja. Papa Franjo u Buli izražava i zabrinutost zbog „pada nataliteta“ u raznim zemljama iz raznih razloga: „ludi ritam života“, „strahovi za budućnost“, „nedostatak garancija radnih mjesta i socijalne zaštite“ te „socijalni modeli“ u kojima prevladava potraga za profitom, a ne odnosima. Papa smatra  „žurnom“ potrebom da vjernici i civilno društvo pruže „uvjerenu podršku“ želji mladih da imaju djecu, kako bi budućnost bila „obilježena osmijesima mnogih dječaka i djevojčica koji dolaze ispuniti sada već previše prazne kolijevke“.

Znakove nade treba donijeti i bolesnima i mladima kojima se često „ruše snovi“, zatvorenicima, migrantima, prognanicima i izbjeglicama, starijima koji su usamljeni i napušteni, „milijardama“ siromašnih koji „pate zbog isključenosti i ravnodušnosti mnogih“. Skandalozno je da siromašni čine većinu stanovništva svijeta „obdarenog golemim resursima, velikim dijelom namijenjenim za naoružanje”, upozorava papa Franjo u Buli. Potiče na velikodušnost one koji posjeduju bogatstvo i apelira da se osnuje „globalni fond za uklanjanje gladi“ novcem iz vojnih izdataka. Papa Franjo smatra pitanjem pravde prijedlog da najbogatije nacije „pristanu oprostiti dugove zemljama koje ih nikad ne bi mogle otplatiti“.

Papa u Buli ističe i vrijednost svjedočanstva mučenika iz različitih kršćanskih tradicija i poziva vjernike neka se ugledaju na njih. Naglašava važnost sakramenta pomirenja, a biskupe potiče da misionare milosrđa pošalju na mjesta gdje je „nada stavljena na kušnju“ ili gdje se „gazi dostojanstvo osobe“. Papa Franjo poziva hodočasnike koji dolaze u Rim neka mole u marijanskim svetištima i zazivaju Marijinu zaštitu.

Na inicijativu mons. Zgrablića, svećenici su na sjednici predlagali načine kako bi se u Zadarskoj nadbiskupiji obilježila jubilarna 2025. godina, kako aktualizirati i konkretno ostvariti poticaje pape Franje koje je naveo u Buli uz Svetu godinu.

Naime, papa Franjo je odredio da u nedjelju, 29. prosinca 2024., dijecezanski biskupi slave misu u katedralama kao svečano otvorenje Jubilarne godine, prema obredniku priređenom za tu prigodu. Papa potiče da hodočašće od crkve, izabrane za collectio, okupljanje vjernika, do katedrale, bude „znak puta nade koji obasjan Božjom Riječi, ujedinjuje vjernike“. Za vrijeme tog hodočašća neka se čitaju dijelovi Bule povodom Svete godine i puku proglasi jubilejski oprost, koji će moći dobiti prema propisima sadržanim u tom Obredniku za slavlje Svete godine u partikularnim Crkvama.

Papa Franjo ističe da je Sveta godina „intenzivno iskustvo milosti i nade za cijelu Crkvu“. Sveta vrata Bazilike svetog Petra u Vatikanu Papa će otvoriti 24. prosinca 2024. i time označiti početak Jubileja. Papa će u nedjelju, 29. prosinca 2024., otvoriti Sveta vrata crkve sv. Ivana na Lateranu; na svetkovinu Svete Marije Bogorodice, 1. siječnja 2025., Papa će otvoriti Sveta vrata papinske bazilike Svete Marije Velike, a u nedjelju, 5. siječnja 2025. će otvoriti Sveta vrata papinske bazilike svetog Pavla izvan zidina. Sveta vrata zadnje tri bazilike će biti zatvorena do nedjelje, 28. prosinca 2025. godine.

Jubilej će završiti zatvaranjem Svetih vrata Bazilike svetog Petra u Vatikanu 6. siječnja 2026., na svetkovinu Bogojavljenja. Sveta godina jubileja u mjesnim Crkvama završava u nedjelju, 28. prosinca 2025. godine.

Don Zdenko Dundović predstavio je dokument ‘Uvjeti o podjeli potpunog oprosta tijekom redovite jubilarne 2025. godine najavljene od Svetog oca pape Franje’. U dokumentu se navode mogućnosti dobivanja oprosta s obzirom na sveta hodočašća, pobožne posjete svetim mjestima i djela milosrđa i pokore.

Papa Franjo ističe da u Svetoj godini oprost ima “posebnu važnost”, jer Božje milosrđe “postaje oprost Oca koji po Kristovoj Zaručnici dopire do raskajanog grešnika i oslobađa ga od svakog ostatka posljedice grijeha. Dar oprosta dopušta nam otkriti koliko je Božje milosrđe bezgranično. Nije slučajno da je u davnim vremenima pojam milosrđe bio zamjenjiv izrazom oprost, upravo zato što to znači izraziti puninu Božjeg oproštenja koje ne poznaje granica. Stoga je oprost jubilejska milost“, poručuje papa Franjo, u želji da se tijekom Godine jubileja kao „dvora milosrđa“ vjernici ohrabre ispuniti „pobožnom željom za dobivanjem oprosta koji se promatra kao dar milosti specifičan za svaku Svetu godinu“.

Papa Franjo potiče kako se „treba pobrinuti da Božji narod s punim sudjelovanjem primi poruku nade u Božju milost i znakove koji svjedoče njenu djelotvornost. Neka svjetlo kršćanske nade dopre do svakog čovjeka kao poruka Božje ljubavi upućena svima! I neka Crkva u svakom dijelu svijeta bude vjerni svjedok te poruke”, potiče papa Franjo.

Don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, predstavio je godišnje  hodočašće Zadarske nadbiskupije koje će se održati od 17. do 19. listopada. Hodočasti se bl. Mariji Propetoga Petković u Blato na Korčulu, hrvatskim svecima i blaženicima u ‘Zaljev svetaca’ u Boku Kotorsku (sv. Leopold Bogdan Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Gracija iz Mula) i na otočić Gospe od Škrpjela te sv. Vlahi u Dubrovnik.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Četvrta međunarodna likovna kolonija ‘Zmajević’ održana je u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru od subote, 29. svibnja do nedjelje, 2. lipnja. Na koloniji je sudjelovalo 28 istaknutih akademskih slikara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i slikarica iz Njemačke koji su sveukupno naslikali 77 umjetničkih djela.

Sudjelovali su slikari: iz Zadra Mate Ljubičić, Marin Bralić, Tomislav Košta, Dino Surać, Nikolina Giergia, Boris Žuža, Zita Rončević Švaljek, Josip Švaljek, Ines Jurin, Iris Mihatov Miočić i Nikolina Giergia; iz Splita Josip Botteri Dini, Ana Marija Botteri, Zdravko Cota, Edo Unković, Nikša Erceg i Karin Grenc, Neven Jakovljević iz Šibenika, Ante Ljubičić Car i Nada Jakičević iz Imotskog, Branimir Dorotić i Mislav Dorotić iz Zagreba, Anđelko Mikulić i Zdravko Soldo iz Širokog Brijega, Goran Milinković iz Mostara, Mirjana Barbarić iz Međugorja, Anto Mamuša iz Novog Travnika i Darija Lepkova iz Münchena. Umjetnici su se u dragoj uspomeni i zahvalnom prijateljskom sjećanju spomenuli i pokojnih sudionika kolonije, to su Ante Boris Švaljek i dr. Stipan Kujundžić.

Likovna kolonija ‘Zmajević’ uvijek ima humanitarni karakter. Dio od ovogodišnje prodaje slika će biti namijenjen za potrebe učenika slabijeg imovinskog stanja Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Zadar i fond te škole kao sestrinske ustanove sjemeništa ‘Zmajević’. Umjetnici su i na ovogodišnjoj koloniji rado pristali darovati svoja djela sjemeništu ‘Zmajević’ čijom se prodajom slika doprinosi uređenju i obnovi sjemeništa, kao i pokrivanju troškova sâme kolonije koja je kvalitetno osmišljena i nudi sve potrebno umjetnicima za ostvarenje umjetničkih djela najveće kvalitete.

„Kolonija je i ovaj put ostvarena izuzetno dobro, produktivno i stvaralački. Vladalo je odlično i kreativno raspoloženje u slikanju, uz pjesmu i rad imali smo  lijepo domaćinstvo Sjemeništa i lijepo vrijeme. Vanjski i unutrašnji prostor sjemeništa u kojem su smješteni sudionici pružaju najbolje uvjete za koloniju i to se dodatno održava na produktivnost i rad slikara. Stvorena su prekrasna umjetnička djela“, rekao je slikar Mate Ljubičić, domaćin u organizaciji kolonije koji je i inicijator pokretanja te kolonije koja je prvi put održana 2017. godine. Ljubičić, prof. Likovne umjetnosti u Klasičnoj gimnaziji Ivan Pavao II., naslikao je motiv Emaus, kako su učenici prepoznali Isusa u lomljenju kruha te susret Isusa i preljubnice okružene Židovima koji su je htjeli kamenovati. Većina motiva slika su sakralni, biblijske, euharistijske i crkveno svetačke tematike, kao i motivi pejzaža, zadarske vinjete, prirodni krajolici poput mora, lađa i  maslina.

„Na našoj koloniji sudjeluju respektabilni akademski umjetnici. Njih se poziva sudjelovati i na drugim kolonijama, ali neki među njima od svih kolonija u ponudi izaberu baš našu zadarsku na koju uvijek žele dolaziti, između drugih susreta koje mogu također izabrati i na koje budu pozvani. Zahvalan sam poštovanim i dragim kolegama na toj podršci, zajedništvu, kolegijalnosti, zadovoljstvu i radosti koje izražavaju sudjelovanjem na koloniji ‘Zmajević’, rekao je slikar Ljubičić.

S umjetnicima su se družila i razgovarala i djeca, jer je želja Ljubičića da se tom kolonijom promiče umjetnost i među mladima i prenosi njima, „da djeca osjete likovnost na bliži način, uživo, kako se radi i nastaje likovno djelo. U druženju s tim umjetnicima mladi vide kako su to jednostavni ljudi s velikim talentom kojega koriste Bogu na slavu, za dobro ljudi, a vide i kako je talent dar na kojem treba raditi i kojeg treba marljivo usavršavati“, istaknuo je Ljubičić.

Uz Ljubičića kao stručnog domaćina i kolegu sudionika, organizator i domaćin kolonije je don Ante Dražina, rektor sjemeništa ‘Zmajević’ koji je tijekom pet dana susreta umjetnicima bio na raspolaganju. Izražavajući srdačnu dobrodošlicu umjetnicima, rektor Dražina rekao je kako je primarna svrha kolonije „slavljenje Boga kroz umjetničko stvaranje“ i da je ona još jedan način otvaranja sjemeništa prema svijetu. Zahvalio je Bogu na tradiciji održavanja te kolonije koja je drago odredište slikarima, na njihovom daru sudjelovanja i stvaranju vrijednih djela koja su na Božju slavu. I među kupcima na aukciji koja se u kasnijem razdoblju organizira u Sjemeništu, kako je bilo prethodnih godina, te slike izazivaju reakcije divljenja, priznanja i poštovanja posjetitelja. Umjetnici u svojim djelima izražavaju nadnaravno, nebesko, duhovno te ljudima svojim djelima približavaju vrijednosti ljepote prirodne stvorenosti, Božjeg i otajstva Crkve, dobra čovjeka i istinitost vrednota koje oplemenjuju dušu čovjeka, rekao je rektor Dražina. Kolonija je završena zajedničkim sudjelovanjem umjetnika u nedjeljnom misnom slavlju.

Ines Grbić

Foto: A. Dražina

Župni zbor sv. Cecilije iz Kistanja održao je koncert u čast Srca Isusova i Srca Marijina u nedjelju, 2. lipnja, u župnoj crkvi sv. Nikole u Božavi na Dugom otoku.

Zbor pod vodstvom s. Blaženke Delonga i orguljaša Vinka Tomića izveo je pjesme i u čast sv. Nikole koji je naslovnik i zaštitnik božavske župe, kao i zaštitnik Janjevaca koji žive u Kistanjama, pa je to svetac koji i na taj način duhovno povezuje te dvije župne zajednice. Koncert je zaključen izvođenjem pjesme Gospe od otoka.

Koncertu je prethodilo misno slavlje koje je predvodio don Ivan Perković, župnik župe Prikazanja BDM u Kistanjama, na kojem je također pjevao zbor sv. Cecilije. Don Ivan je govorio o značenju nedjelje kao Dana Gospodnjeg, povlaštenog dana Kristovog uskrsnuća. „Nedjelja je i dan ljubavi i služi za psihofizički odmor čovjeka. Čovjek treba posvetiti nedjelju Bogu i vlastitoj duši, biti nositelj blagoslova i milosti za druge duše i spasenje ljudi. Nedjelja je osobiti dan za sebe, treba ga provoditi s obitelji, rodbinom“, istaknuo je don Ivan, potaknuvši da se nedjelja ne stavlja ispred osobe i ispred ljubavi.

Upozorio je da je nerazborito provoditi nedjelju kao još jedan dan za rad, kao i   da mnogi žive nedjelju kao odmor od pijanki i zabava, ili pak za veliku posvećenost sportu, umjetnosti, tijelu, što može prijeći u idolopoklonstvo, ako se u potpunosti zanemari Boga. „Pretvaranje nedjelje u grijeh je gubitak blagoslova. Nepoštovanje nedjelje doprinosi uništavanju obitelji i društva. Udaljavanje od nedjeljne euharistije je udaljavanje od Boga“, upozorio je don Ivan, rekavši da je ne otići nedjeljom na misu kao proživjeti nedjelju bez duše. „Euharistija daje nedjelji dušu, ona je Božji lijek protiv smrti. Nedjelja je povlašteno vrijeme kad trebamo potražiti i naći Boga“, poručio je don Ivan.

Don Mario Karadakić, župnik Božave, zahvalio je zboru sv. Cecilije na dolasku i darovanom vremenu dolaskom na otok, gdje su stigli iz udaljenih Kistanja. Nakon koncerta, ispred crkve bilo je druženje domaćina i gostiju uz kolače koje su priredili božavski župljani.

Ines Grbić

Foto: Župa Božava

Zlatna harfa za Zadarsku nadbiskupiju održana je u subotu, 1. lipnja, u crkvi sv. Frane u Zadru. Ovogodišnja glazbena tema Harfe koja okuplja nastup dječjih župnih zborova je jubilej 800. obljetnice Božića u Grecciu i Stigme sv. Franje.

Na Harfi je nastupilo oko 250 djece u sedam dječjih župnih zborova. Dječji zbor Sv Lovre, Kali, s voditeljicom Lanom Cimera, izveli su autorsku pjesmu ‘S tobom ljubav pobjeđuje’ (Ana Vidov) i Blagoslov. Dječji zbor Janjevački anđeli iz Kistanja (s. Blaženka Delonga) izveli su ‘Vijek hvaljen budi’ i ‘S Franjom pred jaslama’. Dječji zbor iz župe Rođenja BDM u Pašmanu (don Mario Mršić) izveli su ‘Jerihonske zidine’. Dječji zbor iz župe Rođenja BDM u Privlaci (don Žarko Relota) izveli su ‘Danas smo sretni’. Dječji zbor Župe Uznesenja BDM iz Zadra (s. Benita Antolović) izveli su ‘Uzmite, jedite’ i ‘Hvala ti na ovoj gozbi’. Dječji zbor župe Sv Josipa iz Zadra (Nataša Arbanas) izveli su ‘Glasnik velikoga Kralja’ i ‘Ljubav se rodila’ i dječji zbor ‘Slavuji sv. Ante’ župe sv. Ante Padovanskog iz Zadra (s. Marijana Mohorić) izveli su ‘Agnus Dei’ i ‘Slatko je u mom osjetiti srcu’ (tekst: sv. Franjo Asiški; glazba: Riz Ortolani; prijevod: o. Kornelije Šojat).

Kroz program je vodio mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije, koji je ispratio generacije djece na susretima Harfe koju vodi već 25 godina. Osobito je ohrabrio i pozdravio kao primjer i drugima, pa i većim i gradskim župama, prisutnost tri nova dječja zbora na Harfi, od kojih su dva s otoka, iz Kali i Pašmana te zbor iz Privlake. Bio je to njihov prvi nastup na Harfi. Čestitavši im na angažmanu, rekao je da su pogotovo otočani ugodno iznenađenje i osvježenje ovogodišnje Harfe.

Don Gašpar je istaknuo da dječji zborovi u župama njeguju crkveno liturgijsko pjevanje kao „raspjevani poslužitelji kod euharistijskog slavlja. Služe Bogu i potiču narod da aktivno sudjeluje u liturgiji, da potaknuti lijepim pjevanjem uzdignu dušu Bogu“. Dodić je zahvalio djeci koja se na taj način daruju u svojoj župu, redovnicama i vjernicima laicima koje ih vode i okupljaju na probama te obogaćuju misna slavlja i život župe.

Don Gašpar je prigodno razmatrao temu Harfe, uz visoki jubilej prvih živih jaslica koje je postavio sv. Franjo Asiški na Badnjak 1223. u Grecciu blizu Asiza, godinu dana prije nego je dobio stigme. Rekavši da su Greccio i sv. Franjo po uprizorenju živih jaslica postali „novi Betlehem“, don Gašpar je naglasio da je i Zlatna harfa odraz betlehemskog svjetla, a djeca po svojim izvedbama koja slave Isusa poput uprizorenja novog Betlehema.

„Taj čarobni prizor je snažno podsjećanje na pravi smisao kršćanskog Božića i na njegovu poruku za nas. Ovako je sv. Franjo molio sa svojom braćom na Božić: ‘Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu! Jer nam je presveto ljubljeno Dijete darovano, rodilo se za nas na putu i bi položeno u jasle, jer za nj ne bijaše mjesta u svratištu’.

Sv. Franjo Asiški bio je osobito posvećen Djetetu Isusu i smatra se da je ideju za postavljanjem živih jaslica dobio nakon što je posjetio betlehemsku špilju, mjesto Isusova rođenja, tijekom hodočašća u Svetu Zemlju. Toma Čelanski pripovijeda: ‘U vezi s tim vrijedno je trajnog spomena i pobožnog slavljenja ono što je svetac ostvario tri godine prije svoje slavne smrti u mjestu Greccio, na dan Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Bijaše u tom kraju čovjek imenom Ivan, dobra glasa i još boljeg života, veoma drag sv. Franji jer je, premda plemenita roda i vrlo čašćen u svom kraju, više cijenio plemenitost duha nego tijela. Oko dva tjedna prije svetkovine Rođenja, sv. Franjo ga pozva k sebi i reče: ‘Ako želiš da slavimo Isusovo rođenje u ovom mjestu, odi i pripremi što ti kažem: htio bih prikazati Dijete rođeno u Betlehemu i na neki način, tjelesnim očima vidjeti nevolje u kojima se našao lišen onoga što je potrebno novorođenčetu, kako je bio smješten u štalu i kako je ležao na slami među volom i magarcem’. Čim je to čuo vjerni i pobožni prijatelj, spremno pođe u određeno mjesto pripremiti sve potrebno prema želji sveca’“, citirao je don Gašpar zapis iz Franjevačkih izvora.

Nadalje, Toma Čelanski je zapisao: „I dođe dan savršenog veselja, vrijeme klicanja! Za tu prigodu ovdje su sazvana mnoga braća iz različitih krajeva; muškarci i žene dolaze veselo iz obližnjih kuća noseći, svatko prema svojim mogućnostima, svijeće i baklje da rasvijetle noć u kojoj je na nebu zasjala sjajna zvijezda koja obasjava sve dane i sva vremena. Na kraju dolazi Franjo, vidi da je sve postavljeno prema njegovoj želji i blista od radosti. Sada se uređuje štala, u nju se unosi slama i uvode se vol i magarac. U tom dirljivom prizoru blista evanđeoska jednostavnost, slavi se siromaštvo i preporuča se poniznost. Greccio je postao novi Betlehem“ (Franjevački izvori, 469).

Dodić je podsjetio i kako je sv. Bonaventura opisao noć u kojoj su nastale prve žive jaslice: „Braća su pozvana, ljudi su u zajedništvu pohitali, njihovi glasovi odjekivali su šumom, a tu časnu noć proslavila su mnogobrojna i sjajna svjetla te zvučni psalmi veličanja”. I Franjin evanđeoski proživljeni Božić u svima prisutnima stvara izvanredno iskustvo koje postaje pravo obraćenje srca po susretu s blagim, poniznim i siromašnim Isusom. Ovo je božićna  noć, ali jednog posebnog Božića. Sada je kasna noć u Grecciu, meni dragom gradu. Narod se vratio svojim kućama, baklje su se ugasile, glasovi su tihi, tišina vlada. Ali moje oči ponovno proživljavaju one divne i svečane trenutke koji su upravo prošli, moje uši još uvijek čuju melodiju hvalospjeva koje smo razdragano pjevali Gospodinu. Ovaj Božić nećemo zaboraviti, zauvijek će ostati utisnut u našim srcima“.

Don Gašpar je potaknuo djecu da razmisle o značenju koje pridaju Božiću, da spoznaju Zvijezdu koja obasjava sve dane i vremena, da svojim glasovima i pjevanjem i dalje budu svjetlo na liturgijskim slavljima. „Samo ako je Isus naš gost, slavlje je uspješno; samo ako ga pozovemo da slavi s nama, možemo doživjeti pravu radost“, poručio je don Gašpar, poželjevši dostojanstveno vrednovanje liturgijskih slavlja pjevanjem.

„Ako ljubav ne obnavljamo, gubimo kontakt s onim što nas oživljuje“

Nastupu zborova prethodilo je misno slavlje koje je predvodio fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima. Fra Tomislav je rekao da je uprizorenjem jaslica u Grecciu sv. Franjo želio da se ne zaboravi uspomena na dijete Isusa. „Opasno je za ljubav kad se zaboravi. Zato i slavimo misu – misa je spomen čin na kojem se sjećamo Božje ljubavi, obnavljamo je. Ako ljubav ne obnavljamo, onda gubimo kontakt s onim što nas oživljuje“, upozorio je fra Tomislav, rekavši da je uloga i glazbe podsjetiti nas na Božju veličinu.

„Pozvani smo uskladiti note našeg života s Božjim notama. U tom glazbenom crtovlju, violinski ključ je križ koji sve naše note, polovinke, četvrtinke, šesnaestinke, dovodi do punine. I kada padamo, Gospodinu trebamo dopustiti da on postavlja povisilice i snizilice, da ih on upravlja, a ne da mi sami sebe povisujemo ili snižavamo u životu, nego da dopustimo Bogu da on to čini. Tako usklađeni s Božjom ljubavlju, pjevamo kako on želi i naš život postaje pjesma Božjoj dobroti i ljubavi. Bog ne traži od nas da budemo savršeni u izvedbi, nego da damo svoje srce“, poručio je fra Tomislav, istaknuvši da je bitno uhvatiti Božji ritam.

„Bog koji se u djetetu Isusu spustio s neba na zemlju, uhvatio je naš ljudski ritam. Bog se ponizio da je postao malo dijete koje ne zna ni govoriti. Učio je govoriti od majke Marije i Josipa, da bi on nas onda učio govoriti Božjim jezikom. Da bi mi, slušajući njega koji je naučio naš jezik, naučili govoriti njegov jezik, jezik Božje ljubavi. Svi smo pozvani uhvatiti Božji ritam. Ljubav uvijek ima ritam onoga koji je sporiji“, rekao je fra Tomislav.

Istaknuo je i kako je važno da svatko otkrije svoje mjesto u životu. „Nitko ne može pjevati sve glasove. Kad čovjek nađe svoje mjesto, može pjevati glasom kojeg mu je Bog dao i da voli kad drugi pjeva svojim glasom, onda se upotpunjujemo. Bitno je pronaći svoju notu, svoj glas, svoju pjesmu i uživati i kad drugi pronađe svoje note. Onda zajedno pjevamo veliku Božju pjesmu“, poručio je provincijal Šanko.

U Molitvi vjernika molilo se i za mir u Svetoj Zemlji i Ukrajini.

Na početku susreta, prije mise, sudionike Harfe pozdravio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Čestitao je djeci na trudu da pjevaju u svojim župama, voditeljima koji rade s djecom i prate ih na tom putu, kao i roditeljima na podršci pjevanju njihove djece, što čine rado i sa srcem. Crkvene pjesme su odraz ljepote i bogatstva Boga kojem su upućene te je nadbiskup potaknuo djecu da i dalje kroz pjesmu uzdižu svoj duh Bogu koji je izvor istinske ljepote i umjetnosti. Poželio je djeci da i dalje pjesmom proslavljaju Boga.

Svi su zahvalili franjevcima na domaćinstvu za održavanje Zlatne harfe u crkvi sv. Frane. Caritas Zadarske nadbiskupije priredio je okrepu za sudionike susreta koji je završen zajedničkim druženjem u klaustru samostana sv. Frane.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Svečano misno slavlje na svetkovinu Tijelova u katedrali sv. Stošije u Zadru u četvrtak, 30. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

„Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove duhovno nas vodi u dvoranu Posljednje večere u kojoj je uoči svoje muke Isus ustanovio euharistiju kako bi trajno ostao sa svojim prijateljima i prinio žrtvu samoga sebe za sve. Isus na Posljednjoj večeri uzima kruh, zahvaljuje Bogu, lomi ga i govori: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje“. Potom uzima čašu vina i govori: „Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv saveza, koja se za mnoge prolijeva na oproštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen“. Svetkovina Tijelova dohvaća u taj vremenski trenutak Isusove blizine s njegovim učenicima u dvorani Posljednje večere prije puno godina, ali je namijenjena svima: „…za vas i za sve ljude“, kaže Isus. Ono što je Isus učinio u uskom krugu apostola namijenjeno je svima, svakom čovjeku, cijelome svijetu i svakom vremenu, mnogima“, istaknuo je mons. Zgrablić, rekavši da svetkovinom Tijelova obnavljamo našu vjeru u Euharistiju koja je srce Crkve.

„Sudjelovanje na proslavi Tijelova, kao i u svakom euharistijskom slavlju, važan je trenutak u životu svakog vjernika kršćanina i za svaku kršćansku zajednicu. Cilj svetkovine Tijelova je utvrditi nas u vjeri kako je Bog u Isusu Kristu pod prilikama posvećenog kruha i posvećenog vina, u Presvetom Sakramentu, na sakramentalan, uskrsli i stvaran način, nazočan sa svojim narodom, svojom Crkvom“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je dar Kristove trajne nazočnosti razlog radosti te svetkovine.

„Svetkovina Tijelova prigoda je da se iskreno poklonimo uskrslom Gospodinu koji boravi s nama u Presvetom Sakramentu. To je trenutak u kojem javno ispovijedamo našu vjeru u Kristovu blizinu i izražavamo našu zahvalnost za ustanovu sakramenta Njegove trajne nazočnosti i blizine sa svojom Crkvom. Ta je svetkovina prigoda da hodom u procesiji ulicama grada i posvjedočimo da nas Gospodin „u sakramentu euharistije nastavlja ljubiti `do kraja`, sve do dara svoga tijela i svoje krvi““, poručio je nadbiskup Zgrablić. Podsjetio je pritom na riječi Benedikta XVI. da je euharistija Isusov dar samoga sebe u kojem se objavljuje bezgranična Božja ljubav za svakoga čovjeka.

„Euharistija je živa i trajna baština koju nam je Isus ostavio u sakramentu Presvetog Tijela i Krvi svoje. Tu baštinu njegujemo, živimo i častimo, njoj se klanjamo i pred njom se molimo, kako bi ona ‘utisnula u nama neiscrpive učinke u sve dane našeg smrtnog života’, kako kaže papa Pavao VI.“, istaknuo je predvoditelj slavlja, rekavši da je euharistija `anđeoska hrana`, `kruh koji je s neba sišao`. „To je hrana koja nam daje snage na dugom putu života, sve od izlaska iz ropstva, kroz pustinju ljudskog života do ulaska u Obećanu zemlju. Kao što je Izraelskom narodu mana bila neizostavna hrana u pustinji nakon izlaska iz egipatskog ropstva, tako je svakome od nas euharistija nužna hrana kako bismo imali snage koračati pustinjom ovoga svijeta koji svojim ideologijama i materijalizmom ne promiče život, nego ga ugrožava i usmrćuje. Ovo je hrana koja nam daje snagu da u nama ne prevlada logika svijeta posjedovati i gospodariti, duh svijeta nasilja i destrukcije, duh međusobnih odnosa osvete i mržnje, već Kristov duh služenja i ljubavi, života i uskrsnuća“, poručio je mons. Zgrablić.

„Kada slavimo euharistiju, vršimo spomen čin i uprisutnjujemo među nama Kristovo vazmeno otajstvo: njegovu muku, smrt i slavno uskrsnuće. Hraneći se euharistijom, napunjamo se Kristovim duhom, slušamo njegovu riječ, primamo Presveto Tijelo i Krv i tako se intimo ujedinjujemo s Kristom uskrslim, ali i mnogom našom braćom i sestrama, članovima Crkve, udovima njegovog mističnog uskrsnog Tijela. Euharistija je naša hrana u kojoj primamo sâmo Tijelo i Krv Kristovu, tj. sâm njegov život“, naglasio je nadbiskup.

Nakon mise, u procesiji središtem Zadra od katedrale do crkve sv. Šime u kojoj su sudjelovali brojni vjernici iz gradskih župa, nadbiskup Zgrablić nosio je Presveto s kojim je blagoslovio puk u crkvi sv. Šime.

„Nosimo euharistijskog Isusa ulicom našeg grada kako bi svatko mogao prepoznati Isusa koji prolazi našim životom, kao što je nekad prolazio putevima Galileje, Samarije i Judeje, čineći dobro i ozdravljajući sve koje je zahvatilo zlo. Želimo da svatko tko primi Isusa, snagom njegove ljubavi obnovi svoj život i pronađe život u izobilju i tako donosi mnogo roda“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

I. G.

Foto: I. Grbić

Ovime prenosimo obavijest Dikasterija za kler, od 2. svibnja 2024., kojom se daje do znanja da je u kaznenom postupku, dana 26. travnja 2024., dotadašnji klerik Zadarske nadbiskupije, gosp. Marino Marjan Ninčević, vrhovnom odlukom protiv koje nema žalbe, otpušten iz kleričkog staleža s oprostom od obveze celibata i svih drugih obveza povezanih sa svetim ređenjem.

Zadarska nadbiskupija

Đakoni Zadarske nadbiskupije: Tin Vidov, Antonio Oltran i Rudi Juras, izrekli su ispovijest vjere  i potpisali prisegu vjernosti ususret svom svećeničkom ređenju u kapeli Nadbiskupskog doma u Zadru u srijedu, 29. svibnja, pred zadarskim nadbiskupom Milanom Zgrablićem.

Nadbiskup Zgrablić u kapeli Doma predvodio je misno slavlje, a u propovijedi je govorio o vrijednosti služenja u Isusovom duhu.

„Jako je važno imati pouzdanje u Gospodina. To je važno za sve, pa i za svećenike. Moramo znati što Bog od nas hoće, što on od nas traži, a Bog nam je to rekao u svojoj Riječi. Tu riječ treba utjeloviti u svom životu. Onda je ona puna Božjega duha, puna je Duha Svetoga i ima snagu donositi novi život, da se oplodi u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić.

U navještenom ulomku iz Markovog evanđelja, Isus govori svojim učenicima da slijedi njegovo trpljenje i muka, da će ga izdati svećenički poglavari i pismoznanci, osuditi na smrt i predati poganima. „Isus zna što će se dogoditi. To je trenutak u kojem je Isus, iako zna što će se dogoditi, pun ljubavi. Isusa vode ljubav i volja Očeva. Otac nam po Isusovoj muci pokazuje svu svoju ljubav; ne samo ljubav koju gledamo izvana, nego želi nas učiniti i dionicima te ljubavi. To je Isusu na srcu“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Dakle, nema prepreke ni zapreke; ni bičevanje, pljuvanje, čak ni smrt na križu, nisu prepreka da se Isus odrekne svoje ljubavi. Isus sve čini iz ljubavi. Njemu je ljubav snaga koja ga nosi. Ako to svećenik nema u sebi, ako ga to ne motivira, onda ima poteškoća u životu. Ako ima poteškoća i ljubavi u svom životu, onda ga ta ljubav nosi“.

Nadbiskup je podsjetio kako osobi, kad ima ljubavi, kad nešto voli, nije teško učiniti žrtvu za to što radi i čime se bavi, poduzimati aktivnosti da se nešto ostvari. „Jer ljubav čovjeka nosi“, poručio je mons. Zgrablić.

Dok Isus govori učenicima o vrijednosti istinske veličine u božanskom duhu, oni kao da to ne čuju, nego se prepiru među sobom tko će biti veći, prvi. „Učenici žele biti u slavi. Oni vide nešto drugo i drugačije u svojim očima, od onoga što im Isus govori. Isus im tada govori tko je zapravo velik. Nije velik onaj tko gospodari ili ima neku veliku ulogu u društvu. Nego, u Božjim očima je velik onaj tko služi. Različite su odgovornosti pojedinih službi, kao što svaki organ u organizmu ima svoju ulogu. Ali, u Božjim očima važno je s koliko ljubavi služimo; da nam to bude na prvom mjestu, kako u ljubavi možemo služiti jedni drugima“, potaknuo je nadbiskup.

Upozorio je da smo svi u napasti apostola, koju su i oni izrazili pred Isusom, kada su poželjeli prva mjesta u proslavljenoj stvarnosti vječnosti. „Ta napast prisutna je i u Crkvi: ljubomora, želja za napredovanjem, priznanjem, želja da me drugi vidi, uoči. Umjesto da tamo gdje jesmo, gdje nas Gospodin postavi, ostvarimo što kaže sv. Franjo Saleški, ‘Cvati tamo gdje si posijan’. U službi koju imaš, služi s velikom ljubavlju. Koliko ljubavi uložiš u službu, to je veliko u Božjim očima. Bez obzira koja nam se služba povjeri, važno je koliko Boga stavimo u to što radimo, koliko Bogom prožimamo ovaj svijet i naše dane. Ako s Bogom prožimamo dane, vječnost postaje sadašnjost, sadašnjost i vječnost se prožimaju“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je poželio đakonima blagoslovljene korake na njihovom daljnjem putu i svećeništvu, „u služenju Crkvi, narodu, živom i uskrslom Kristu koji iz ljubavi prema nama sebe nije poštedio, nego je sebe do kraja darovao. Neka nam to bude motiv da slijedimo Krista, da budete in persona Christi, ne samo dok slavite sakramente, nego cijeli svoj život“, poručio je mons. Zgrablić đakonima. Poželio je da svi vjernici, ne samo svećenici, u svom djelovanju i u svojim službama budu „Kristove produžene ruke, Isusov glas i srce, njegove misli i služenje, da Isus po nama služi i spašava ovaj svijet“.

Ines Grbić

Foto: M. Karadakić

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić primio je u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u četvrtak, 23. svibnja, osmoškolske i srednjoškolske pobjednike Vjeronaučne olimpijade za Zadarsku nadbiskupiju.

Pobjedničku ekipu Osnovne škole Šime Budinića, Zadar, čija je mentorica Blaženka Marčina čine učenici: Filip Mišulić, Ivan Jednaković, Josip Jednaković i Ante Vucić. Pobjedničku ekipu Gimnazije Jurja Barakovića, Zadar, čiji je mentor Slobodan Šarić čine učenici: Lada Lukšić, Luciano Smoljan, Sara Valjin, Lara Šušić i Agata Ražov.

Nadbiskup je pohvalio sve učenike koji su sudjelovali na Olimpijadi za njihov trud i rad. Ekipama koje je primio čestitao je na osvojenom prvom mjestu, rekavši da je još važnije da su nešto naučili o socijalnom nauku Crkve, što je bila tema Olimpijade. „Upoznajući Crkvu, upoznajete našu vjeru, kako se vjera živi i svjedoči, koliko je ljepote i koje je blago i bogatstvo u vjeri sadržano“, poručio je mons. Zgrablić vjeroučenicima, rekavši da je uloženi trud u svladavanju znanja za Olimpijadu doprinos njihovom osobnom vjerničkom rastu. Nadbiskup je učenike i prigodno darovao.

Na susretu su bili i don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije i don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije.

I. G.

Foto: M. Karadakić

Duhovne vježbe uoči svećeničkog ređenja održane su u Pastoralnom centru „Marija Majka Crkve“ u Mukinjama od nedjelje, 19. do petka, 24. svibnja. Duhovne vježbe vodio je vlč. Anto Pavlović, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Na duhovnim vježbama sudjelovali su đakoni iz više nad/biskupija Hrvatske; Zagrebačka (8), Zadarska (3), Sisačka (3), Bjelovarska (3), Varaždinska (2) i Gospićko-senjska (1).

Duhovne vježbe započele su u nedjelju večernjom molitvom i zazivom Duha Svetoga. Voditelj vlč. Anto Pavlović predstavio je i uputio đakone u duhovne vježbe sv. Ignacija Lojolskog, koje su, kako on sâm kaže, „po svojoj strukturi euharistijske“. Istaknuo je važnost toga koncepta duhovnih vježbi za svećenike, ali i za one koji će to uskoro postati; „Budući da smo pred svećeničko ređenje, a svećenik je prije svega služitelj oltara u ulozi Krista, onaj, dakle, koji u Kristovo ime predvodi Euharistiju, u kojoj se Krist daje za život svijeta, držim korisnim i potrebnim ponuditi vam takvu koncepciju duhovnih vježbi“. Kroz kratke, ali snažne nagovore istaknuo je kako euharistija treba biti srž svećeničkog života i da je važno moliti milost produbljivanja spoznaje i ljubavi prema tom najuzvišenijem daru. „Euharistija je centar našeg poslanja. Iz nje sve izlazi i njoj se vraća. Sva milost je u Kristu kojeg prepoznajemo u lomljenju kruha. Krist je u svojoj Crkvi, a time i u svijetu prisutan po lomljenju kruha, čime nastavlja do konca svijeta svoje spasenjsko djelo.“

Na kraju duhovnih vježbi, voditelj vlč. Anto Pavlović potaknuo je buduće mladomisnike na samo-refleksiju nad duhovnim vježbama. Istaknuo je važnost preispitivanja stvarnosti oko nas, ali i nas samih, kako bi uvijek mogli rasti i sazrijevati kao osobe, kao Kristovi učenici. U svom osvrtu naglasio je i više puta ohrabrivao i poticao na suočavanje, na analizu situacije u kojoj se trenutno nalazimo, kakva god ona bila. Stav osobe tj. „borca“ prema situaciji u kojoj se nalazi, nije u okrivljavanju drugih za vlastiti neuspjeh, već stav: „Moram još puno vježbati“, istaknuo je voditelj Pavlović. Duhovna obnova završila je svečanim ručkom.

Antonio Oltran

Foto: Filip Pranjić