‘Svetost pobjeđuje’, molitveno bdjenje uoči svetkovine Svih svetih, održano je u četvrtak, 31. listopada, u crkvi sv. Frane u Zadru. Susret je počeo misnim slavljem koje je predvodio fra Bojan Rizvan, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Zadru.

Crkva svakoga od nas koji je takav kakav jest, poziva na svetost, poručio je fra Bojan, naglasivši da su sveci ljudi koji su „svjesni svoje vlastite grešnosti, svoje nedostojnosti i svoje malenosti“.

„Prenoseći Božji glas, Crkva objavljuje nama i ima povjerenja u nas da možemo biti sveti. Korijen kršćanske svetosti je u nasljedovanju Isusa Krista; kakav je Krist, da takav bude i njegov učenik“, rekao je fra Bojan. U navještenom Evanđelju, opisano je kako su farizeji rekli Isusu: ‘Otiđi, otputuj odavde, jer te krvnik hoće ubiti’. „Ali, Krist se ne da zastrašiti. Sveci se ne daju voditi strahom u vlastitom životu. Svetac je čovjek koji je pobijedio svoje vlastite strahove, koji je nadvladao svaki strah koji ga može obuzeti u njegovom životu, zato što je nošen strahom Božjim, zato što je nošen strahom pred onim koji mu daje poslanje“, rekao je fra Bojan, poručivši: „Isus pokazuje kako biti svet znači imati jasan stav u životu“.

„Mi pomislimo kako su sveci ‘sladunjavi’, sklope ruke, naklone glavu. Ali, sveci sadržaj svoga života ukorjenjuju u Evanđelju. Zato apostol Pavao kaže: ‘Jačajte se, braćo, u Gospodinu i silnoj snazi njegovoj’. Izvor jakosti sveca nije u njegovoj mudrosti, u njegovoj domišljatosti i talentima, nije ni u vremenu koje posvećuje služenju, nego u Gospodinovoj snazi. Živjeti evanđeoski stav znači ukorijeniti se, ojačati se u silnoj Božjoj snazi; dopustiti da sila Gospodnja bude očitovana u našem životu“, poručio je fra Bojan.

Jačamo se u sigurnosti da Krist posvećuje, a tu milost kušamo u sakramentima Crkve, što se u životu osobe očituje u njenim krepostima. „Ako sam spreman živjeti s Kristom, onda će moj život postati krepostan. Zadobit će okus Neba, okus vječnosti. Zato su sveti ljudi ukorijenjeni u ovu zemlju, ali nose okus Neba. Pokazuju da je njihova domovina na nebesima, jačaju se u Gospodinu. Jačati se u Gospodinu ponajprije znači zauzeti stav kojeg opisuje apostol Pavao: ‘Obucite svu opremu Božju da se možemo oduprijeti lukavstvima đavla’“, naglasio je fra Bojan. Upozorio je da upravljači mračnoga svijeta žele pogaziti sve sveto.

„Đavao je lukav, želi osvojiti duše ljudi, to čini prepredeno. Od prve stranice Svetog Pisma možemo se susresti s lukavstvima Đavla. Đavao ljude želi zavarati. Navješćuje da nam donosi život, a donosi smrt. Grijeh obećava nekakav život, a donosi smrt, obećava radost, a donosi žalost. Grijeh obećava mir: Ako to uspiješ, sve ćeš dobiti s tim, a donosi veliku uznemirenost. Grijeh pokazuje te đavolske zamke, obećava nam da ćemo postati kao bogovi, a postajemo oni koji ulaze u propast“, upozorio je fra Bojan, rekavši da jačati se u Gospodinu znači živjeti sveto.

Apostol Pavao nam kaže što moramo nositi na sebi da bismo pokazali da se uistinu borimo za svetost. „Borba za svetost nije samo borba protiv grijeha, nego ponajprije borba za više plodova u životu; ne samo da čovjek udalji grijeh od sebe, da čovjek misli da je bez grijeha i da je to postigao svojom silom. Borba za svetost je borba za više Boga u svom životu, borba za dopuštanje Bogu da djeluje, a ne da ja pokažem mišiće i maske svoga života. Nego da živim predano i vjerno Božjim nadahnućima i njegovom djelovanju.

Zato Pavao kaže da nam je potrebna oprema Božja. Pavao najprije kaže, ‘Opašite bedra istinom’. Isus je na Posljednjoj večeri, prije nego je učenicima oprao noge, skinuo svoju haljinu i opasao se. Opasati se istinom znači služiti istini; u potpunosti se podvrgavati istini u vlastitom životu i u riječi, a ne svojim predrasudama – nego riječi istine! Služiti u potpunosti istini, riječi istine, a ne služiti se njome“, istaknuo je fra Bojan. Podsjetio je na misao pape Benedikta XVI. koji je rekao „da mi ne posjedujemo istinu, nego trebamo shvatiti kako istina nas posjeduje“. „Dakle, da smo nošeni istinom, preporođeni istinom, čišćeni istinom, da se damo očistiti riječju istine. Pavao kaže i ‘Obucite oklop pravednosti’. Oklop nas štiti od udaraca, od rana. Od đavolskih rana može nas zaštititi pravedan život, a to je život po Evanđelju. Pravedan život traži sigurnost u riječi istine, u poslanju koje daruje Gospodin“, rekao je fra Bojan.

Svetac donosi Božju riječ i u službi je njene radosti koja ima moć promijeniti, preobraziti naš život. ‘U svemu imajte štit vjere’, kaže nadalje Pavao, „da znamo događaje u vlastitom životu pretresti vjerom, pouzdanjem u Gospodina. Da damo povjerenje toj istini u Kristu. ‘Imati kacigu spasenja na glavi’ znači stalno nositi svijest da sam spašen, otkupljen. Zato što sam sin Svjetla, ne pristajem biti uz djela tame. Zato tražim mač Duha, a to je Riječ Božja, koja je oštrija od svakog dvosjeklog mača. Božja riječ ispravno prosuđuje nas same, naša srca, naše živote. Riječ Božja nas raskrinkava“, poručio je fra Bojan, potaknuvši da živimo kao ljudi koji su pobijeđeni Božjom riječju.

„Sveci su pobjednici jer su dopustili da njih Bog pobijedi, da ih Bog nadvlada, darujući im svoje milosti. Neka svetost bude očitovana u našem stavu života, da pokažemo da smo spremni boriti se za svetost. Svetost je najpotrebnija i najzahtjevnija molitva, jer moraš se boriti sa samim sobom, sa svojim slabostima, protiv vrhovništva i vlasti, protiv zlih sila koje djeluju oko nas. Neka nas u toj borbi pomogne Gospodin svojom milošću i darom svetosti“, poručio je fra Bojan u propovijedi  misnog slavlja.

Nakon mise, fra Pavle Ivić održao je prigodni nagovor o svecima i svetosti te je predvodio euharistijsko klanjanje. Bdjenje je završeno druženjem sudionika susreta.

Ines Grbić

Foto: Angelina Matković

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić osnovao je Ured za medije Zadarske nadbiskupije u četvrtak, 31. listopada i predstojnicom toga Ureda imenovao Ines Grbić, novinarku Zadarske nadbiskupije.

Dekretom osnivanja Ureda za medije i imenovanjem njegove predstojnice, nadbiskup Zgrablić razriješio je Grbić službe tajnice Tiskovnog ureda Zadarske nadbiskupije na koju je bila imenovana 28. kolovoza 2002. godine.

Nakon 22 godine novinarskog rada Grbić i njene službe u odnosima s javnošću Zadarske nadbiskupije, nadbiskup Zgrablić povjerio je Grbić službu voditeljice Ureda za medije Zadarske nadbiskupije „imajući u vidu“ njen „dugogodišnji rad u Tiskovnom uredu Zadarske nadbiskupije“ te u kontekstu sve intenzivnijeg medijskog rada i tempa koji je u suvremeno doba tehnološkog razvoja, načelno i izvršno operativno, nadišao termin i stvarnost Tiskovnog ureda. Naime, prije dva desetljeća kad je Tiskovni ured osnovan, rad u medijima primarno i dominantno poistovjećivao se s radom u tisku, kao prevladavajućem informativnom mediju.

Nadbiskup Zgrablić osnovao je Ured za medije „imajući na umu važnost medija, digitalni razvoj komunikacije i njihov utjecaj na cjelokupni društveni i crkveni život te snagu prikladnog sredstva evangelizacije i pastoralnog djelovanja“, a u sastavu Ureda za medije će djelovati i Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije.

„Ured za medije Zadarske nadbiskupije, kao pastoralno tijelo, namijenjeno je djelovanju na području medija (tisak, radio, TV, mrežna stranica Zadarske nadbiskupije, društvene mreže i platforme itd.), sa zadaćama pomoćnog sredstva u evangelizaciji te poticanja i usmjeravanja komunikacije različitih pastoralnih inicijativa na području Nadbiskupije“, piše nadbiskup Zgrablić u dekretu imenovanja predstojnice Ureda, navodeći niz konkretnih zadaća u nadležnosti Ureda, a Grbić ih je već praktično ostvarivala i u potpunosti kreirala i u dosadašnjem radu Tiskovnog ureda.

Među zadaćama Ureda nadbiskup Zgrablić ističe nastavak uspješne i kvalitetne suradnje s crkvenim medijima na nacionalnoj razini, navodeći ih poimence: IKA, HKR, HKM, Glas Koncila i Laudato TV, zatim doprinos „oblikovanju javnog mnijenja u Crkvi i društvu u duhu evanđeoske poruke i Učiteljstva Crkve, suradnju s medijima izvan-crkvenog informativnog djelovanja, stvarati prostore za koordinaciju, komunikaciju i dijalog unutar pastoralnih tijela Nadbiskupije, senzibilizirati, poticati i usmjeravati komunikaciju različitih pastoralnih inicijativa na području Nadbiskupije“ te druge zadaće u „promicanju medijskog odgoja za promicanje istine te razumno i odgovorno korištenje sredstava društvene komunikacije“.

„U vremenu u kojem živimo, novi digitalni razvoj u komunikaciji doživljava ubrzano širenje koje snažno utječe na kulturu svijeta u cjelini. Nema mjesta gdje se ne osjeća utjecaj medija na vjerske i moralne stavove, na političke i društvene sustave, na obrazovanje i kulturu. Razvoj i utjecaj `umjetne inteligencije` sa svojim prednostima i opasnostima sve više utječe na cjelokupni život čovjeka“, poručuje mons. Zgrablić u dekretu o osnivanju Ureda za medije, ističući da mediji imaju informativnu, ali i formativnu ulogu u životu korisnika medija.

U skladu s aktualnim trenutkom u Crkvi i društvu, i s već dokazanom profesionalnom praksom, Dekretom o imenovanju predstojnice Ureda za medije nadbiskup Zgrablić formalno potvrđuje te u skladu s načinom službenog djelovanja Crkve i de iure vrednuje sve što je Grbić de facto radila u protekle 22 godine, a što je sada priznato i u formi institucionalnog dekreta.

U opisu rada Ureda, nadbiskup Zgrablić poziva se na crkvene dokumente koji govore o važnosti i radu medija u službi Crkve, kao što su Dekret o sredstvima društvene komunikacije ‘Inter Mirifica’ i pastoralna uputa ‘Aetatis novae’ Papinskog povjerenstva za sredstva društvenog priopćavanja. Nadbiskup podsjeća na poruku pape Pavla VI.: „Crkva bi se osjećala krivom pred svojim Gospodinom, kad ne bi upotrijebila ova moćna sredstva koja ljudska inteligencija svakim danom čini sve savršenijima“.

U Dekretu o osnivanju Ureda za medije, mons. Zgrablić navodi i poticaje pape Franje koji „medije promatra kao obvezu koju ne možemo podcijeniti i kao moćno sredstvo za promicanje zajedništva i dijaloga unutar ljudske obitelji te poziva da se digitalnom prostoru pusti više mjesta kako bi se dalo značajni doprinos širenju kulture mira utemeljene na evanđelju“.

Nadbiskup Zgrablić podsjeća i na poruku pape Franje za Svjetski dan društvenih komunikacija za 2024. godinu posvećenu temi umjetne inteligencije, u kojoj Papa kaže da u našoj epohi „koja se izlaže riziku biti bogata tehnologijom i siromašna ljudskošću, naše promišljanje mora započeti od ljudskog srca. Samo usvajajući duhovan način gledanja, samo ako ponovno steknemo mudrost srca, možemo proniknuti i tumačiti tu novost koju sa sobom nosi naše doba i otkriti put do istinski ljudske komunikacije“.

Mons. Zgrablić ističe i potrebu sinodalnosti, opet citirajući papu Franju koji želi „da se međusobno slušamo i rastemo u svijesti da sudjelujemo u zajedništvu (sinodalnosti) koje nam prethodi i uključuje nas. Na taj način će biti moguće oblikovati sve simfoničniju Crkvu, čije se jedinstvo izražava u skladnoj i svetoj polifoniji“.

„S Vašim bogatim iskustvom rada u medijima, vjerujemo da ćete uspješno voditi djelovanje Ureda za medije u duhu i sukladno Odluci o osnivanju Ureda za medije Zadarske nadbiskupije“, piše mons. Zgrablić u dekretu imenovanja Grbić predstojnicom Ureda. Mons. Zgrablić zahvalio je Grbić „na dosadašnjem radu u korist Zadarske nadbiskupije“ i na njen rad „zamolio zagovor Majke Marije, sv. Stošije i drugih zaštitnika i Božjih ugodnika Zadarske nadbiskupije“.

Za vrijeme svoje službe zadarskog nadbiskupa, mons. Zgrablić inicirao je izradu nove, u cijelosti redizajnirane službene stranice Zadarske nadbiskupije koja je dobila suvremeni, estetski, pregledni i dostojanstveni način predstavljanja događaja u životu mjesne Crkve.

Na inicijativu mons. Zgrablića otvorena je i Facebook stranica Zadarske nadbiskupije putem čijeg djelovanja su vijesti o događanjima u Zadarskoj nadbiskupiji ostvarili dodatni doseg u svojoj preglednosti i dostupnosti čitateljima, čije je vođenje također povjereno Uredu za medije. Brojne su povratne pozitivne reakcije njenih pratitelja koji su dobili zajedničko, digitalno mjesto svoga izvora informiranja o životu u mjesnoj Crkvi, uz druge prigodne duhovne poticaje koji prate život Crkve, u riječi, slici, foto – galerijama i video zapisima s različitih događaja; to vjernicima prenosi doživljaj i povezuje ih s mjestom i duhom održavanja različitih pastoralnih inicijativa u mjesnoj Crkvi, pa i putem javljanja uživo. Analitički podaci Facebook stranice Zadarske nadbiskupije pokazuju stalni rast u posjećenosti i čitanju njenih sadržaja. Facebook stranica Zadarske nadbiskupije prenosi također obavijesti iz župa i ustanova Zadarske nadbiskupije, bivajući tako platformom koja, u duhu sinodalnosti, na jednom mjestu povezuje i objedinjuje informacije o župnim događajima. Na taj način pruža podršku različitim aktivnostima u župama dajući im preglednost i doseg i na razini Nadbiskupije kojoj je, kao stvarnosti u životu Crkve, imanentno povezivati vjernike i stvarati eklezijalno zajedništvo.

Nadbiskup Zgrablić osobno je uručio dekret Grbić u četvrtak, 31. listopada, u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru, u nazočnosti don Marina Batura, kancelara Zadarske nadbiskupije i don Tina Vidova, tajnika nadbiskupa Zgrablića. Tom prigodom nadbiskup se i osobno obratio Grbić prigodnim riječima. Izrazio je podršku i poštovanje novinarskom radu čije djelovanje, baš i iz života Zadarske Crkve, prate brojni na različitim medijskim platformama. Zahvalio joj je na dugogodišnjem plodnom i prepoznatljivom radu u predstavljanju crkvenog, pastoralnog, duhovnog života Zadarske nadbiskupije na području mjesne Crkve i na nacionalnoj razini te je ohrabrio u daljnjem medijskom djelovanju.

Misno slavlje za blagoslovljen početak nove akademske 2024./2025. godine Sveučilišta u Zadru, u crkvi sv. Dimitrija u Zadru u ponedjeljak, 28. listopada, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su koncelebrirali svećenici, predavači na Teološko – katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, među kojima i dr. sc. don Zdenko Dundović, ravnatelj toga Odjela kao i dr. sc. don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije te don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru.

„Na početku nove akademske godine, dok prepoznajemo važnost onoga što je pred nama, provodimo trenutke u zajedništvu s uskrslim Gospodinom, u molitvi, otvarajući naša srca Bogu, stavljajući pred njega naše želje i nakane, planove i programe, kako bi nas on svojim Duhom Svetim vodio i prosvijetlio u našim izborima, u našem radu, našem studiju, našem zajedništvu, našem traganju za istinom, našem ispunjenju nastavnog plana i programa, kako bi sve vodilo prema smislu života kojeg prepoznajemo u dobru za čovjeka i slavi Božjoj, zbog ljubavi koju Bog ima prema nama“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Euharistija je najviša gora na koju se možemo popeti i biti blizu ‘nebu’ u kojem Bog boravi i gdje možemo komunicirati s njim, stavljajući pred njega želje našeg srca i uma“.

Navješteni ulomak Evanđelja po Luki govori o Isusovoj molitvi u kojoj je proveo cijelu noć prije važnog događaja izbora dvanaestorice apostola. „Prije nego što je Isus izabrao i pozvao svoje najbliže suradnike, apostole i prije nego je počeo svoje javno djelovanje koje će u mnogočemu promijeniti pojedine živote i svijet na mnogim područjima: religioznom, duhovnom, društvenom, političkom, povijesnom; u kulturi, obrazovanju, znanosti; mnogim životima naroda i osobnim životima, i to  kroz mnoga stoljeća, Isus provodi cijelu noć u molitvi. Isus bdije i uzdiže svoje srce kako bi bio u zajedništvu sa svojim Ocem“, naglasio je nadbiskup. Evanđelist ne kaže što je i kako Isus molio. Jednostavno nam kaže: „Uziđe na goru da se pomoli“ i „Provede noć moleći se Bogu.“

„Isus u svojoj molitvi zasigurno srcem čovjeka osluškuje Očeva nadahnuća i volju koju Bog želi ostvariti po djelovanju, po služenju, po ljudima u ovom svijetu. Isus se u važnom trenutku života nije zatvorio u samog sebe, u svoj individualizam, nije se oslonio samo na svoje darove i sposobnosti, talente i inteligenciju, želje, planove i programe, nego je bio ‘osoba srca’, čovjek molitve, otvoren za Božja nadahnuća koja u ljudskom srcu, kao središtu bîti ljudske osobnosti, nalaze svoje prosvjetljenje i jasnoću kojom donosi odluke. U toj otvorenosti srca Bogu Ocu, tj. u molitvi, Isus počinje ostvarivati najveće dobro za čovjeka i čovječanstvo, njegovo spasenje, otkupljenje i vječni život u zajedništvu ljubavi Presvetog Trojstva i općinstva svetih“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuvši da je „svaka naša molitva uzdignuće našeg srca Bogu, naše otvorenosti pred Bogom“, nadbiskup je predstavio naglaske iz najnovije, četvrte enciklike pape Franje objavljene 24. listopada 2024., pod nazivom „Dileksit nos“ – Ljubio nas je, punog naslova: „Dilexit nos – enciklika o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista.“

„Papa u enciklici najprije govori o važnosti srca. Govori o srcu, ne kao organu ljudskog tijela, nego kao o mjestu u kojem se nalaze najdublje ljudske misli, o mjestu gdje se otkriva istina, mjestu u kojem nema prijevare ni pretvaranja, mjestu u kojem se otkriva prava nakana, o mjestu intime u kojoj se čuvaju tajne koje se nikome ne otkrivaju niti o njima govori, o mjestu u kojem nema privida i prijevare, nego je sve autentično i osobno. Zato, zaključuje papa Franjo: ‘Ništa vrijedno se ne može izgraditi bez srca’“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

U tom kontekstu, nadbiskup je poručio: „Srce se ne može protumačiti biologijom, psihologijom, antropologijom ili nekom drugom znanošću. To je riječ koja označava unutarnjeg čovjeka kao duhovno i tjelesno biće. Srce vodi čovjeka spoznaji vrijednosti naše osobnosti, spoznaji samoga sebe, a time i drugoga i svega što nas okružuje“.

Stvarnost koju izriče simbol srca često je prekrivena ‘lišćem’, kaže slikovito papa Franjo, „zbog čega se teže dolazi do otkrivanja sebe i još teže, do otkrivanja drugoga“.

„Čovjek je podložan prividu i laži koji su izvan srca i koji donose samo prazninu. Kako bi Papa to slikovito predstavio, koristi metaforu i prisjeća se svog djetinjstva i svoje bake koja je prigodom karnevala pripremala fritule. Od tijesta koje je baka zamijesila i koje je tvorilo kompaktnu masu, nakon što ga je bacila u vrelo ulje, tijesto je raslo i raslo. A kada su počeli jesti, naraslo tijesto bilo je prazno. Oni su ‘fritule’ u dijalektu nazvali ‘laži’. Baka im je tumačila kako su laži poput fritula koje izgledaju velike, ali su prazne, u njima nema ničega. Kako naš život ne bi bio prazan „poput fritula u vrelom ulju ovoga svijeta“, Papa napominje kako je važno odgovoriti na važna pitanja koja se javljaju u našem srcu. A to su: što uistinu jesam, što tražim, koji smisao ima moj život, moji izbori i moje djelovanje, zašto sam na svijetu i s kojim ciljem, kako vrednovati život kada dođe svome kraju, koji smisao želim dati svemu što živim i radim, što želim biti pred drugima i za druge, tko sam pred Bogom“, potaknuo je nadbiskup na promišljanje, rekavši da Papa u enciklici „poziva da uđemo tamo gdje je naše ishodište, tamo gdje je korijen svih snaga, uvjerenja, osjećaja i izbora, da uđemo u svoje srce“.

„Molitva nam je u tome pomoć. Molitva je svjetlo kojim možemo vidjeti najdublje dubine i čežnje srca i po kojoj primamo snagu kojom će naše srce skladno kucati u ritmu naših dubokih čežnji i Božjih planova i nadahnuća. Živimo u vremenu, konstatira Papa, u kojem dominira dan ispunjen ritmom i bukom tehnologije, bez strpljenja za procese koji se događaju u našem srcu. Društvo danas, zaključuje Papa, riskira ‘biti čovjek’ i time, citira sv. Ivana Pavla II., ‘riskira izgubiti središte, središte samog sebe’. Čovjek riskira izgubiti samoga sebe kada mu nedostaje srce te postaje čovjek bez srca. A ‘biti bez srca’ je zlo“, upozorio je nadbiskup u duhu Papinih poruka.

„Papa Franjo konstatira da je malo prostora u antropologiji posvećeno razmišljanju o srcu. Tu misao zaobišla je i filozofija. Više pažnje posvetilo se razumu, volji i slobodi. Srcu se nije dalo osobito mjesto u ljudskoj misli i životu. Stoga se čini kako su najbliže stvari, najintimnije stvari, najdalje našoj osobi. Papa poziva da svoje djelovanje „podložimo politici srca“, sav razum i volju stavimo u njegovu službu te da naše osjećaje uskladimo s otkucajima srca“, rekao je mons. Zgrablić. Papa Franjo kaže da u susretu s Kristovom ljubavlju, s Kristovim srcem, „postajemo sposobni stvarati veze s braćom, priznavati dostojanstvo svakog čovjeka i zajedno brinuti za zajednički dom“.

Papa Franjo potiče: „Molimo Gospodina da od njegovog Presvetog Srca kroz sve nas poteku rijeke žive vode, da iscijele bolne rane koje nanosimo jedni drugima, da ojačamo našu sposobnost ljubiti i služiti, da nas potakne naučiti hodati zajedno prema pravednom, solidarnom bratskom svijetu, sve do zajedničkog slavlja gozbe u Kraljevstvu nebeskom. Tamo će biti uskrsli Krist koji će naše razlike uskladiti sa svjetlom koje neprestano struji iz njegovog otvorenog srca“.

„Neka i naša molitva bude Bogu otvoreno srce, uzdizanje srca, usrdna molitva, kako bi Sveučilište, akademska zajednica, svaki student, nastavnik i djelatnik, bili ‘ljudi srca’, po uzoru na Kristovo srce u kojem je sabrao sve blago mudrosti i znanja, i tako bilo blagoslov za društvo u kojem živimo i djelujemo“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

U misi su sudjelovali prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, prorektori, studenti i profesori Sveučilišta u Zadru.

I.G.

Foto: I. Grbić

Don Damir Stojić predvodio je duhovnu obnovu za mlade u katedrali sv. Stošije u Zadru u srijedu, 23. listopada. Don Damir je predvodio misno slavlje, nakon mise održao je nagovor, a potom euharistijsko klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.

Razmatrajući navješteni ulomak evanđelja po Luki, u kojem Isus govori „…kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi… I vi budite pripravni, jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi“, don Damir je u propovijedi istaknuo kako je „jako neobična slika da Isus sebe uspoređuje s kradljivcem, kao da je lopov“.

„Isus u toj prispodobi govori koliko je njemu stalo do naše duše, da će on poput kradljivca provaliti u našu dušu. Kradljivac provaljuje tamo gdje nije dobro došao. Kad ti se nešto dogodi i nije po tvojoj volji, kad se dogodi i tragedija… Bog nije izvor naše tragedije, ali Bog koristi i to što nije po našoj volji, da on provali u našu dušu. Nekad je to jedini način da dopre do nekih ljudi. Bez obzira što prolaziš sada; možda se sada događa nešto u tvom životu što je neshvatljivo, bolest, smrt drage osobe, neostvarena ljubav, ranjenost u području ljubavi… Isus možda koristi taj trenutak da provali u tvoju dušu. Vapiješ Bogu jer si doživio nepravdu. Polako. Bog zna što radi“, ohrabrio je don Damir vjernike. Istaknuo je da poznaje i postoji toliko svjedočanstava, iskustava da kad osobu u nekoj životnoj situaciji najviše boli, „bez ikakvog iščekivanja, Bog provaljuje u tu dušu“.

„To je Isus rekao jer je on Bog iznenađenja. Ako ne ide kroz glavna vrata, ako ne puštaš Isusa, on će provaliti kroz zid, jer te voli, jer želi doći do tebe i do tvoje duše. Bog koristi situacije koje su tebi neshvatljive. I Bogu hvala što je takav“, istaknuo je don Damir.

U tom evanđelju Isus nam želi objaviti istinu da ne znamo kad će doći dan i čas našeg odlaska s ovog svijeta. Don Damir je kao župnik vidio koliko puno ljudi je u župi gdje je bio, umiralo bez primanja sakramenata.

„Isus je došao da razbije djela đavolska, da nas otkupi i spasi. Koristi sliku slugu koji misle da domaćin neće doći, pa su se opustili. Uvijek moramo biti spremni. Ta prispodoba govori da budemo spremni, da živimo radosni jer nas čeka nagrada. Živimo trenutak kao da odlučujemo svoju vječnost. Najvažniji su sadašnji trenutak i trenutak u času smrti. Drugim riječima, svaki trenutak u životu je važan“, istaknuo je don Damir, poručivši: „Budite spremni. Živite svaki trenutak kao da je prvi, jedini i posljednji, kao da se odlučuje spasenje u tom trenutku“.

Stojić je upozorio da će svi odgovarati za svoja djela, da je svatko odgovoran za svoja djela. „Dobit ćemo nagradu ili kaznu. To nije popularna poruka danas, jer svijet nam govori da živimo kako želimo. Isus traži još i više, od činjenja samo dobrih djela; da budemo sveti“, poručio je don Damir.

U nagovoru nakon mise, don Damir je istaknuo važnost vjerovanja da je Isus Krist prisutan u posvećenoj hostiji, u Presvetom oltarskom sakramentu. Posvjedočio je kako poznaje jednog muslimana koji se obratio na katoličanstvo; kad se kao krštenik vratio u svoju rodnu, većinski muslimansku zemlju, jako teško mu je bilo što nije mogao, kao u Europi, ići na misu. Kad je ušao u katoličku crkvu u svojoj zemlji, a policajcima koji je čuvaju rekao je da je vjernik, jer samo katolici mogu ući u crkvu, bio je nekoliko dana pritvoren, jer su otkrili da mu je na osobnoj iskaznici pisalo da je musliman.

Taj čovjek don Damiru je rekao da mu je „bilo grozno“ znati da je Bog prisutan u euharistiji, posvećenoj hostiji i ne primati Boga. „Divio sam se njegovom žaru. Mi katolici tako olako preskočimo sudjelovanje na misi, naviknuli smo se. Sv. Toma Akvinski kaže da je vjera čin volje. Može biti popraćena nekim osjećajima, ali je prvenstveno čin volje. Koju vjeru moraš imati da vjeruješ da se Bog, tijelo, krv, duša, božanstvo Isusa Krista, nalazi u jednom beskvasnom komadiću kruha, bez okusa!?“, istaknuo je don Damir.

Stojić je upozorio kako brojni kršćani na Zapadu „govore o Isusu kao da je mrtav“, unatoč znanju stečenom i na vjeronauku i kršćanskom nasljeđu. Usporedio je taj stav s ponašanjem dvojice učenika na putu za Emaus koji „sve znaju o Isusu, ali govore o Isusu kao da je mrtav. Imaju sve informacije, ali to jutro govore o njemu kao da je mrtav. Govore o mrtvom čovjeku“, upozorio je don Damir, rekavši da je prva poruka koju želi uputiti: „Bog je živ! Isus Krist je živ!“.

Druga poruka je da je Bog ljude stvorio „ne jer nas treba, nego jer nas želi, voli. Bog nas ne treba. Nitko ne povećava Božju slavu, niti grešnik umanjuje Božju slavu. Bog je nepromjenjiv u sebi. Ti si tu zato što te Bog voli. Bog je ljubav. On je toliko ljubav, da se to prelilo i mi smo nastali. Nad tom istinom treba moliti“, potaknuo je don Damir. Upitavši vjernike neka promisle kad su doživjeli najveću ljudsku ljubav u životu, Stojić je naglasio da je „ljudska ljubav lijepa, ali je ništa naspram Božje ljubavi“.

„Ti si ljubljeno dijete Božje. To je temeljna istina. Ako Đavao želi sakriti ijednu istinu od nas, to je ta istina. On laže o Bogu Ocu, pretvara ga u tiranina, da nam Bog zapovijeda da nešto ne smijemo činiti, da nam nešto uskraćuje. Koji je tvoj odgovor na takvu ljubav? ‘Gospodine, ljubim te, odnosno, vjerujem’, trebao bi biti naš odgovor. Ako je Bog dobar, ako te stvorio i ljubi te, onda ćeš provesti s njim vrijeme. Da budemo s njim, da prebivamo s njim. Koliko dnevno molimo? Dajmo Bogu desetinu svoga budnog vremena i prvinu“, potaknuo je don Damir, upozorivši da Bogu najčešće dajemo kraj dana u molitvi.

Istaknuo je da se vjera živi osobno, ali i u zajedništvu. I Isus se u molitvi Oče naš Bogu obraća s ‘naš’, a ne Oče ‘moj’. Važna je eklezijalna dimenzija zajedništva, istaknuo je don Damir. Potaknuo je vjernike da slušaju Boga po njegovoj Riječi, u molitvi, da žive po Božjim zapovijedima koje čuvaju ljude od zla koje ih može raniti grijehom i da se redovito ispovijedaju. Potaknuo je i na molitvu krunice i važnost nasljedovanja Marije, rekavši: „Ako je Isus nama došao preko Marije, vrati mu se kako nam je došao. Idimo Gospi. Marija vodi Isusu“.

U molitvi pred Presvetim, don Damir je molio da vjernici dožive prodor Isusove ljubavi u svom životu, da iskusimo da smo ljubljeno dijete Božje, da imamo iskustvo živoga Boga i Božje ljubavi.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Susret župnih kateheta Zadarske nadbiskupije održan je u utorak, 22. listopada u dvorani župe Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić izlagao je o temi „Župna kateheza i duh sinodalnosti“.

Nadbiskup je opisao praktični model, sustavno razrađeni katehetski rad kojeg je kao dugogodišnji župnik u redovitosti provodio u župnoj katehezi sa župnim animatorima. Još kao bogoslov, mons. Zgrablić smatrao je katehetiku važnim predmetom, misleći: „Što koristi da imam vjeru, ako je ne znam prenijeti drugima?“. Katehetika se provodi i metodom, načinom kako vjeru prenijeti drugima, istaknuo je mons. Zgrablić koji je za svoj diplomski rad obradio temu „Lik i uloga katehete“.

Proces sinodalnosti, što znači zajedno hodati, jako je važan, istaknuo je  nadbiskup. Iz osobnog iskustva provedbe župne kateheze koji je bio rezultat zajedničkog promišljanja, njega kao župnika i župnih suradnika, mons. Zgrablić je naglasio da je imao redovitu i kvalitetnu suradnju s članovima Župnog pastoralnog vijeća te se s njima i konzultirao. Plodnost njegovog svećeničkog angažmana je i u činjenici da je mons. Zgrablić utemeljio Katoličku udrugu mladih Istre (KUMI) koja je bila prva katolička udruga mladih vjernika laika u Hrvatskoj, nakon pada komunizma.

„Imam pozitivno iskustvo zajedničkih razgovora s mladima. Počeo sam s malom skupinom mladih, počeli smo razgovarati, sastajati se i došli smo do zajedničke ideje redovitih susreta. Imam iskustvo da sinodalnost nije nešto negativno, suvišno, nego izuzetno pozitivno. Duh Sveti ne govori samo preko biskupa, svećenika i redovnica, nego preko krštenika koji imaju vjere i ljubavi. Bog djeluje preko njih i s njima i oni su jako važni. Bog ne djeluje samo po svećenicima i redovnicima. Duh Sveti daje i laicima, djeluje i po laicima! Vjernike laike treba slušati, vidjeti što se može učiniti. Reci mi, napravi, pomozi, doprinesi! Samo tako možemo ići naprijed i razvijati župnu katehezu, ali i cijelu zajednicu“, istaknuo je mons. Zgrablić. Pokazao je i osobne bilješke i materijale za katehezu koje je izradio u suradnji sa župnim animatorima 2002. godine.

Nadbiskup je predstavio konkretan način rješavanja izazova u pripremi za sakramente. Upozorio je da je „neplodna kateheza“ zbog kratke i neodgovarajuće pripreme općenito problem u Crkvi. Svaka župa ima osobitosti. „Svaka sredina ima svoje specifičnosti i treba pronaći prikladan oblik za katehezu. Naš je zadatak uvijek iznova tražiti novi oblik izričaja u novoj sredini“, potaknuo je nadbiskup.

„Promišljajući zašto je župna kateheza neplodna, smatrao sam da priprema za krizmu ne treba biti samo unutar katehetskog poučavanja, samo nešto tumačiti mladima, da imaju tek još jedan sat vjeronauka u župi, pored vjeronauka u školi. Župna kateheza mora biti nešto drugo od onoga što se događa u školi. U radu s mladima uvidio sam da nema dovoljno njihovog uvođenja u iskustvo vjere. Da se njihova vjera ne živi samo na razini saznanja, informacije, nego, potreban je i doživljaj, iskustvo“, istaknuo je mons. Zgrablić. Upozorio je na nedovoljno sudjelovanje mladih u liturgijskom životu i na nedovoljnu uključenost roditelja, kumova i cijele župne zajednice, svih njenih članova. Istaknuo je preopterećenost obavezama kandidata te disciplinu vjeroučenika, s obzirom i na veličinu skupina.

Rješavanje tih izazova mons. Zgrablić sa suradnicima uspješno je prevladao i imali su plodove. „Župna kateheza postupno uvodi u kršćansko iskustvo koje zahvaća osobu u svim njenim dimenzijama. To je uvođenje u crkveni život. U katehezu mora biti uključena cijela župna zajednica, aktivni ljudi, praktični vjernici koji će pronalaziti rješenja što činiti. Više animatora vodi različite skupine. Animator mora imati jasne ideje, znati što želi postići, koji je cilj. Kateheta mora biti praktični vjernik, da živi vjeru, da zna slušati, biti uravnotežen, animirati susrete tijekom liturgijske, školske i katehetske godine. Katehetski animator treba biti prisutan sa svojom skupinom u svim bitnim dijelovima godine, određivati sadržaj, mjesto i vrijeme programa, koordinirati susrete, voditi evidenciju o sudjelovanju, informirati roditelje, moliti za skupinu“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je molitva za krizmanike prožimala cijelu župnu zajednicu gdje je djelovao.

Aktivna priprema za slavlje krizme naučila je krizmanike kako se ponašati u crkvi, imali su svijest prisutnosti Isusa u euharistiji i poklona pred Presvetim. Razmatrajući kako vrednovati pripremu i koji su kriteriji za pripuštanje sakramentima, nadbiskup je naglasio da priprema za krizmu treba prožimati sve vjerničke skupine, cijela župa treba doprinositi u ostvarenju župne kateheze.

„Ispravna župna kateheza je kao tronožac koji počiva na tri temelja. Evangelizacija se provodi u znaku tri slova s. To su slušanje, slavljenje i služenje. Kateheza treba počivati na slušanju. To je jako važno. Od Boga sve proizlazi. Papa Franjo često govori kako moramo osluškivati Duha Svetoga. Jako je važno da mi slušamo što Bog nama govori. Da se družimo s njegovom Riječi, da čujemo što nam govori, što nam Duh nadahnjuje u duši, našem srcu. Dakle, i kateheza mora proizlaziti od Boga, to mora ići u naše srce. To ne može ostati samo u našoj glavi, na razini informacije. Prva zapovijed je ‘Shema, Israel’ – Slušaj, Izraele! Prvo je – mi moramo slušati!“, poručio je mons. Zgrablić, upozorivši: „Ako prestanemo slušati i pretvorimo se samo u provoditelje pedagoških, katehetskih metoda, u metodologiju, gubimo u vidu da se radi o vjeri. U katehetskom radu ne radi se o znanstvenoj metodi. Nego, vjera mora počivati na slušanju, osluškivanju. Duh je onaj koji stalno čini. Duh će nam stalno nešto nadahnjivati, govoriti. I onda, ono što doživim, kad iskreno čujem Riječ Božju, to je uvijek Radosna vijest. Uvijek je to nešto lijepo. Uvijek ti to pogađa srce. Uvijek se događa neka toplina oko tvoga srca. Imaš ono iskustvo učenika u susretu s Isusom: ‘Zar nije gorjelo srce u nama dok nam je putem tumačio Pisma?’. Uvijek imaš iskustvo ljepote toga što čuješ“, poručio je mons. Zgrablić.

Riječ Božja osobu vodi u sakramente, u slavlje, jer osoba se druži s Bogom, sjedinjuje, približava mu se. „Vjera nas mora voditi u sakramente. Ali, ni to nije dovoljno. Nego, potrebna je treća dimenzija, služenje. Ako nas vjera i Bog nadahnjuju, a Bog je ljubav, to nas vodi u Caritas, u ljubav, u služenje. Tako se i župna kateheza za bilo koju skupinu vjernika mora provoditi u ta tri pravca, da bi to bila prava vjera u srcu čovjeka“, istaknuo je nadbiskup.

Na temelju toga, mons. Zgrablić osmislio je plan i program župne kateheze. Predložio je kako u praksi razraditi taj tronožac vjere kojega trebaju ostvarivati mladi i drugi vjernici u župi. Slušanje podrazumijeva čitanje Svetog Pisma, razmatranje, molitvu. Mladi su imali redovite biblijsko – molitvene susrete na kojima su čitali i razmatrali misna čitanja. „Mladi na misi moraju čuti Riječ Božju, da se nauče kako se ponašati u crkvi. Animator prati povjerenu skupinu, on je stalno s njom, dočekuje ih na misama, s njima radi u službi čitača Božje riječi i molitve vjernika, da mladi aktivno sudjeluju u liturgiji. Trebaju sudjelovati i na  duhovno – rekreativnim susretima, prožeti ih zabavom, igrom, druženjem. Učiti mlade moliti, uputiti ih na vjerske sadržaje u medijima“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Slavlje podrazumijeva sudjelovanje mladih pri podjeli sakramenata drugima. „U našoj župi bilo je puno krštenja, mladi su morali izbliza vidjeti roditelje, krštenika. Npr., kupili smo figuru anđela, mladi su je poklonili roditeljima, rekli bi da se raduju njihovom djetetu. Da krizmanik vidi što se događa na krštenju, vjenčanju, sprovodu. Posjetili su neki grob, očistili, ponijeli svijeću, cvijeće. Kroz svibanj i listopad grupe su se izmjenjivale predvoditi molitvu krunice, u tjednom klanjanju, više puta godišnje su dolazili na ispovijed. Mladi koji su pohađali župnu katehezu morali su doći na sve važne aktivnosti u župi“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

U služenju koje je gradilo zajedništvo Crkve, animatori su s mladima pohodili  Cenacolo, domove za stare, za djecu s poteškoćama, nosili su poklone štićenicima, uključili su se u Misijsku nedjelju. Provodili su božićne i korizmene akcije za potrebnoga u školi, siromašne, poticani su nečega se odreći, činiti djela milosrđa, vježbati se u tome, pomoći u slaganju potrebnoga i u biskupijskom caritasu.

„Mi smo znali slušati i osluškivati jedan drugoga s ljubavlju, zanosom i žrtvom“

Mons. Zgrablić priredio je i knjižicu u kojoj su evidentirane aktivnosti svakog krizmanika koje je animator zapisivao. Roditelji su potpisali prijavnice da prihvaćaju da njihova djeca preuzimaju sve obaveze u pripremi za krizmu. Nadbiskup je pojasnio i sadržaj stupnjevite pripreme za krizmu, prijelaze faza. Četiri stupnja pripreme pratili su prigodni molitveni obrasci i obred.

Susreti župne kateheze počinjali su u rujnu, u nedjelju nakon prvog tjedna nove školske godine. Prvi stupanj, oglašenika, provodio se od početka školske godine do došašća. Tada su predstavljeni krizmanici, podijeljene su knjižice, znamenovani su križem, išli su na hodočašće. Drugi stupanj, status kandidata, provodio se od došašća do početka korizme. Na početku korizme svaki krizmanik dobio je Novi zavjet i hodočastili su u katedralu. Treći stupanj pripravnika provodio se od korizme do krizme. Tada su mladi imali ispovijest vjere, predaju Vjerovanja, kad su osobno izgovorili svoje ime moleći u crkvi pred župljanima. Četvrti stupanj, vrijeme mistagogije, uvodilo je u skupinu mladih koji su ulazili u katoličku udrugu mladih Istre.

Nadbiskup je pokazao i knjižicu koja je sadržavala podatke o krizmanicima, bilješke faza, evidenciju o pohađanju crkve, popis obaveza, datume susreta na kojima moraju biti; pratila se redovitost njihovog pohađanja mise, sudjelovanje na hodočašću, u caritasu, molitvenim susretima, animator je provjeravao osnovno poznavanje molitvi. Uz to, svaki animator dobio je i skriptu s praktičnim uputama, molitvama, načinom praćenja krizmanika,  što im je pomoglo i olakšalo rad. Krizmi je pristupao tko je prošao sva tri stupnja.

„Radio sam tako godinama, imam pozitivno iskustvo suradnje s između 25 i 30 župnih animatora u katehezi. Djeca su zavoljela takav način rada s njima, govorili su šteta što je to završilo, da bi tako nastavili. Mladi su to zavoljeli jer su im animatori pristupili s puno ljubavi i majčinski, rado su se okupljali oko njih. Jedna animatorica se toliko zauzela za krizmanika kojeg je pratila, da se potrudila da ima instrukcije kako bi ispravio negativne ocjene u školi. Ta pozitivna atmosfera duboko se utisnula u mlade“, istaknuo je mons. Zgrablić

Priredili su i 15 kateheza koje nisu imali obavezu obraditi, uz određene blagdane. Na početku školske godine, svakog dana poslije krunice, molili su za jedan dar Duha Svetoga, za sve krizmanike. „Voditelj grupe svaki dan molio je za svoju grupu, poimence je spominjao mlade za koje moli, za jedan dar Duha Svetoga. Bilo je toliko članova Apostolata molitve, da je svaki njihov član dobio jednog krizmanika za kojeg je molio svaki dan. To se prenijelo i roditeljima kojima sam rekao: ‘Župnik moli za vaše dijete, dijete moli za sebe, animatori mole za vaše dijete i netko iz župe posebno moli za vaše dijete. Pa i Vi molite za vaše dijete, za darove Duha Svetoga’. To je jako pozitivno iskustvo roditelja i Apostolata molitve. Kad je bila krizma, molitelji su se radovali prozivkama krizmanika, govorili bi: ‘To je moj krizmanik, za kojeg sam ja molio cijelu godinu’“, istaknuo je mons. Zgrablić važnost da se molitvom prati krizmanike, „da se župna zajednica osjeća odgovornom da moli za krizmanike, pojedinačno i kao zajednica“.

Mons. Zgrablić predao je roditeljima i popis mogućnosti kako mogu s mladima i nakon krizme sudjelovati u odgoju u vjeri. Kao župnik imao je barem četiri susreta s roditeljima kad im je govorio o krizmi, Duhu Svetom, uz praktične informacije, prije svake etape i krizme. Roditelji su se uvijek odazivali na te susrete.

„Važno je da nosimo duboko vjeru, da imamo ljubav prema apostolatu i evangelizaciji. Teško je ako nas ljubav ne nosi. Kateheta, svećenik može biti profesionalac, ali ako nema vjere, ljubavi, to odrađuje mehanički, a ne sa srcem i dušom. Teško ćeš biti animator ako te kao vjeroučitelja ne nosi zanos da radiš za najveće dobro čovjeka, za spasenje duše, da brineš za vječno dobro čovjeka. Ako te to ne ‘progoni’, ako te to ne zanima i ne zanosi, ako te ne muči što učiniti i kako to ostvariti, teško je raditi. Jako je važno nositi to u sebi“, poručio je mons. Zgrablić.

Dugogodišnje pozitivno iskustvo župne kateheze živio je najprije u radu s članovima Župnog pastoralnog vijeća, onda u susretima s animatorima. „Na tim susretima su bili razgovori, diskusije, razmatranje prijedloga. To je bio plod dugogodišnje suradnje, u stalnom dijalogu i razgovoru s animatorima. Mi smo znali slušati i osluškivati jedan drugoga s ljubavlju. Neki su privatno pohađali studij teologije u Rijeci. To su bili vjernici laici s puno zanosa, ljubavi, vjere i žrtve. To nisu bili besposleni ljudi, da su u župnoj katehezi radili u dokolici. Nego, pustili su i obveze u svojoj obitelji. Roditeljima je rečeno neka ne misle da su animatori plaćeni za to što rade. Oni sve to rade iz ljubavi prema njihovom djetetu. To svjedočanstvo je bilo jako važno. Animatori su bila živa jezgra vjernika koja je radila s ljubavlju i Bog ih je vodio, među njima su bili inženjeri, profesori, poštar, različitih zanimanja. Djeca su zavoljela animatore, animatori su zavoljeli njih. Ta konkretna ljubav živjela je u župi kao posebno iskustvo, kao ‘materijal’ za raspravu, za dijalog i ta ljubav se prenosila“, poručio je nadbiskup, rekavši da njegovo iskustvo ne treba primijeniti u svakoj sredini. „Ali, važno je tražiti načina pristupa mladima i animatorima. Važno je ne prestati, ne reći ‘Ne možemo’. Ne odustati, unatoč početnom neodazivu sudionika. Mi nismo odustajali. Ja se nisam pomirio s neuspjehom. Nisam htio stati. Idem vidjeti što mogu. Molio sam ‘Bože, pomozi mi, nadahni me, što da radim?’. Hajdemo učiniti neki koračić. Pomozite mi. Ne mogu sam. Dođite vi. Mi smo to ostvarili u dijalogu. Zaista je sve to bilo u duhu zajedničkog rada i suradnje“, istaknuo je nadbiskup Zgrablić.

„Jedan od naših prvih zadataka je staviti se u školu Duha Svetoga“

Dr. sc. s. Marijana Mohorić, SCJ, predstojnica Povjerenstva za župnu katehezu Zadarske nadbiskupije koje je organiziralo taj susret, zahvalila je nadbiskupu za podijeljeno iskustvo. Na tom tragu su i materijali za pripremu krizmanika za Zadarsku nadbiskupiju. „U temelju toga programa je katekumenalno nadahnuće od oglašenika do onoga koji ulazi u vrijeme mistagogije. Tako se preporuča raditi s djecom i odraslima“, rekla je s. Marijana, istaknuvši da je rad mons. Zgrablića značio veliki angažman njega kao župnika, uz međusobno slušanje, osluškivanje, razgovor, dogovaranje, godinama stvarajući duh sinodalnosti, čime su ostvarili i konkretan rezultat. Cilj toga susreta župnih kateheta je zajedno stvarati moguće modele rada, bolje povezati župne katehete, stvoriti grupu komunikacije na široj razini; pomoći jedni drugima u formaciji na nadbiskupijskoj razini, da katehete predlažu smjernice i da svatko u župi sa župnikom traži najbolji način provedbe, istaknula je dr. Mohorić.

U govoru o temi „Kateheta u sinodalnom hodu Crkve“, s. Marijana je rekla da među službama evangelizacijskog poslanja Crkve katehetska služba zauzima značajno mjesto i jako je potrebna za rast vjere. „Ta služba uvodi u vjeru i s liturgijskom službom ‘rađa’ djecu Božju u krilu Crkve. Zato specifičan poziv katehete vuče korijene iz zajedničkog poziva Božjeg naroda pozvanog služiti Božjem naumu spasenja u korist čovječanstva“, rekla je s. Marijana, upozorivši da često nismo svjesni važnosti katehetske službe i poziva na kojem se temelji.

„Poziv na službu kateheze proizlazi iz sakramenta krsta i ojačan je potvrdom, sakramentima kojima vjernik sudjeluje u Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi. No, osim na zajednički poziv na apostolat, neki vjernici osjećaju da ih Bog poziva da preuzmu zadaću katehetâ u zajednici te se stave u službu cjelovitije i bolje oblikovane kateheze, tj. praćenja procesa rasta u vjeri. Taj osobni poziv i odnos s Isusom pokretna su sila djelovanja katehete“, istaknula je dr. Mohorić.

Prema Direktoriju za katehezu, „snagom vjere i krsnog pomazanja, u suradnji s crkvenim učiteljstvom, kateheta stoji u službi Duha Svetoga koji je na djelu u zajednici. Trebao bi biti svjedok vjere i čuvar spomena na Boga koji je iskusio osobno istinu evanđelja u osobnom susretu s Isusom. Na temelju toga iskustva čuva, njeguje i svjedoči novi život koji postaje znakom za druge. Na taj način i njegova vjera postaje spomen Božje povijesti s ljudima. Zvanje katehete je čuvati taj spomen, buditi ga u drugima i staviti ga u službu navješćivanja“, navela je s. Marijana naglaske iz novog Direktorija za katehezu.

„Svjedočenje života katehete potrebno je za vjerodostojnost njegovog poslanja. Kateheta je učitelj i mistagog koji uvodi u Božje otajstvo, objavljeno u pashalnom misteriju. Kao slika Isusa Učitelja, kateheta ima i zadaću prenositi sadržaj vjere i voditi do otajstva vjere, otkrivajući otajstva spasenja u pologu vjere i aktualizirana u liturgiji Crkve. Kateheta je pozvan biti i pratitelj i odgojitelj onih koje mu je Crkva povjerila. Zato mora usvojiti vještinu duhovnog praćenja osoba. Uz odgojno-obrazovne vještine, treba znati slušati i ući u dinamiku ljudskog sazrijevanja te postati strpljivi suputnik s istančanim osjećajem za progresivnost u procesu rasta u vjeri. Zato je jedan od naših prvih zadataka staviti se u školu Duha Svetoga, biti poučljivi njegovom vodstvu u procesu formacije, pomažući braći i sestrama rasti u kršćanskom životu i napredovati na putu prema Bogu“, potaknula je dr. Mohorić, rekavši da kateheta to može ostvariti ako djeluje iz zajedništva s Bogom i bližnjima, u zajednici i u ime kršćanske zajednice.

Na postati aktivnim sudionikom hoda zajednice poziva i Sinoda 2021. – 2024. Za sinodalnu Crkvu. Zajedništvo, sudjelovanje, poslanje, pozivajući na „obnovu Božjeg naroda u nasljedovanju Gospodina i predanosti služenju njegovom poslanju. U tom hodu jako je važno moći čuti, prepoznati i uvažiti one koji su s nama na putu, zajedno ići prema cilju i zajedno sazrijevati u vjeri. Kako je isticao sv. Augustin, to je zajednički put ‘prema Bogu ne koracima, nego osjećajima’, a ostvaruje se ‘dijeleći život sačinjen od molitve, naviještanja i ljubavi prema drugima’“, istaknula je s. Marijana.

Prema Sažetku Hrvatske biskupske konferencije za Sinodu o sinodalnosti, u odgajanju za sinodalnost metode odgoja su promatranje, osluškivanje i učenje o potrebama Crkve, osobito na konkretnim primjerima unutar župa, da se Crkvi pomogne živjeti zajedništvo i hodočasnički duh. „Takve metode ističu da svatko ima svoje mjesto u Crkvi, koja bi svojim poslanjem trebala poticati na zajednički hod. Odgoj ovdje označuje otvorenost za rast i promjenu putem važnosti međusobne potpore i zajedničke molitve. Do gubitka interesa i volje za aktivnim projektima i promjenama nerijetko dolazi zbog nedostatka međusobne podrške, ali i zbog nedostatka molitve. Tu se nalazi srž govora o sinodalnosti, kao i odgoja za nju”, citirala je spomenuti dokument HBK dr. sc. Marijana Mohorić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Drugi susret rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih osoba održan je u petak, 25. listopada u kapeli samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru. Susret je predvodio don Žarko Relota, predstojnik Povjerenstva za obiteljski pastoral Zadarske nadbiskupije u čijoj nadležnosti je održan taj susret.

Na prvom susretu za osobe u iregularnim situacijama u Zadarskoj nadbiskupiji, održanom 20. travnja 2024. u Ninu, sudionicima je predstavljen pravni aspekt temeljem odredbi Crkvenog prava za osobe u toj situaciji. Na ovom susretu sudionicima su upućeni prvenstveno duhovni i molitveni poticaji.

U nagovoru na početku susreta, don Žarko je podsjetio da su muž i žena komplementarna bića. „Bog ih je stvorio da zajedno žive jedno uz drugo i da nadopunjuju jedno drugo. Zato Bog kaže: ‘Načinit ću mu pomoć kao što je on’. Dakle, ne nešto usputno, žena koja stoji uz muškarca, nego pomoć kao što je on. Time Bog pokazuje da je muškarac pomoć ženi, a žena je pomoć muškarcu“, rekao je don Žarko. To znači da jedno drugo oplemenjuju, usavršuju, motiviraju za radost u životu. „Bog je izvadio Evu iz Adamovog rebra, time dajući do znanja da je ona dio njega s čime živi svakodnevno, s time se napaja i to mu daje smisao“, rekao je don Žarko, poželjevši da Bog pomogne u drugome osjetiti radost življenja i pomoć koju je Bog dao čovjeku na njegovom putu.

„Crkveni dokumenti kazuju što nam Bog poručuje kroz misli naših papa, kako živjeti u određenim situacijama. Crkveni dokumenti pokazuju širinu misli Crkve prema svima nama i koliko Bog preko crkvenih poglavara u naše vrijeme pokazuje svima da ne bježe iz Crkve, da je u Crkvi njihovo mjesto“, naglasio je don Žarko. Potaknuo je sudionike da se ne optužuju i poručio im da su dio Crkve.

Na susretu je vjeroučiteljica Ana Rücker pročitala ulomke iz enciklike Amoris laetita pape Franje i Familiaris consortio sv. Ivana Pavla II. Ti dokumenti Crkve „pokazuju kako se crkveni poglavari odnose prema osobama u partikularnim životnim situacijama. Taj izraz nije osuđujući, nego znači drugačiju situaciju osoba kojima treba pokazati posebnu brigu i skrb Crkve. Čovjeku treba pomoći baš kad nije sve u redu, kad se osjeća usamljen. Tada mu treba pokazati svoje milosrđe i ljubav“, potaknuo je don Žarko.

Na susretu je Rücker pročitala sljedeće poticaje pape Franje: „Crkva koja je ustanovljena na svim ljudima… ne može prepustiti samima sebi one koji su već povezani sakramentalnom ženidbenom vezom htjeli sklopiti drugi brak. Stoga se ona mora neumorno truditi da im stavi na raspolaganje svoja sredstva spasenja. Pastiri moraju znati da su ljudi radi ljubavi prema istini obvezani dobro razlikovati situaciju. Doista, postoji razlika između onih koji su se iskreno trudili da spase prvi brak, a ipak su sasvim nepravedno napušteni, od onih koji su teškom svojom krivnjom razorili kanonski valjanu ženidbu.

Konačno, ima i takvih koji su sklopili drugu vezu radi odgoja svoje djece, a koji često, prema njihovoj savjesti, imaju subjektivnu sigurnost da je njihova prethodna ženidba nepopravljivo razorena, nikada nije bila ni valjana. Zajedno sa Sinodom, toplo potičem pastire i cijelu zajednicu vjernika da pruže pomoć razvedenima koji su se ponovno oženili. I da velikom ljubavlju sve učine da se ne osjećaju odijeljeno od Crkve, jer oni mogu, dapače moraju, kao krštenici, sudjelovati u njenom životu. Valjda ih poticati da slušaju Božju riječ, da prisustvuju misnoj žrtvi, da ustraju u molitvi, da daju svoj prilog djelima ljubavi i pothvatima zajednice. Da odgajaju svoju djecu u kršćanskoj vjeri, da gaje duh pokore i pokažu svojim djelima da svakodnevno mole milost Božju. Neka Crkva moli za njih, neka ih hrabri i prema njima se pokazuje kao milosrdna majka i tako ih sačuva u vjeri i nadi“, poručuje papa Franjo u enciklici Amoris laetita.

Ivan Pavao II. piše: „Postoje dvije logike koje se ponavljaju kroz povijest Crkve: marginalizacija i reintegracija. Put Crkve od Jeruzalemskog sabora naovamo  oduvijek je bio Isusov put milosrđa i integracije. Put Crkve je ne osuditi nikoga zauvijek. Izlijevati balzam Božjeg milosrđa na sve koji to iskrenog srca traže. Jer prava ljubav uvijek je nezaslužena, bezuvjetna i besplatna.

Stoga valja izbjegavati prosudbe koje zanemaruju različite okolnosti te obratiti pozornost na način na koji osobe proživljavaju te okolnosti, odnosno, zbog njih trpe. Riječ je o tome da se sve uklopi, svakome treba pomoći da nađe vlastiti način sudjelovanja u crkvenoj zajednici i tako iskusi da mu je ukazano nezasluženo, bezuvjetno i besplatno milosrđe. Nikoga se ne smije zauvijek osuditi, jer to nije logika evanđelja. Tu ne mislim samo na rastavljene i ponovno vjenčane, nego na sve, bez obzira na stanje u kojem se nalaze“, poručuje sv. Ivan Pavao II. u enciklici Familiaris consortio.

„Ti lijepi citati govore da nikoga ne smijemo osuditi niti prema ikome imati neke predrasude, nego svakoga trebamo primiti s milosrđem, ljubavlju, dobrotom i Božjim odnošenjem prema ljudima. Ti citati iz papinih enciklika govore koliko je Bog milosrdan prema svima nama i ohrabruje nas da se ne bojimo, u kakvoj god situaciji, mi smo njegova djeca“, ohrabrio je don Žarko prisutne, rekavši im da ih ljudi mogu odbaciti i imati rezerve prema osobama u neredovitim situacijama, ali Bog ih ne odbacuje.

„Ne možemo ući u ničije životne situacije. Ovi citati iz apostolskih pobudnica pokazuju koliko Crkva i u današnje vrijeme pokazuje svoju samilosnu ljubav. Bog dijeli ljubav, ohrabruje ljude da nisu izolirani, ako su u nečemu i pogriješili u životu“, rekao je don Žarko, poručivši prisutnima: „Nisi odbačen jer ti se dogodila neka negativnost u životu s kojom se nisi znao suočiti i koja je odredila tvoj daljnji život. Ti si Božje dijete, pripadaš Crkvi. Mjesto ti je u župnoj i crkvenoj zajednici. Vaša specifična situacija govori da više trebate pripadnost župnoj zajednici, Boga i sudjelovanja u otajstvima. Crkveni dokumenti i Božja riječ daju na znanje: ‘Dođi k meni’. Može nas svatko napustiti, ali Bog nas nikad neće napustiti. Bog će se radovati jer smo s njim“.

Bog je naš sudac, ne ljudi, rekao je don Žarko. „Možda smo u dijelu života ponekad napravili neki pogrešan korak, možda nam se dogodila neka situacija kojoj nismo bili dorasli, nešto čega nismo bili svjesni, možda smo učinili neki korak koji nas je doveo do situacije u koju nismo željeli doći. Bog to zna. Bog je milosrdni otac koji svakoga grli, svakome prašta i nikoga ne napušta“, poručio je don Žarko.

U drugom dijelu susreta don Žarko je predvodio klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom i izricao molitve s obzirom na stanje rastavljenih osoba. Poželio je da osobama u iregularnim situacijama Bog podari snagu i pomogne im shvatiti stanje u kojem se nalaze, da im i ta situacija bude prilika da osjete što su Božja dobrota i ljubav.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Blato na Korčuli, rodno mjesto bl. Marije od Propetog Isusa Petković, bilo je završna postaja trodnevnog Hodočašća vjernika Zadarske nadbiskupije koje je održano od četvrtka, 17. do subote, 19. listopada. Svečano koncelebrirano misno slavlje u dvorani Doma kulture u Blatu na Korčuli u subotu, 19. listopada, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Misa je slavljena u Domu kulture jer je blatska župna crkva Svih svetih prostorno mala za primiti petsto hodočasnika. Dobrodošlicu hodočasnicima izrazio je mons. Željko Kovačević, župnik župe Svih svetih u Blatu.

Nadbiskup Zgrablić poželio je da se hodočasnici vrate domovima obogaćeni duhom kojeg je svjedočila bl. Marija, ne samo doživljajem viđenih ljepota. Snažna poruka bl. Marije je dati se voditi Duhom Svetim i svjedočiti ljubav koju Duh Sveti kao veza između Boga Oca i Sina Isusa Krista predstavlja, rekao je nadbiskup.

„Bl. Marija rođena je između dva svjetska rata kad je bilo veliko siromaštvo i kad ljudi nisu imali najosnovnije za živjeti. Ona se jako brinula i karitativno djelovala da ljudi na Korčuli mogu opstati, preživjeti, školovati djecu. Željela je duboko živjeti Božju ljubav koju je doživjela u sebi, kojom je Gospodin ljubi i kojom ju je potpuno zahvatio. S ljubavlju je okupljala ljude i služila svom narodu“, rekao je mons. Zgrablić. Navještenu evanđeosku riječ Isusa ‘Tko se prizna mojim pred ljudima, priznat ću se ja njegovim pred Ocem na nebesima’, oživotvorila je i Marija Petković. „Bl. Marija to priznavanje nije izricala deklarativno, da je samo rekla ‘Ja sam kršćanka, redovnica, ja živim zavjete’. Da se ponosila time što je. Nego, ona je to zaista živjela, priznavala Isusa pred drugima konkretnom ljubavlju koju je nosila prema svakom čovjeku. I to je njena veličina i svjedočanstvo koje je nadživjelo njen život“, naglasio je nadbiskup, rekavši da nam bl. Marija poručuje da se priznajemo Isusovima ne samo izvanjski, formalno, nego da nas Bog prepoznaje po ljubavi.

„Jer Bog nas je stvorio iz ljubavi i za ljubav. Jesi li svjestan da si stvoren iz ljubavi? Nekome se može dogoditi da i nije bio željen iz ljubavi roditelja. Ali, bez Božje volje, bez Božje ljubavi i djelovanja Duha Svetoga u trenutku tvoga početka života, ni tvoj život ne bi postojao. Toliko želja i dobrih nakana je u tvom srcu. Toliko te privlači dobro, zove te nešto lijepo, poziva te k sebi, što želiš ostvariti u svom životu. Nije li to Duh Sveti koji djeluje u nama? Duh Sveti pokreće naše tijelo, daje nam snagu, pokreće naše organe, svaku našu stanicu. Što mi činimo da dišemo, da nam kuca srce? Ne činimo ništa. To nam je jednostavno darovano. Ali netko nas pokreće i taj netko nije nepoznat. Bog nam je u Isusu objavio svoje lice. U Kristu, slušajući Sveto Pismo, kao u ogledalu gledamo ono što je Bog učinio u našem životu i prepoznajemo Boga koji je izlio toliku ljubav u naš život da se njegov Sveti Duh nastani u nama, da nam sv. Pavao kaže da smo hram Duha Svetoga“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Ime našega Boga je Otac, Sin i Duh Sveti, naglasio je nadbiskup. Križamo se spominjući njegovo ime, njegovo ime stavljamo na sebe. „Bog je zajedništvo, Bog je komunikacija. Ljubav je zajedništvo, ljubav je komunikacija. Bog najprije komunicira unutar tri božanske osobe. Bog je Otac koji svega sebe, bez ikakve zadrške, daruje drugoj osobi. Ta druga osoba je Sin koji u svojoj komunikaciji daruje sebe prvoj osobi, Ocu. Ono što struji, što izlazi od Oca i Sina je Duh Sveti. Ta sila, ta snaga počiva na svima nama. Na nama je tu ljubav trajno otkrivati u našem životu. Trajno je prepoznavati, od te ljubavi živjeti“, potaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši: „Nema veće snage od Božje ljubavi Duha Svetoga koja nam se može dati, da bilo što možemo učiniti u životu. Bog nas prepoznaje po toj ljubavi. Ako želimo da nas Bog prepoznaje, a on nas je tom ljubavlju zahvatio, moramo dozvoliti da nas ta ljubav obuhvati, kao što je to učinila bl. Marija koju je vodio Božji duh. Ona se prepustila Božjoj ljubavi da je zahvati i da Božja ljubav djeluje u njenom životu“.

Nadbiskup je upozorio da ljudi pod ljubavlju obično misle na emociju. „Emocije su mali dio ljubavi, možda početni dio. Ali, ljubav nije samo emocija. Jer emocije su prolazne. Raspoloženje čovjeka se mijenja iz dana u dan, od dobroga do lošega. Koju god emociju doživimo, ona nije trajna u nama. Ona samo ima neki vremenski tijek, ali emocija ne traje, ona blijedi, nestaje u našem životu.

Ako ljubav svedemo na emociju, samo na naše osjećaje, ako ljubav nije dio naše vjere, naše opredjeljenje… Ljubav je prije opredjeljenje, izbor života, nego emocija. Emocija je znak. I ljubav prema Bogu ide kroz križ, trpljenje. Zato je bl. Marija izabrala biti Propetog Petković. Dakle, ljubiti Isusa koji je raspet, koji je trpio, bio mučen. Bog nam se objavio u ljubavi svoga Sina, u trpljenju na križu. Tu je vrhunac Božje ljubavi prema nama. Kakvu je to pozitivnu emociju Isus imao na križu, kad je trpio silne muke? A mi smo sveli ljubav na emociju. Pa supružnici kažu jedno drugome da više ništa ne osjećaju jedno prema drugome i rastave se. Ljubav koju Gospodin nama daruje ne ovisi o emociji, nego Bog nas bezuvjetno i zauvijek ljubi. Ljubav je kad se mi opredijelimo za Boga“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuo je da Bog ljubi čovjeka i kad je najgrešniji, i kad čovjek Boga ne ljubi. „Bog ne može povući ljubav koju nam je već darovao. Duha Svetoga koji počiva u meni ne mogu istjerati iz moga života, iz moje duše. Mogu to zatrpati, mogu sve to grijehom staviti u tamu, da to ne vidim, ne primjećujem, ne dati da djeluje u mojoj duši. Ali, ako očistim svoje srce, ako se otvorim Božjoj ljubavi, ako je vjera moje htijenje se opredijelim za Gospodina, taj žar moga srca postaje ljubav čineći dobro drugome. Bl. Marija bezuvjetno je činila dobro drugima. To je naš kršćanski poziv, činiti dobro drugome, bez obzira kakav bio. Ako mi je drugi i težak po naravi, ali ja ću njega ljubiti ne po mojoj naravi, po mojim osjećajima, nego po Duhu Svetom koji mi je darovan, jer Gospodin i tu osobu ljubi“, poručio je mons. Zgrablić.

Ljudi su skloni izbjegavati nekoga tko im nije drag, simpatičan. „Zaboravljamo da upravo kod osobe koja mi je teška mogu ‘kupiti’ najviše ljubavi. Tu mogu imati najviše zasluga, jer tu se moram najviše savladavati od svoje sebičnosti. Moram se odricati od onoga što je suprotno mojoj ljubavi. Moram gospodariti sobom, reći da hoću toj osobi učiniti dobro. Ne mogu promijeniti svoje osjećaje. To i nije bitno. Ali, hoću joj učiniti dobro kao da je najviše ljubim. Bl. Marija je svim žarom tako živjela. Ona je provodila ljubav u životu i to svjedočanstvo dala je u svom vremenu. Ona to  hoće i nama prenijeti, da u toj ljubavi živimo, da Boga možemo prepoznati. Jer Bog je ljubav koja se komunicira. I kada živim u ljubavi, približavam se Bogu“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Poželio je da se hodočasnici vrate s hodočašća promijenjeni. Ne samo s osjećajem da su negdje bili, nego s odlukom da žele nasljedovati bl. Mariju. „Svi sveci željeli su ljubiti Gospodina, da ih on prepoznaje. Željeli su Duha Svetoga koji govori našoj duši, samo se trebamo sabrati, prepoznati ga, surađivati s njim, dati da zahvati moje biće. Opet ćemo pasti, jer nismo se opredijelili za ljubav, i to najviše prema onima koji nam nisu dragi. Vratimo se sa čvršćom vjerom da želimo nasljedovati Gospodina koji hoće da ne griješim protiv Duha Svetoga. Kad ne živim ljubav, griješim protiv Duha Svetoga“, upozorio je nadbiskup.

„Bl. Marija koja je živjela ljubav s narodom i za narod, neka i nama izmoli najveću milost da možemo ljubiti, nasljedovati Gospodina kako ga je ona bezuvjetno i do kraja nasljedovala, da ga ljubimo i kad je križ i kad je teško. Njoj je bio križ kad su bili glad i nevolja, velike poteškoće. To nije doživjela kao Božje odbacivanje, nego kao prigodu za ljubav“, naglasio je nadbiskup, potaknuvši da na nevolju, poteškoću, bolest gledamo kao prigodu da iskazujemo ljubav, da „možemo najviše profitirati kad nešto dobro činimo. Stavimo u središte Gospodina, Duha Svetoga koji nas krijepi i vodi, da budemo prepoznatljivi kršćani pred Božjim licem, a onda će i drugi znati da smo njegovi učenici, ako imamo ljubavi jedni prema drugima“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio hodočasnicima što su željeli ići na taj susret, da zajedno mole i hvale Gospodina, „da jedni drugima budemo potpora na putu života, da se izmijenjeni vratimo u naše domove, da nas Gospodin prepozna po ljubavi koju nosimo u sebi. To nam nitko ne može oduzeti. Sve materijalno će ostati na zemlji, a ljubav koju si nosio u duši ćeš ponijeti u vječnost. Bogat si koliko imaš ljubavi u duši i dobrih djela. Kad netko nije dobar, to je milost da to dobro ‘utržiš’, da ljubiš. Ako te netko ne prihvaća, da odgovoriš suprotno tome. To je najveće bogatstvo“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio blatskom župniku Kovačeviću, sestrama Kćeri milosrđa za ljubav kojom primaju hodočasnike i koju su velikodušno i rado pokazale i prema zadarskim hodočasnicima. „To je duh bl. Marije Petković koja je tu živjela. Sestre su sve lijepo pripremile, koliko truda i ljubavi su pokazale dočekom. Hvala sestrama koje nasljeduju duh bl. Marije Petković na toj milosti, daru i gostoprimstvu“, rekao je mons. Zgrablić te je puk na kraju mise blagoslovio s relikvijom bl. Marije Propetog Petković.

Hodočasnike su po dolasku u Blato dočekale volonterke i svaku grupu od deset autobusa hodočasnika odvele do dvorane gdje je slavljena misa. Na kraju mise, s. Danijela Škoro rekla je da je Blato posebno i drago mjesto koje odiše svetošću zahvaljujući sv. Vincenci i bl. Mariji Propetog koja će prinijeti potrebe Gospodinu. „Marijin primjer svetosti neka nas nauči biti vjerni Gospodinu, biti uz njega. Ona je uvijek nastojala vrijeme posvećivati njemu, biti s Gospodinom i neizmjerno se pouzdavala u njega. Za bl. Mariju Bog je najprije i nadasve bio Otac. Ona u svojim autobiografskim zapisima piše da kad bi počela moliti Vjerovanje, došla bi do Vjerujem u Boga Oca, i dalje više ne bi mogla moliti. Ta činjenica da je Bog otac nju je toliko obuzela da bi zastala i to je kontemplirala. Dao Bog da to svi osjetimo, doživimo u životu, kako je Bog velik i kako nas očinski ljubi“, poručila je s. Danijela.

Na kraju mise, hodočasnicima se obratio don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Ideja nadbiskupijskog hodočašća inicijativa je nadbiskupa Zgrablića prije dvije godine koji je poželio da jedanput godišnje bude zajedničko nadbiskupijsko hodočašće. Nakon Hodočašća 2023. godine u Istru, Padovu i Trsat, ovogodišnje je bilo u Dubrovnik, kotorski Zaljev svetaca i Korčulu.

„Zahvaljujem nadbiskupu na ideji, volji i želji da nas upozna s blaženicima koje dovoljno dobro i ne poznajemo. Hvala mu i što je s nama bio istinski hodočasnik. Strpljivo je čekao sa svojom torbom u redu za recepciju na prijavu za smještaj, nije htio ići preko reda, što je kao nadbiskup mogao učiniti. Nije se bunio, nije me ‘napadao’. Bio je miran, čekao je svoj red, sa štapom i ruksakom na leđima, pa mu od srca hvala što je ovih dana bio ne samo pastir, nego zaista je bio i primjer, strpljivosti i točnosti, primjer hodočasnika i drugima“, rekao je vikar Sorić.  Hodočašće je bilo popunjeno s prijavama u svega pet dana. I ove godine vladalo je veliko zanimanje vjernika. Na svim misama tijekom Hodočašća svirala je Marija Dedić iz zadarske župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu, a pjevao je zbor od članova iz župnih zborova Zadarske nadbiskupije.

Nadbiskupijsko hodočašće operativno i izvršno organizirao je generalni vikar don Ante Sorić, uz tehničku pomoć u koordinaciji don Tina Vidova, tajnika zadarskog nadbiskupa. Don Mario Karadakić priredio je prigodni tiskani Vodič s molitvom Časova, pjesmama i podacima o svecima i mjestu postaja Hodočašća, kojeg je dobio svaki hodočasnik. Uz vikara Sorića, još deset svećenika bili su voditelji autobusa.

Nakon mise, hodočasnici su pohodili blatsku župnu crkvu Svih svetih, u kojoj je grob sv. Vincence i krstionica gdje se krstila bl. Marija, a u blizini župne crkve je Marijina rodna kuća. Pohodili su i Muzej bl. Marije Propetog i svetište blaženice u kojem je njen grob i relikvija krvi bl. Marije koja je i sada u tekućem stanju. Tu su im o životu blaženice govorile dvije redovnice. Bl. Marija je napisala više od tri tisuće pisama, a osobito joj se mole roditelji na nakanu za začeće i supružnici za blagoslov braka. U svetištu ispred groba blaženice, na kojem su brojne fotografije djece u zahvali vjernika za uslišanja i molitverne nakane, u postolju oltara je veliki kamen, dio stijena s obale poluotoka Ratak u Prižbi, zaseoku na južnoj strani otoka Korčule, gdje je bl. Marija običavala sjediti dok je pisala prve Konstitucije Družbe Kćeri Milosrđa.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Klasična gimnazija Ivan Pavao II. Zadar proslavila je svoj Dan škole na blagdan sv. Ivana Pavla II., u utorak, 22. listopada. Svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je čestitao učenicima i profesorima blagdan njihovog naslovnika i zaštitnika i Dan škole, istaknuvši da je Ivan Pavao II. pokazao kako se istinski ljubi Crkvu.

„Pokazao je ljubav prema svim generacijama i svim narodima, i prema našem narodu kojeg je pohodio tri puta, a 2003. godine bio je veličanstveno dočekan i u Zadru. Ivan Pavao II. jako je volio mlade i pokrenuo je održavanje svjetskih susreta mladih. Posvećivao im je puno vremena i pažnje, s puno strpljenja i ljubavi je tumačio Božju riječ“, rekao je mons. Zgrablić, poželjevši svima njegov zagovor.

Nadbiskup je podsjetio na poruku sv. Ivana Pavla II.: „Izgradnja svijeta bez Boga, prije ili poslije, završava protiv čovjeka“. To se događa u pojedincima i u društvu, rekao je mons. Zgrablić. „Znanje treba stjecati, treba učiti, stalno se nešto razvija, ali, to nije dovoljno. Puno ulažemo u znanje, što je potrebno da bismo se razvijali, da bi život bio bolji i napredovao. Ali, samo to nije dovoljno. Svatko osobno treba graditi svoj život s Bogom i u Bogu da bi život bio blagoslovljen. Ako život počiva na Bogu, onda vodi u veliko bogatstvo i blagoslov“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je pojasnio tri stvarnosti iz navještenog evanđelja koje su poticaj da se ne izgubimo na putu života. „Isus kaže učenicima da trebaju biti kao oni koji čekaju svoga zaručnika koji se vraća sa svadbe. U takvoj atmosferi života trebamo živjeti. Vjeru moramo živjeti kao napetost u kojoj čekamo, iščekujemo nešto veliko, onoga koji nas ljubi, svoga zaručnika“, rekao je mons. Zgrablić, upozorivši da se ne smijemo priviknuti na znakove koji nas okružuju, nego moramo bdjeti da nam uvijek budu podsjetnik na Boga koji nas ljubi.

Isus kaže i neka nam bokovi budu opasani. To je slika čovjeka koji je u Isusovo vrijeme nosio dugu haljinu koja je bila opasana, da bi mogao nesmetano hodati. „Naše bokove opasujemo Božjim zapovijedima, one su taj pojas. Bog je čovjeku dao Dekalog, a deka logos znači deset riječi. Bog je izgovorio svoju riječ. Bog nas je uputio na koji način moramo živjeti. Rekao je gdje se nalazi opasnost. Bog nam progovara ne da nam nešto zabranjuje, nego iz velike ljubavi prema nama; da nam otkrije istinu, jer mi istinu ne prepoznajemo i ne vidimo. Nekad je prepoznamo kasno, shvatimo da smo bili prevareni, premda nas je isprva nešto privlačilo. Božja riječ nam pomaže da otkrijemo pravo mjesto u našem životu“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da Isus sve zapovijedi svodi na zapovijed ljubavi.

„Isus kaže i da imamo upaljene svjetiljke. Za svjetiljku je bitno da ima ulja. Ulje su dobra djela koja činimo u životu. Nije dobro samo da nešto ne činiš. Treba činiti dobro drugome, ne činiti mu nažao. Kad to činimo, naše svjetiljke punimo uljem. One nam pomažu da hodamo ispravno u životu. Na kraju života te svjetiljke će nam pomoći da obasjamo naše lice, da Gospodin može prepoznati u nama odraz svoga lica“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je potaknuo učenike da grade kuću svoga života na stijeni Isusu, da budu ponosni što ih Bog ljubi; da imaju puno svjetla u duši i da budu opasanih bokova, jer su tada sigurni u koracima svoga života, da ih ne zahvati zlo i da ih ništa ne rastavi od ljubavi Božje. Za vrijeme mise na oltaru se nalazio relikvijar s moćima sv. Ivana Pavla II.

Misi u katedrali prethodio je susret učenika i profesora u sportskoj dvorani Klasične gimnazije gdje je prigodni program održalo Hrvatsko nadzemlje. Izveli su skečeve o molitvi, potrebi izgradnje osobnog odnosa s Bogom, značenju mise; prikazali su kratke motivacijske filmove, npr. o značenju ispovijedi. Poticajni nagovor srednjoškolcima u gimnaziji održale su Josipa Krželj i Anita Dadić iz Hrvatskog nadzemlja. Don Ante Dražina, ravnatelj Klasične gimnazije, čestitao je učenicima i djelatnicima Dan škole, poželjevši svima da nasljeduju vrednote koje je promicao sv. Ivan Pavao II.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić pohodio je Dom za starije i nemoćne Ivan Pavao II. u Biljanima Donjim u utorak, 22. listopada, na blagdan sv. Ivana Pavla II., naslovnika i zaštitnika te socijalne ustanove u kojoj živi 104 korisnika.

Vrijeme starosti može biti najdragocjenije životno razdoblje kako bi se čovjek bavio najvrjednijim u životu, a to je mudrošću, rekao je mons. Zgrablić. Podsjetio je na misao pape Franje koji često ističe da je velika vrijednost starosti u mudrosti života koju je osoba stekla u starijoj životnoj dobi.

„Tijekom života dosta se bavimo prolaznim stvarima, premalo mudrošću. Sv. Pavao kaže da se naša snaga usavršuje u slabosti. Našu nemoć i slabost pružimo Gospodinu. Sv. Pavao kaže i ‘Kad sam slab, onda sam jak’. Jak sam jer sam se predao Bogu. Prije sam se pouzdavao u sebe, a sada se u svojoj nemoći i poteškoćama predajem Bogu. Mogu se povjeriti Bogu, vidjeti da me on nije napustio i da me nikad neće napustiti“, ohrabrio je mons. Zgrablić.

Potaknuo je korisnike Doma da ispune vrijeme ljubavlju u zahvalnosti za ono što Bog čini u našem životu. „Bog nas ne odbacuje. Bitan si u Božjim očima, Bog te neizmjerno ljubi, što je pokazao i na križu. Završio je na križu i time rekao, Tolika je moja ljubav prema tebi. Postoji netko tko te neizmjerno ljubi i u čijim očima si dragocjen“, poručio je nadbiskup korisnicima. Potaknuo ih je da uvijek ulaze u to otajstvo, da to promatraju, kako se ne bi prepustili razočaranju, tuzi i depresiji. „Što više budemo gledali Boga kroz molitvu i molitvene susrete, promatrajući križ i razmatrajući otajstva naše vjere, uvijek ćemo naći da nas Bog ljubi onakvima kakvi jesmo, da nas Bog nije odbacio, bez obzira na našu prošlost. Važno je da ljubimo Gospodina, da naše srce ne bude prazno“, potaknuo je mons. Zgrablić. Svjetiljka našeg života ne smije se ugasiti, a to su ljubav i poštovanje koje međusobno imamo, što pokazuju i ljudi u Domu jedni prema drugima, rekao je mons. Zgrablić.

„Budimo svjetlo jedni drugima, da ne živimo u tuzi i nevolji, pa će to svjetlo prosvijetliti i našu bolest, smrt, jer ćemo vidjeti Krista koji nam dolazi ususret, da nas spasi. Imate ljubav i zahvalnost prema ljudima koji žive s vama i služe vam. Djelatnici koji rade u Domu imaju ljubavi prema vama, gledajte jedni u drugima odraz Kristovog lica“, potaknuo je nadbiskup korisnike i djelatnike Doma, naglasivši da djelatnici imaju privilegirani posao jer služe ljudima u potrebi, nemoći, starosti. „Isus kaže da je velik onaj tko služi. Kad osoba ugradi puno ljubavi u posao i rad, ona time najviše sebe obogaćuje. Kad se djelatnici žrtvuju za korisnike, prazne se od svoje sebičnosti i ispunjavaju ljubavlju. Oni čine velike, svete stvari“, poručio je nadbiskup, poželjevši da im Gospodin daruje puno ljubavi, snage i svoga Duha, da i dalje mogu služiti ljudima.

„A vama neka Gospodin daruje otvoreno srce da tu njihovu ljubav primite, da im s ljubavlju i zahvalnošću uzvratite. Svadba o kojoj Isus govori u evanđelju, da trebamo živjeti kao da čekamo svoga zaručnika je znak ljubavi. Neka nas ljubav nosi u životu. Neka taj duh žive djelatnici i štićenici Doma, da budete budni u duhu, vjeri i mudrosti“, poručio je mons. Zgrablić korisnicima i djelatnicima Doma.

U misi su koncelebrirali don Ivan Rončević, župnik Škabrnje, don Boris Pedić koji također pohodi korisnike Doma pružajući im duhovnu i sakramentalnu skrb, don Valter Kotlar, predstojnik Povjerenstva za bolnički pastoral Zadarske nadbiskupije i don Tin Vidov, tajnik zadarskog nadbiskupa.

Nadbiskup Zgrablić susreo se i s upravom Doma na čelu s ravnateljem Tomislavom Odžakovićem koji su također sudjelovali u misnom slavlju te je osobno pozdravio korisnike Doma i s njima razgovarao.

Na uočnicu blagdana, u ponedjeljak, 21. listopada, duhovnu obnovu za korisnike Doma predvodio je don Boris Pedić, župnik župe Gorica – Raštane koji je završio stručni tečaj o duhovnosti za osobe u palijativnoj skrbi.

Susret zajedništva sastojao se od pjesme, molitve Srednjeg časa i desetice krunice. „To nosi starije: molitva koju smo proželi molitvom za mir, vjeru i ljubav, što je potrebno u Domu za stare; da im se donese mir, da im se daruje vjera da ih Bog nije ostavio i da ljube jedni druge“, rekao je don Boris. Imali su razmatranje Božje riječi, zaziv Duha Svetoga, a molili su i za obitelji korisnika, za osobe koje nemaju mir, a žive u njihovim obiteljima, da im Bog donese mir i preko molitve starijih članova njihove obitelji.

U tom Domu dva puta tjedno korisnici na zajedničkom susretu mole krunicu, a jedanput mjesečno slavi se misa. Aktivnosti u duhovnom životu korisnika  animira, vodi i koordinira Marija Burčul, radna terapeutkinja u tom Domu, inače angažirana vjernica laikinja.

Ines Grbić

Foto: Marija Burčul

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić krstio je u nedjelju, 20. listopada, Niu, peto dijete u obitelji Dundović u župnoj crkvi Kraljice mira u Zemuniku Donjem, za vrijeme misnog slavlja koje je predvodio u zajedništvu sa zemuničkim župnikom don Gašparom Dodićem.

Ivana i Ante Dundović imaju petero djece. To su Lucijan, Šimun, Eva, Dominik i Nia. Mons. Zgrablić uručio je obitelji prigodni dar.

Nadbiskup je u propovijedi razmatrao što znači piti čašu i krstiti se krstom, u duhu navještenog Evanđelja u kojem Isus učenike Ivana i Jakova pita: „Možete li piti čašu koju ja pijem i krstiti se krstom kojim se ja krstim?“.

„Božja riječ je koncentrat Duha, ona je puna Duha Svetoga koji nam pomaže da Duh Sveti dodirne naše srce, da nas prosvijetli i da spoznamo lijepo i veliko što Bog čini za nas; da se Bogu možemo radovati i ljubiti ga, zahvalni za ono što Bog čini u našem životu“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da „Bog duboko zahvaća u naš život. Gospodin svakoga želi dodirnuti svojim milostima koje su velike i važne“.

„Sakrament krštenja nije samo lijepa molitva, nego taj sakrament čini nešto od nas. On čini slično i veliko kao što se dogodilo u trenutku našeg začeća, kad smo počeli život. To je bio učinak ljubavi naših roditelja. Tako i sakrament krštenja čini nešto novo i spasonosno u našem životu“, istaknuo je nadbiskup.

U navještenom ulomku Markovog evanđelja, Isus po treći put govori učenicima da će biti ubijen, mučen i da će slavno uskrsnuti. Ivan i Jakov pitaju Isusa mogu li biti prvi u njegovom Kraljevstvu. „Da bismo bili prvi u spoznaji Boga, da bismo se Bogu mogli približiti, Isus nam govori kako to možemo učiniti. Ne na način ovoga svijeta, kako su Jakov i Ivan željeli, biti zdesna i s lijeva. Isus im govori o čaši. Čaša je simbolična gesta, znak kojeg spominje i prorok Ezekiel kad kaže da će oni koji čine zlo, koji Boga ne ljube i ne služe mu, popiti čašu pustošenja i užasa“, podsjetio je mons. Zgrablić, naglasivši da je Isus popio čašu ljudske zloće.

„Isus je prvi popio čašu kad se krstio, kad je uronio u rijeku Jordan, uronio je u naš svijet, u naš život, u našu zloću, naš grijeh. Isus je popio čašu zloće koju mi činimo, on je to prihvatio. Kao Bog, ušao je u to da bi svojom božanskom snagom, božanskom silom, Duhom Svetim, pobijedio ljudsko zlo; da bi Isus popio zlo koje je u nama i ima moć uništiti nas. Isus je za nas popio čašu gorke muke, grijeha da bi taj grijeh pobijedio, da bismo mi mogli piti iz čaše spasenja. Isus je popio taj otrov da mi ne bismo zauvijek umrli. Isus je to učinio svojom smrću i svojim slavnim uskrsnućem kojim je umjesto nas pobijedio otrov čaše zla i time nam donio spasenje. Time nam je Isus donio novi život, piti čašu spasenja, da i mi možemo piti iz novog saveza“, rekao je mons. Zgrablić. Nova čaša je znak njegove prolivene krvi, Isusovog života koji nam se daruje u euharistiji, da bismo pili novu čašu Božjeg života.

Razmatrajući Isusovo pitanje učenicima mogu li se krstiti krstom kojim se on krsti, nadbiskup je rekao da na grčkom riječ krstiti, ‘baptizo’, znači uroniti, zaroniti u vodu. „Dakle, Isus pita učenike mogu li biti uronjeni u stvarnost u koju je on uronjen. Kad se Isus krstio, kad je uronio u vodu, Isus je uronio u naš život da bi njegov život ušao u naš život. I mi uranjamo u Isusa Krista, u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Na taj način i mi uranjamo u Božji svijet, u Božju prisutnost“, rekao je mons. Zgrablić, poručivši: „Krist se krstio, uronio u naš život da bismo mi mogli uroniti u Božji život. To je veliko djelo koje je Bog učinio u našem životu, pokazavši nam svoju neizmjernu ljubav“.

Za razliku od učenika koji razmišljaju ljudski, tko će biti prvi, Isus nam govori da je velik onaj tko poslužuje. „Onaj tko je uronjen u Božje ime, tko je popio čašu spasenja, što činimo u sakramentima koje primamo, tada smo pozvani biti uronjeni u služenje. Služiti znači ljubiti jedan drugoga“, poručio je nadbiskup. Upozorio je da ljubiti ne znači imati samo emocije, koje se i ne mogu stvoriti na silu. „To nije bitno. Bitno je da činimo dobro, kao što je Bog nama bezuvjetno učinio dobro. Odlučiti živjeti Božjim životom, kako je živio Krist“, potaknuo je nadbiskup, naglasivši: „Isus nam je dao novu čašu svoje ljubavi, svoga Duha Svetoga. Uronio nas je u svoju ljubav, u sebe. To nam daje snagu da možemo biti istinski kršćani, da možemo svjedočiti i biti misionari po načinu našeg života“.

U duhu Misijske nedjelje, nadbiskup je potaknuo na molitvu za misionare diljem svijeta, „da imaju hrabrosti, mudrosti i mogućnosti svim ljudima dijeliti veliko što nam je Krist donio, a tiče se našeg vječnog spasenja, Radosnu vijest i sakramente; da i drugi ljudi budu dionici onoga što je Bog po svome Sinu Isusu učinio za nas“.

„Misijske nedjelje pridružujemo se molitvi za misionare i misije, da se i tamo gdje riječ o Kristu još nije dospjela, navijesti i dogodi čudo spasenja, da svako ljudsko srce može doživjeti veličinu i ljepotu Božjeg spasenja“, poručio je mons. Zgrablić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić