Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je na svetkovinu Božića, u srijedu, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru.

„Božić je snažno svjedočanstvo o Božjoj naklonosti prama čovjeku, o Božjoj ljubavi i zauzetosti za nas. Isusovim rođenjem započela je godina milosti Gospodnje koja se mjeri i umanjuje protekom vremena. Isusovim rođenjem „pohodilo nas je mlado sunce s visine“ i obasjalo sve dane našega postojanja, svanuo je novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, Bog po Duhu Svetom zahvaća u ovaj svijet, a njegovo se djelo nastavlja i u naše vrijeme i u našim životima“.

Nadbiskup je podsjetio na riječi pape Franje iz Bule najave Jubilejske 2025. godine `Nada ne razočarava`, da „Duh Sveti svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našem životu“.

„Ono što je u „punini vremena“ ostvareno djelovanjem Duha Svetoga u Isusovom životu, od njegovog začeća i utjelovljenja, uskrsnuća i duhovskog događaja na Pedesetnicu, sada se nastavlja u Crkvi i po Crkvi, Isusovom mističnom tijelu, po istom Duhu Svetom kojeg nam je On obećao i poslao“, poručio je mons. Zgrablić.

Važno je da čovjek čuje i prihvati Radosnu vijest „koja je puna Božjega Duha, koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Važno je pogled uzdignuti prema nebu kako se ne bismo izgubili samo u ovozemaljskim brigama. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje, kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života. Dodir s božanskim će stvoriti u nama ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo se sve više uzdizati do konačnog smisla i cilja našega života, po kojoj ćemo uspostavljati moralni red koji je duboko urezan u našu narav i koja će nas činiti istinskom djecom Božjom“, poručio je mons. Zgrablić.

Naime, nadbiskup je upozorio da smo dio „mentaliteta svijeta koji snažno utječe na ljestvicu ljudskih vrijednosti i vrlina“. Mentalitet svijeta koji se nameće papa Benedikt XVI. naziva „diktaturom relativizma“, a nadbiskup je rekao da se može nazvati i „diktatura tolerancije“. „Nitko ne želi osporiti činjenicu da je tolerancija vrlina i nitko ne želi podržati netoleranciju. Međutim, postoji snažna potreba za redom vrlina. Tolerancija se prečesto pogrešno zamjenjuje s ljubavlju prema drugome bez obzira na istinu, a ljubavi nema bez istine, pa tako ni tolerancije. Istina nije relativna, nego Utjelovljena Riječ Božja, Isus – Sin Božji“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Podsjetio je pritom na misao Benedikta XVI.: „Imati jasnu vjeru, prema Vjerovanju Crkve, često se označava kao fundamentalizam. Dok se relativizam, odnosno prepustiti se `svakom vjetru doktrine amo – tamo`, čini jedinim stavom aktualnim u današnjem vremenu. Uspostavlja se diktatura relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnje mjerilo ostavlja samo sebe i svoje želje”.

„Relativizam tako postavlja sebe kao posljednju mjeru svoga ega, svojih želja, svoga mišljenja i takvim stavom osoba sebi gradi zatvor unutar vlastitog postojanja. Stavimo li našim životom Boga na početak naših vrijednosti i vrlina, prihvatimo li Isusa kao Put, Istinu i Život, kao Vrata kroz koja prolazimo do Istine, bit ćemo dionici Istine koja oslobađa, dio slave Božje i mira kojeg Isus donosi svojim rođenjem“, istaknuo je mons. Zgrablić, podsjetivši da papa Franjo govori i o „diktaturi ravnodušnosti“.

Način na koji nam Bog iskazuje svoju naklonost, blizinu i ljubav očitovanu u rođenju njegovog Sina nije samo u riječi, nego u djelu te je nadbiskup naglasio da čovjek nije Isusov sluga, nego, Isus nas je nazvao prijateljima jer nam je priopćio sve što je čuo od svoga Oca.

„Isus nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i djelom otkupljenja nudi svoje prijateljstvo“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je pritom na misli pape Franje iz njegove enciklike Dilexit nos – O ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista: „Došao je k nama prevladavši sve udaljenosti, postao nama blizak poput najjednostavnijih i najsvakodnevnijih stvari našeg postojanja. On se nazvao drugim imenom, zove se Emanuel – `Bog s nama` – Bog blizak našem životu, koji živi među nama“.

Govoreći o blizini Isusovog srca čovjeku, a srce označava središte i bît postojanja, nadbiskup je podsjetio da papa Franjo kaže: Isus „uvijek traži čovjeka, blizu mu je, uvijek je spreman za susret. Možemo ga razumjeti kada se zaustavlja na zdencu i razgovara sa Samarijankom koja dolazi zahvatiti vode. Promatramo ga kako se sastaje noću s Nikodemom koji se bojao da ga drugi ne vide kako dolazi k njemu. Divimo mu se dok mu, ne mareći što će drugi reći, javna grešnica pere noge; kada kaže ženi preljubnici oči u oči: `Ni ja te ne osuđujem` ili kada se susreće s ravnodušnošću svojih učenika prema slijepcu na ulici i s ljubavlju mu govori: `Što hoćeš da ti učinim?`. Krist nam pokazuje kako nam je Bog blizu, kako suosjeća s nama, kako je nježan prema nama“. Isus s bolesnicima postupa s posebnom pažnjom i nježnošću: pruža ruku i dotače se gubavca; Petrovoj punici dotiče ruku i ozdravlja je; slijepcima prstima dodiruje oči; uzetome na nosiljci kaže: „Hrabro sinko!“, ženi koja dvanaest godina boluje od krvarenja kaže: „Hrabro kćeri!“. Petru koji nije imao povjerenja dok je dolazio k učenicima po moru, kad je počeo tonuti pruža ruku, „dohvati ga i kaže mu: … Zašto si posumnjao?“.

Stoga nas papa Franjo poziva: „Ne boj se. Pusti ga da ti se približi, neka sjedne pored tebe. Možemo ne imati povjerenja u mnoge osobe, ali ne i u njega. I ne prestani imati povjerenja zbog svojih grijeha. I sjeti se kako su mnogu grešnici sjeli za stol s njime i kako se nad nikim od njih nije sablaznio. Vjerski vođe optuživali su ga da jede i pije s grešnicima. Kada su farizeji kritizirali ovu njegovu blizinu s osobama koje su smatrali nižeg reda ili grešnicima, Isus im je rekao: `Milosrđe mi je milo, a ne žrtva’“, podsjetio je mons. Zgrablić, poručivši da taj isti Isus čeka i svakoga od nas kako bi prosvijetlio naše postojanje, uzdigao nas i ispunio svojom snagom. Učenicima je rekao: `Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti` (Iv 14, 18 – 19). „On uvijek pronađe načina da nam se objavi u životu, kako bi ga mogao susresti“, istaknuo je nadbiskup, potaknuvši da odgovorimo na Božju inicijativu ponude ljubavi. Stoga živjeti Božić ne znači živjeti ga samo jedan dan, „samo kao tradiciju bogatog stola, privlačnost privremenog blještavila svjetla i ukrasa, samo kao vrijeme primanja i davanja poklona i solidarnosti“, nego Božić treba biti „događaj vjere, duha i srca, bogatstvo od kojeg se trajno ispunja naša duša mirom, a srce radošću“, naglasio je mons. Zgrablić.

„Ponuda zajedništva prijateljstva i ljubavi koju Bog pred nas stavlja Isusovim rođenjem snažan je izazov i poziv svakome od nas da  budemo odgovorni Isusovi učenici i vjerodostojni svjedoci njegove blizine. Jubilejska 2025. godina neka nam pomogne ostvariti blizinu zajedništva s Bogom i međusobno“, poručio je nadbiskup Zgrablić te je svima čestitao sretan i blagoslovljen Božić.

I.G.

Foto: I. Grbić

Na svetkovinu Božića, u srijedu, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed nadbiskupa Zgrablića donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Na pragu otvaranja Jubilejske, Svete godine u našoj mjesnoj Crkvi koju ćemo, milošću Božjom, svečano započeti sljedeću nedjelju, na blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, radosno slavimo veliki događaj Isusova rođenja.

Radostan vam i blagoslovljen Božić!

„K svojima dođe“ (Iv 1, 11), kaže nam sv. Ivan. „Njegov smo narod“… Mi smo njegovi, ne u tom smislu da smo njegove sluge, jer je Isus sâm rekao: „Više vas  ne zovem slugama“ (Iv 15, 15). On nam svojim utjelovljenjem, rođenjem i djelom otkupljenja nudi svoje prijateljstvo. „Vas sam nazvao prijateljima, jer vam pripoćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15, 15). „On nam nudi uzajamno prijateljstvo,“ zapisat će papa Franjo u svojoj posljednjoj enciklici Dilexit nos – Ljubio nas je. „Došao je k nama prevladavši sve udaljenosti, postao nama blizak poput najjednostavnijih i najsvakodnevnijih stvari našeg postojanja. On se nazvao drugim imenom, zove se Emanuel – `Bog s nama` – Bog blizak našem životu, koji živi među nama. Sin Božji se utjelovio i `oplijenio` samoga sebe, `uzevši lik sluge`“ (Fil 2 , 7). (Dilexit nos, 34).

Božić je snažno svjedočanstvo o Božjoj naklonosti prama čovjeku, o Božjoj ljubavi i zauzetosti za nas. Isusovim rođenjem započela je godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4, 19), koja se mjeri i umanjuje protekom vremena. Isusovim rođenjem „pohodilo nas je mlado sunce s visine“ (Lk 1, 78) i obasjalo sve dane našega postojanja, svanuo je novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev). Ovaj je Božić poseban jer se plamen nade Božje ljubavi u našim srcima, očitovan u Jubilejskoj godini, raspiruje milošću oprosta, koja nas snažno utvrđuje u Božjoj blizini i svetosti.

Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, Bog po Duhu Svetom zahvaća u ovaj svijet, a njegovo se djelo nastavlja i u naše vrijeme i u našim životima. „Duh Sveti je, naime, taj“, podsjeća papa Franjo u Buli najave Jubilejske 2025. godine `Nada ne razočarava` „ koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našem životu (Spes non confundit, 3).

Način na koji nam Bog iskazuje svoju naklonost, blizinu i ljubav očituje se  u rođenju njegovog Sina i njegovom djelu koje nije izraženo riječima.

Opisujući ljudsku i božansku ljubav Srca Isusova, srca koje simbolički označava središte i bît postojanja, papa Franjo piše: Isus „uvijek traži čovjeka, blizu mu je, uvijek je spreman za susret. Možemo ga razumjeti kada se zaustavlja na zdencu i razgovara sa Samarijankom koja dolazi zahvatiti vode (usp. Iv 4, 5 -7). Promatramo ga kako se sastaje noću s Nikodemom, koji se bojao da ga drugi ne vide kako dolazi k njemu (usp. Iv 3, 1 – 2). Divimo mu se dok mu, ne mareći što će drugi reći, javna grešnica pere noge (usp. Lk 7, 36 – 50); kada kaže ženi preljubnici oči u oči: `Ni ja te ne osuđujem` (usp. Iv 8, 11); ili kada se susreće s ravnodušnošću svojih učenika prema slijepcu na ulici i s ljubavlju mu govori: `Što hoćeš da ti učinim?` (Mk 10, 51). Krist nam pokazuje kako nam je Bog blizu, kako suosjeća s nama, kako je nježan prema nama“ (Dilext nos, 35). Isus s bolesnicima postupa s posebnom pažnjom i nježnošću: pruža ruku i dotače se gubavca (Mt 8, 3); Petrovoj punici dotiče ruku i ozdravlja je (Mt 8, 15); slijepcima prstima dodiruje oči (usp. Mt 9, 29); uzetome na nosiljci kaže: „Hrabro sinko!“ (Mt 9, 2), ženi koja dvanaest godina boluje od krvarenja kaže: „Hrabro kćeri!“ (Mt 9, 22). Petru koji nije imao povjerenja dok je dolazio k učenicima po moru, kad je počeo tonuti pruža ruku, „dohvati ga i kaže mu: … Zašto si posumnjao?“ (Mt 14, 31).

Stoga nas papa Franjo poziva, svakoga osobno: „Ne boj se. Pusti ga da ti se približi, neka sjedne pored tebe. Možemo ne imati povjerenja u mnoge osobe, ali ne i u njega. I ne prestani imati povjerenja zbog svojih grijeha. I sjeti se kako su mnogu grešnici sjeli za stol s njime (usp. Mt 9, 10) i kako se nad nikim od njih nije sablaznio. Vjerski vođe optuživali su ga da jede i pije s grešnicima (usp. Mt 11, 19). Kada su farizeji kritizirali ovu njegovu blizinu s osobama koje su smatrali nižeg reda ili grešnicima, Isus im je rekao: `Milosrđe mi je milo, a ne žrtva`“ (Mt 9, 13). (Dilexit nos, 37).

„Taj isti Isus čeka tebe“, nastavlja Papa, „kako bi prosvijetlio tvoje postojanje, kako bi te uzdigao, kako bi te ispunio svojom snagom. Rekao je svojim učenicima: `Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti` (Iv 14, 18 – 19). On uvijek pronađe načina da nam se objavi u životu, kako bi ga mogao susresti“ (Dilexit nos, 38).

Ono što je u „punini vremena“ (usp. Gal 4, 4) ostvareno djelovanjem Duha Svetoga u Isusovu životu, od njegovog začeća i utjelovljenja, uskrsnuća i duhovskog događaja na Pedesetnicu, sada se nastavlja u Crkvi i po Crkvi, Isusovu mističnom Tijelu,  po istom Duhu Svetom kojeg nam je On obećao i poslao.

Što nam je činiti, pitamo se promatrajući Božja djela? Kako odgovoriti na ovu Božju inicijativu ponude ljubavi? Kako živjeti Božić, a da to ne bude samo jedan dan, samo tradicija bogatog stola, privlačnost privremenog blještavila svjetla i ukrasa, vrijeme primanja i davanja poklona, vrijeme međusobne solidarnosti, već da to bude događaj vjere, duha i srca, bogatstvo od kojeg se trajno ispunja naša duša mirom, a srce radošću?

Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Važno je pogled uzdignuti prema nebu, kako se ne bismo izgubili u samo ovozemaljskim brigama. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje, kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života. Dodir s božanskim će stvoriti u nama ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo se sve više uzdizati do konačnog smisla i cilja našega života; ljestvicu vrijednosti po kojoj ćemo uspostavljati moralni red koji je duboko urezan u našu narav; ljestvicu vrijednosti koja će nas činiti istinskom djecom Božjom.

Dio smo mentaliteta svijeta koji snažno utječe na ljestvicu ljudskih vrijednosti i vrlina. Ovaj mentalitet svijeta koji se nameće, papa Benedikt XVI. naziva „diktaturom relativizma“ ili, kako je još možemo nazvati, „diktatura tolerancije“. Nitko ne želi osporiti činjenicu da je tolerancija vrlina i nitko ne želi podržati netoleranciju. Međutim, postoji snažna potreba za redom vrlina. Tolerancija se prečesto pogrešno zamjenjuje s ljubavlju prema drugome bez obzira na istinu, a ljubavi nema bez istine, pa tako ni tolerancije. Istina nije relativna, nego Utjelovljena Riječ Božja, Isus – Sin Božji.

„Imati jasnu vjeru, prema Vjerovanju Crkve, često se označava kao fundamentalizam. Dok se relativizam, odnosno prepustiti se `svakom vjetru doktrine amo – tamo`, čini jedinim stavom aktualnim u današnjem vremenu. Uspostavlja se diktatura relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao krajnje mjerilo ostavlja samo sebe i svoje želje”. (Benedikt XVI., Homilija, 18. travnja 2005.). Relativizam tako postavlja sebe kao posljednju mjeru svoga ega, svojih želja, svoga mišljenja i takvim stavom osoba sebi gradi zatvor unutar vlastitog postojanja. Stavimo li našim životom Boga na početak naših vrijednosti i vrlina, prihvatimo li Isusa kao Put, Istinu i Život, kao Vrata kroz koja prolazimo do Istine, bit ćemo dionici Istine koja oslobađa, dio slave Božje i mira kojeg Isus donosi svojim rođenjem, kako pjevaju anđeli u noći Isusova rođenja.

Papa Franjo će kao problem mentaliteta naših dana dodati i „diktaturu ravnodušnosti“. “Pazite, pazite, bolest ravnodušnosti opasnija je od raka”, upozorit će papa Franjo mlade. „Ako se preispitamo – svi smo mi pod utjecajem te sebične kulture. Dakle, potrebno je djelovati, pa i vi možete početi radeći na svojoj izgradnji… Bratstvo se ne može improvizirati, niti graditi samo na emocijama, sloganima i događajima… Ne, bratstvo je djelo koje svaka osoba čini na sebi zajedno s Gospodinom, s Duhom Svetim, koji stvara sklad između različitosti.“ (Papa Franjo, 29. 10. 2022.).

Braćo i sestre!

Ponuda zajedništva prijateljstva i ljubavi koju Bog pred nas stavlja Isusovim rođenjem snažan je izazov i poziv svakome od nas da  budemo odgovorni Isusovi učenici i vjerodostojni svjedoci njegove blizine.

Jubilejska 2025. godina koja je pred nama neka nam pomogne ostvariti ovu blizinu zajedništva s Bogom i međusobno.

Zagovor Blažene Djevice Marije i naših zaštitnika neka nam u tome pomogne.

Još jednom svima, od srca, sretan i blagoslovljen Božić!

mons. Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

Foto: I. Grbić

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je na Badnjak, u utorak, 24. prosinca, misu polnoćku u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Nadbiskup je u propovijedi govorio o značenju stvarnosti „danas“, da je Isus „danas“ rođen za sve nas te o važnosti bdjenja i što znači bdjeti, čega su bili dionici pastiri kao pronositelji vijesti Isusovog rođenja i svjedoci toga događaja za vrijeme svete noći u Betlehemu.

„Od trenutka Isusovog rođenja, Bog je doista „Bog s nama“. On više nije daleki Bog kojeg možemo naslutiti i do kojeg možemo dospjeti promatranjem i razmišljanjem o Božjim stvorenjima, analizirajući zakonitosti koje upravljaju svemirom, našom logikom i intuicijom; kojeg možemo opaziti samo iz daleka, samo prepoznati njegove tragove. Bog je Isusovim rođenjem ušao u svijet, u moje „danas“, u moje „sada“ koje s Kristom prodire u vječno, Božje. Božić je poput „Svetih vrata“ koja je Bog širom rastvorio kako bismo kroz njih prošli i doživjeli da smo istinski miljenici Božji te kako bismo mogli hvaliti Boga zbog njegove slave“, poručio je nadbiskup Zgrablić, rekavši da je sveti trenutak spomena Kristovog rođenja poput „kiše Božje milosti“ koji „obilno želi natopiti naše živote koji su često nalik na zemlju suhu, žednu i bezvodnu ili su nalik tamnoj noći duše koju Isus svojim rođenjem želi obasjati velikim svjetlom“.

Nadbiskup je razmatrao osobiti odjek riječi anđela iz liturgije svete Badnje noći: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin“ (Lk 2, 11).

„Ovo Božje „danas“ nije vremenska kategorija koja se mjeri kretanjem, već trajni i veliki znak Božje nazočnosti među nama. Ovaj anđeoski „danas“ iz Evanđelja podsjeća nas na riječi poslanice Hebrejima: „Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda“ (Hebr 3, 9) i druge riječi iste Poslanice: „Hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom“ (Hebr 3, 13). „Danas“ ima značenje poziva, budnosti; to je poziv na slušanje živoga Boga koji se utjelovio, „danas – za nas““, istaknuo je mons. Zgrablić, poručivši: „Ono što su anđeli navijestili pastirima, Bog sada, “danas“, po svojoj Riječi, navješćuje nama. Poput pastira i mi moramo reći: „Hajdemo, dakle, do Betlehema!“ (Lk 2, 15) i pogledajmo što nam Riječ Božja želi pokazati, razmotrimo što nam govore ovi svjedoci Božjeg utjelovljenja“.

Božja riječ kaže da su pastiri „čuvali noćnu stražu“ (Lk 2, 8). „Dakle, bili su budni, stražarili su. Radosna vijest o Isusovom rođenju došla je do pastira upravo zato što nisu spavali. Da bi i mi „danas“ čuli Radosnu vijest, blagovijest, „veliku radost za sav narod“ (Lk 2,10), veliku radost koja je namijenjena svakom ljudskom srcu, moramo biti poput pastira: bdjeti“, naglasio je nadbiskup Zgrablić, razmatrajući što znači bdjeti.

„Razlika između onoga koji spava i onoga koji bdije je u njegovoj svijesti. Onaj koji spava zatvoren je u svijet svojih snova, svoje mašte i podsvijesti, svoga ega, bez stvarnog suodnosa s drugim. Probuditi se, znači izići iz svog individualizma, izaći iz mašte sna i povezati se sa stvarnim, ući u stvarnost koja nas povezuje s drugim, vidjeti istinu koja privlači našu volju kako bismo svjesno mogli prionuti uz istinu.

Biti budan, u evanđeoskom smislu, znači razumjeti i prihvatiti stvarnost zajedništva s Bogom koji nam dolazi ususret da nam otkrije svoje lice i otvori svoje Srce. Bdjeti znači razvijati sposobnost osjetljivosti na tihe Božje znakove njegove prisutnosti u našem životu i prihvaćati vodstvo njegovog Duha kojeg, kako kaže sv. Pavao u Poslanici Titu, iz koje čitamo ulomak u božićnoj misi zornici, „bogato izlijeva na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu da opravdani po njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga“ (Tit 3, 7)“, rekao je mons. Zgrablić.

U tom kontekstu, „naše „bdijenje danas“ raspiruje nadu u nama, to jest, sve ono dobro za kojim istinski čeznemo i potiče nas da pohitimo u Betlehem kako bismo se mogli pokloniti Bogu koji je postao čovjekom. Naše štovanje Boga Isusa Krista, koji je poput kruha razlomljenog iz ljubavi za nas, postaje najzdravija hrana našoj duši i najradikalniji lijek protiv svakog oblika našeg idolopoklonstva koje nas vodi u propast i smrt“, istaknuo je mons. Zgrablić, poručivši: „Naše štovanje Boga koji je postao čovjekom, utjelovio se i nastanio među nama, postaje izraz naše slobode i punine života. Onaj koji štuje Isusa ne smije se i ne može klanjati nikakvim negativnim zemaljskim zamamnostima ili silama, ma koliko god jake one bile. Mi kršćani, koji štujemo Boga u Isusu Kristu, u Njemu spoznajemo i vjerujemo da je jedini, pravi Bog, koji je stvorio svijet i toliko ga ljubi da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. U Isusu mi štujemo Boga koji se prvi prignuo čovjeku, poput milosrdnog Samarijanca koji je onom koji je upao među razbojnike i ostao polumrtav, pomogao i oživio ga; štujemo Onoga koji je kleknuo pred naše prljave noge kao što je Isus kleknuo pred noge apostola, da nas opere od svakoga našega grijeha“.

„Naše bdjenje danas – noćas, naš poklon Novorođenom Spasitelju, ujedinjuje se s euharistijskim zajedništvom koje hrani našu dušu ljubavlju, istinom, mirom,  nadom. Onaj kojemu se klanjamo i radi kojega bdijemo ne osuđuje nas, ne lomi ni „napuklu trsku“, ne čini svojim robovima, nego nas oslobađa i podržava.

Bdjeti danas, noćas, ne spavati ovog trenutka, biti sada na straži svoga života, znači slušati glas i pjev anđeoski i pridružiti se njihovom: „Slava na visinama Bogu, a mir ljudima, miljenicima njegovim“, pohitati u Betlehem. Slaviti Božić znači štovati Krista koji se „danas“ utjelovljuje u „Betlehemu ove euharistije“, u komadiću kruha i kapljici vina, u njegovoj Riječi koja nam je navještena i u njegovom Tijelu čiji smo mi udovi te u euharistijskom otajstvu otkriti veličinu istinskog smisla života, kako cijeloga svemira, tako i najmanjeg stvorenja, čitave ljudske povijesti i sadašnjeg trenutka“, poručio je nadbiskup Zgrablić, poželjevši svima radosno i blagoslovljeno slavlje Isusovog rođenja, čestit Božić i blagoslovljeno vrijeme Isusovog milosnog pohođenja u Jubilejskoj, Svetoj 2025. godini.

Nadbiskup je podsjetio da će se Jubilejska godina u Zadarskoj nadbiskupiji svečano otvoriti na blagdan Svete Obitelji Isusa Marije i Josipa, 29. prosinca, s  početkom obreda u 17,00 sati u crkvi sv. Šime u Zadru. Od crkve sv. Šime puk će se uputiti pjevajući božićne pjesme prema katedrali sv. Stošije, gdje će mons. Zgrablić predvoditi svečano misno slavlje. Vjernici će od crkve sv. Šime do katedrale hodati u procesiji iza Evanđelistara  i velikog Križa koji se inače nalazi u prezbiteriju u katedrali sv. Stošije. Sudjelovanjem u tom svetom obredu otvaranja Jubileja, vjernici koji su se ispovjedili, pričestili i molili na nakanu Pape, moći će  dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se može primijeniti i za duše u čistilištu, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši: „Bogu zahvaljujemo na velikom daru jubilejske milosti – potpunog oprosta, kojeg će moći primiti svi sudionici tijekom slavlja otvaranja Jubileja, koji se za to pripreme“.

I. G.

Foto: I. Grbić

Na Badnjak, u utorak, 24. prosinca, misu polnoćku u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Propovijed mons. Zgrablića donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Na Badnjak, u večernjim satima, Papa Franjo, otvarajući sveta vrata na Bazilici sv. Petra u Rimu, uveo nas je u Jubilejsku godinu, koju ćemo i u našoj Nadbiskupiji svečano započeti sljedeće nedjelje, na blagdan Svete Obitelji Isusa Marije i Josipa, 29. prosinca. Svečanost otvaranja Svete ili Jubilejske godine u našoj Nadbiskupiji započet će obredom u crkvi sv. Šime, s početkom u 17,00 sati. Od crkve sv. Šime ćemo se, kao „hodočasnici nade“, uputiti pjevajući hodočasničke psalme i božićne pjesme, hodajući iza Evanđelistara – „škrinje žive Riječi Uskrsloga“  i Križa – „na kom Spas je svijeta visio“,  prema ovoj katedrali. U katedrali ćemo, nakon obnove krsnog saveza, svečano proslaviti euharistijsko slavlje koje je središte svega kršćanskog života po kojem Bog posvećuje svijet u Kristu i u kojem ljudi po Kristu iskazuju Ocu klanjanje.

Sudjelovanjem u ovom svetom obredu otvaranja Jubileja „svi vjernici koji su istinski raskajani i slobodni od svake naklonosti prema grijehu… i koji su… pročišćeni po sakramentu pokore / ispovjedili se / i okrijepljeni svetom pričešću / pričestili se /, molili na nakanu Vrhovnog svećenika, moći će iz crkvene riznice dobiti potpuni oprost, s odrješenjem i oproštenjem od svih svojih grijeha, a koji se po izboru može primijeniti i za duše u čistilištu“ (Apostolska pokorničarna, Dekret o podjeli potpunog oprosta, 13. svibnja 2024.). Bogu zahvaljujemo na velikom daru jubilejske milosti – potpunog oprosta – koji će moći primiti svi sudionici tijekom ovog slavlja otvaranja Jubileja, koji se za to pripreme.

U ovaj sveti trenutak spomena Kristova rođenja, u blizini ovog velikog i važnog događaja, početka Jubileja u našoj Nadbiskupiji, i „kiše Božje milosti“ koja ovim događajem obilno želi natopiti naše živote koji su često nalik na zemlju suhu, žednu i bezvodnu (usp. PS 63, 2) ili su nalik tamnoj noći duše koju Isus svojim rođenjem želi obasjati svjetlom velikim, posebno odjekuju anđeoske riječi iz liturgije ove svete noći: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin“ (Lk 2, 11). Ovo Božje „danas“ nije vremenska kategorija koja se mjeri kretanjem, već trajni i veliki znak Božje nazočnosti među nama. Od trenutka Isusova rođenja, Bog je doista „Bog s nama“. On više nije daleki Bog kojeg možemo naslutiti i do kojeg možemo dospjeti promatranjem i razmišljanjem o Božjim stvorenjima, analizirajući zakonitosti koje upravljaju svemirom, našom logikom i intuicijom; kojeg možemo opaziti samo iz daleka, samo prepoznati njegove tragove. Bog je Isusovim rođenjem ušao u svijet, u moje „danas“, u moje „sada“ koje s Kristom prodire u vječno, Božje. Božić je poput „Svetih vrata“ koja je Bog širom rastvorio kako bismo kroz njih prošli i doživjeli da smo istinski miljenici Božji, te kako bismo mogli hvaliti Boga zbog njegove slave.

Ovaj anđeoski „danas“ iz Evanđelja podsjeća nas na riječi poslanice Hebrejima: „Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda“ (Hebr 3, 9) i druge riječi iste Poslanice: „Hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom“ (Hebr 3, 13). „Danas“ ima značenje poziva, budnosti; to je poziv na slušanje živoga Boga koji se utjelovio, „danas – za nas“.

Ono što su anđeli navijestili pastirima, Bog sada, “danas“, po svojoj Riječi, navješćuje nama. Poput pastira i mi moramo reći: „Hajdemo, dakle, do Betlehema!“ (Lk 2, 15) i pogledajmo što nam Riječ Božja želi pokazati, razmotrimo što nam govore ovi svjedoci Božjeg utjelovljenja.

Za pastire nam kaže Božja riječ da su „čuvali noćnu stražu“ (Lk 2, 8). Dakle, bili su budni, stražarili su. Radosna vijest o Isusovu rođenju došla je do pastira upravo zato što nisu spavali. Da bi i mi „danas“ čuli Radosnu vijest, blagovijest, „veliku radost za sav narod“ (Lk 2,10), veliku radost koja je namijenjena svakom ljudskom srcu, moramo biti poput pastira: bdjeti. Što to znači?

Razlika između onoga koji spava i onoga koji bdije je u njegovoj svijesti. Onaj koji spava zatvoren je u svijet svojih snova, svoje mašte i podsvijesti, svoga ega, bez stvarnog suodnosa s drugim. Probuditi se, znači izići iz svog individualizma, izaći iz mašte sna i povezati se sa stvarnim, ući u stvarnost koja nas povezuje s drugim, vidjeti istinu koja privlači našu volju kako bi svjesno mogli prionuti uz istinu. Biti budan, u evanđeoskom smislu, znači razumjeti i prihvatiti stvarnost zajedništva s Bogom koji nam dolazi ususret da nam otkrije svoje lice i otvori svoje Srce. Bdjeti znači razvijati sposobnost osjetljivosti na tihe Božje znakove njegove prisutnosti u našem životu i prihvaćati vodstvo njegova Duha kojeg, kako kaže sv. Pavao u Poslanici Titu, iz koje čitamo ulomak u božićnoj misi zornici, „bogato izlijeva na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu da opravdani po njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga“ (Tit 3, 7).

Naše „bdijenje danas“ raspiruje nadu u nama, to jest, sve ono dobro za kojim istinski čeznemo, i potiče nas da pohitimo u Betlehem kako bi se mogli pokloniti Bogu koji je postao čovjekom. Naše štovanje Boga Isusa Krista, koji je poput kruha razlomljenog iz ljubavi za nas, postaje najzdravija hrana našoj duši i najradikalniji lijek protiv svakog oblika našeg idolopoklonstva koje nas vodi u propast i smrt. Naše štovanje Boga koji je postao čovjekom, utjelovio se i nastanio među nama, postaje izraz naše slobode i punine života. Onaj koji štuje Isusa ne smije se i ne može klanjati nikakvim negativnim zemaljskim zamamnostima ili silama, ma koliko god jake one bile.

Mi kršćani, koji štujemo Boga u Isusu Kristu, u Njemu spoznajemo i vjerujemo da je jedini, pravi Bog, koji je stvorio svijet i toliko ga ljubi da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (usp. Iv 3,16). U Isusu mi štujemo Boga koji se prvi prignuo čovjeku, poput milosrdnog Samarijanca koji je onom koji je upao među razbojnike i ostao polumrtav, pomogao i oživio ga; štujemo Onoga koji je kleknuo pred naše prljave noge kao što je Isus kleknuo pred noge apostola, da nas opere od svakoga našega grijeha.

Bdjeti danas, noćas, ne spavati ovog trenutka, biti sada na straži svoga života, znači slušati glas i pjev anđeoski i pridružiti se njihovu „Slava na visinama Bogu, a mir ljudima, miljenicima njegovim“, pohitati u Betlehem, ili, ako hoćemo, slaviti Božić; znači štovati Krista koji se „danas“ utjelovljuje u „Betlehemu ove euharistije“, u komadiću kruha i kapljici vina, u njegovoj Riječi koja nam je navještena i u njegovom Tijelu čiji smo mi udovi, te u euharistijskom otajstvu  otkriti veličinu istinskog smisla života, kako cijeloga svemira, tako i najmanjeg stvorenja, čitave ljudske povijesti i sadašnjeg trenutka.

Naše bdjenje danas – noćas, naš poklon Novorođenom Spasitelju, ujedinjuje se s ovim euharistijskim zajedništvom koje hrani našu dušu: hrani ljubavlju, istinom, mirom; hrani nadom. Onaj kojem se klanjamo i radi kojega bdijemo ne osuđuje nas, ne lomi ni „napuklu trsku“, ne čini svojim robovima, nego nas oslobađa i podržava.

Neka vam je, braćo i sestre, radosno i blagoslovljeno slavlje Isusova rođenja; neka vam je čestit Božić i vrijeme njegovog milosnog pohođenja u Jubilejskoj, Svetoj 2025. godini.

                                                                            mons. Milan Zgrablić,

                                                                         zadarski nadbiskup

Foto: I. Grbić

U spomen na 83. obljetnicu mučeničke smrti don Janeza Kranjca, sluge Božjega Zadarske nadbiskupije, na Badnjak, u utorak 24. prosinca, misu zornicu u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Nuniću predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Služba župnog vikara u Nuniću i Erveniku u Benkovačkom dekanatu, u udaljenom dijelu na sjeveroistoku zaleđa Zadarske nadbiskupije, bila je prva služba don Janeza kao mladog svećenika gdje je djelovao tri godine, od 1939. do svoje smrti 1941. godine. Don Janez se nalazi među 12 Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije ubijenih u Drugom svjetskom ratu i poraću, za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula proces kauze.

Četnici su okrutno ubili don Janeza upravo na Badnjak, 24. prosinca 1941., kad su ga ispekli na ražnju i njegovo mrtvo tijelo donijeli pred vjernike u crkvu. „Na Badnjak, vraćajući se s mise zornice, oni koji su mrzili Crkvu i vrebali don Janeza, uhvatili su ga znajući kuda će proći te je završio život vrlo tragičnom smrću. Don Anto Baković koji je istraživao smrti svećenika i sastavio Martirologij klera Crkve u Hrvata rekao je da je smrt don Janeza jedna od najokrutnijih smrti svećenika, način na koji je skončan njegov ovozemaljski život. Ne želim da se zaboravi mučenička smrt tako mladog svećenika. Ne želim da se ovaj čovjek zaboravi, da se ovaj događaj zaboravi. Ne da bismo raspirivali mržnju, nego da bismo se sjetili riječi Zaharije pročitane i na misi, „da nas Gospodin spasi od neprijatelja naših i od ruku svih koji nas mrze“. To Gospodin čini u našem životu“, rekao je nadbiskup Zgrablić. Podsjetio je da je don Janez imao svega 27 godina kad je ubijen. S nekoliko kolega, u velikoj želji da postane svećenik, napustio je svoj rodni kraj, svoju domovinu Sloveniju i došao u Hrvatsku.

Ta je misa bila molitva za pokoj duše don Janeza, ali i molitva da nas Gospodin izbavi od neprijatelja. „Bog je prisutan kao liječnik od zla, dolazi nas spasiti, izliječiti od zla. Gospodin ne intervenira na naš, ljudski način, nego kako je pokazao puno puta u povijesti, kako to uvijek čini; kad su prva kršćanska zajednica i apostoli bili proganjani, Bog je to progonstvo pretvorio u dobro za cijelo čovječanstvo da se kršćanstvo širilo po cijelom svijetu. Bog ulazi i u grijeh da bi učinio još veće dobro i da bi se još više približio čovjeku“, poručio je mons. Zgrablić.

Koliko Zlo ne podnosi Božje pokazuje i da su četnici ubili don Janeza jer je bio vjernik, svećenik, vjerovao je Bogu, a ne iz hrvatskih, nacionalnih razloga, jer on je bio Slovenac. „Bio je smetnja i smaknuli su ga. Uzeli su sve što je katoličko, Božje. Neka nas Gospodin sačuva od svakog zla. Znajmo na zlo odgovoriti dobrim jer tako se zaustavlja zlo koje je jače od našeg razuma i pomuti naš razum i srce. Ne dozvolimo da zlo zahvati naše srce. Božja blizina čisti naše misli i naše srce. Božja milost je snaga da se odupremo zlu jer zlo je veće od nas i naših mogućnosti“, upozorio je nadbiskup. Potaknuo je na molitvu da Gospodin don Janeza proslavi čašću oltara kako bismo imali moćnog zagovornika kod Boga, da mu se možemo utjecati na putu života i u našoj borbi protiv zla; da iz zla koje se dogodilo proistekne blagoslov za taj kraj oko Nunića i za ljude koji Gospodinu žele biti blizu, rekao je mons. Zgrablić.

„Naš zemaljski život nije zadnji dio našeg života. U molitvi smo da nam Gospodin dâ don Janeza kao primjer života, da bude blaženik. Žrtva njegove nevino prolivene krvi, kao i tolikih drugih mučenika, neka nam bude zalog da imamo prijatelja na nebu, da bude zagovornik na putu našeg života, snaga kad nam neprijatelji pristupe, kad nam prijeti grijeh, da nas Gospodin izbavi iz toga“, poručio je mons. Zgrablić. Podsjetio je da je sv. Ivan Pavao II. poticao mjesne Crkve da se sjećaju svojih mučenika, da vjernici čiste pamćenje; da mučenici budu zagovornici na nebu i primjer nama kroz naše zauzimanje u životu.

Na kraju mise, nadbiskup Zgrablić predvodio je molitvu za proglašenje blaženika ugodnika Božjih Zadarske nadbiskupije, koja je napisana na sličici u izdanju Zadarske nadbiskupije. Na sličici koja se podijelila vjernicima nalaze se i fotografije don Eugena Šutrina, Ive Mašine i don Janeza Kranjca.

U poštovanju na žrtvu života don Janeza, na misu u Nunić imao je vjernički poticaj doći i  Anton Dražina, načelnik Policijske uprave zadarske. „Kad sam vidio najavu da će se služiti misa za don Janeza, imao sam poticaj doći, iskazati poštovanje toj nevinoj žrtvi. To je bila strašna mučenička smrt, podsjeća me i na ono što su prošli naši branitelji; duh mučeništva poistovjećuje se i sa žrtvom naših stradalih branitelja. Sjećam se kako su stariji ljudi koji su se sjećali tog nemilog događaja s don Janezom, nakon Drugog svjetskog rata govorili o tom stradanju koje se dogodilo Hrvatima katolicima na tom području“, rekao je načelnik Dražina, u zahvalnom spomenu i pijetetu za žrtvu ljudi ubijenih iz mržnje prema vjeri.

Don Janez je rođen 24. kolovoza 1914. u selu Voglajna u blizini Celja gdje je završio osnovnu školu. Janez je rođen od oca Franca i majke Genovefe rođ. Ocvirk kao četvrto od šestero djece, među kojima su bila četvorica sinova i dvije kćeri. U šibensko Bogoslovno sjemenište došao je na školovanje 1933., kao 19-godišnjak, s drugim slovenskim mladima. To je sjemenište 1933. osnovao šibenski biskup Jeronim Mileta. U šibenskom sjemeništu bogoslovne nauke završilo je 18 mladića iz Slovenije, među njima i Kranjc.

Nakon završenog bogoslovnog studija u Šibeniku, biskup Mileta zaredio je Kranjca za svećenika 18. lipnja 1939. u benediktinskoj crkvi Gospe Snježne koja se nalazi u sklopu samostana sv. Luce u Šibeniku. Ti su Slovenci bili posvećeni kao kandidati Šibenske biskupije, a neki od njih obavljali su svećeničku službu na području Zadarske nadbiskupije do Drugog svjetskog rata i poslije. Šibenski biskup Mileta poslao je don Janeza na službu kod Kistanja gdje je bio župni vikar u Nuniću i Erveniku, djelujući uz župnika don Franu Ivankovića.

Iz Slovenije u Hrvatsku je 1941. bilo prognano 286 dijecezanskih svećenika i 81 redovnik. Nakon njemačke okupacije Slovenije, slovenske svećenike za vrijeme rata spašavao je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, jer su u Hrvatskoj u sjemeništima bili primjereniji uvjeti za njihovu svećeničku formaciju. Blaženi kardinal Stepinac dobio je dozvolu od hrvatske vlasti da slovenski svećenici mogu slobodno raditi po župama u pastoralu, među kojima je bio i mučenik don Janez Kranjc.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Božić – Sveta vrata nade koja ne razočarava

           Draga braćo i sestre!

          Božić 2024. godine radosno očekujemo zbog milosnog početka Jubilejske godine koju papa Franjo svečano započinje otvaranjem Svetih vrata na bazilici sv. Petra u Rimu na Badnjak. Blagdan Isusova rođenja također je poput trajno, širom otvorenih Svetih vrata kroz koja nam se pruža veličanstveni pogled prema Božanskom Srcu iz kojeg proizlazi sigurnost naše nade da nas Bog ljubi. Iza ovih Svetih vrata Božića „Njegovo otvoreno srce nam prethodi i bezuvjetno nas čeka, ne zahtijevajući od nas ništa kako bi nas ljubilo i nudi nam svoje prijateljstvo: on nas je prvi ljubio (usp. 1 Iv 4, 10)“ (Delixit nos, br. 1). Božić nam otvara Sveta vrata kroz koja možemo proći i približiti se Srcu koje kuca za nas, doći bliže Bogu koji je postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja (usp. Simbol vjere). Božić jest poput trajno otvorenih Svetih vrata preko kojih nam se prenosi sveta vatra Duha kojim trebamo nanovo zapaliti plamen vjere i ljubavi koji se ne gasi i nade koja ne razočarava.

       Božić je snažno Božje svjedočanstvo da nas On ljubi. Upravo iz Božje ljubavi prema čovjeku, koja je očitovana u božićnom događaju, proizašla je radost da se Bog trajno nastanio među nama, da je postao Emanuel – Bog s nama, da je njegovim rođenjem započela Godina milosti Gospodnje (usp. Lk 4,19), koja se ne umanjuje prolazom dana i sati; da je svanuo novi dan Božjeg milosrđa koji ne pozna zalaza (usp. Uskrsni hvalospjev). Ovaj je Božić poseban jer se plamen nade Božje ljubavi, očitovan u Jubilejskoj godini, u nama raspiruje i vatra milosti oprosta ne gasi. „Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi, kako bi davao potporu i snagu našemu životu (Spes non confundit, br. 3).

      Kako možemo živjeti ovo vrijeme milosti, milosrđa, ljubavi i svjetla? Kako živjeti ovaj Božić i Jubilejsku, Svetu godinu? Kako očuvati goruću baklju Duha koji će prosvjetljavati našu nadu, do njezinog punog ostvarenja?

        Ono što je u „punini vremena“ (usp. Gal 4, 4) ostvareno djelovanjem Duha Svetoga i Isusovim utjelovljenjem i rođenjem, njegovim djelom otkupljenja, sada se nastavlja po spomenu i životu Crkve i u Crkvi, djelovanjem istoga Božjega Duha. Duh Sveti je onaj koji želi iznova djelovati u našem životu, poput izvora koji daje da sve oko njega živi i raste. Važno je, stoga, da u našim životima ponovno otkrijemo djelovanje Duha Svetoga, Duha koji djeluje u svakoj osobi, svakom vremenu, cijeloj povijesti. Duh Sveti je treća Božanska Osoba po kojoj Bog sve stvara i uzdržava, Osoba koja govori jezikom ljubavi, priopćuje ljubav, stvara jedinstvo, daruje mir, zacjeljuje rane, potiče i održava nadu koje ne razočarava (usp.  Rim 5, 5), osigurava novost života za kojom čeznemo.

        Važno nam je, također, ovog Božića i tijekom milosne Jubilejske godine, živom vjerom prihvatiti da se Duh Sveti „razlijeva u našim srcima“ (usp. Rim 5, 5), kako bi osvježio nadu od koje i za koju živimo, kako bi nas sâm Duh vodio u novost života koji dolazi Isusovim rođenjem.

        Važno je za čovjeka, svakoga čovjeka, čuti i prihvatiti Radosnu vijest koja je puna Božjega Duha (usp. 2 Tim 4, 16), koja će nam omogućiti da se zaljubimo u Boga. Ta će nam snaga ljubavi pomoći da upoznamo Isusa i oblikujemo svoje srce po Božjem Duhu i Srcu Isusovu te iz ljubavi i čistog srca crpimo snagu kako bismo mogli graditi novi svijet, novi život, život na koji nas Bog uzdiže; život dostojanstva djece Božje, novi život kojeg Božji Sin donosi na ovaj svijet. Duh će tako oblikovati i naše misli i želje kako bismo mogli imati novi i drugačiji pogled, Isusov pogled, pogled pun nade, ljubavi i milosrđa, pogled pun Boga i punine života.

        Kada Duh Sveti djeluje u nama, Bog će stvoriti u našim srcima novi poredak vrijednosti u različitim područjima osobnog, obiteljskog, društvenog života, u našem radu i svakodnevnoj brizi za materijalna i vječna dobra.

      U ovo vrijeme ratova i nemira koji uzimaju mnoge živote, u vremenu velikih društvenih previranja, velikih političkih podjela, beskrupuloznog sijanja mržnje i netolerancije, rastu radikalizma; u vremenu snažnih diktatura relativizma i ravnodušnosti, u promicanju `kulture smrti`; u vremenu nastajanja bezbožničke civilizacije, u sve većem rascjepu siromašnih i bogatih, u vremenu gaženja ljudskog dostojanstva i svetosti života i obitelji i tolikim drugim oblicima negativnih događanja u sadašnjem svijetu – Bog nam šalje nevino, malo Dijete, svoga Sina! Bog nam otvara Sveta vrata Srca svoga Sina, da bude naš Spasitelj, spasitelj čovječanstva, spasitelj čovjeka. Bog nam nudi novo i drugačije, pozitivno i veličanstveno. Bog nam šalje svoga Sina da naša nada bude ispunjena, vjera djelotvorna, ljubav neprolazna.

       Prođimo kroz Sveta vrata Božića i Jubilejske godine, zagrlimo Isusa i primimo njegov veliki dar Duha Svetoga. Gradimo novi život, Božji svijet mira i dobra u svojim srcima, svojim obiteljima, na našem radnom mjestu, u našoj Domovini, u vremenu i prostoru u kojem živimo i djelujemo.

         Čestit Vam i sretan Božić te blagoslovljena Jubilejska 2025. godina!

mons. Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

Prvi božićni humanitarni sajam Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru održan je u četvrtak, 19. prosinca, na trgu ispred crkve sv. Pavla na Bokanjcu u Zadru, u čijoj neposrednoj blizini se i nalazi Katolička OŠ ‘Ivo Mašina’.

U pet godina postojanja te škole, ove godine učitelji te škole i njen ravnatelj don Roland Jelić htjeli su održati drugačiji božićni susret, da nije prikaz predstave koja zahtijeva pažnju i tišinu posjetitelja, da budu samo gledatelji, jer već u drugim prigodama tijekom godine ima takvih susreta u školi i dolaze do izražaja dječji talenti. „Stoga smo odlučili organizirati božićni humanitarni sajam na kojem su djeca, roditelji, bake i djedovi mogli kupiti dječje rukotvorine i tako učiniti dobro djelo za ljude u potrebi.  Učenici su s učiteljicama tjednima izrađivali i pakirali jaslice, razne ukrase za bor, kuglice, figure anđela, svijećnjake, jelkice, ne samo na satu likovne kulture, nego je cijela škola bila poput ‘tvornice’ u izradi božićnih rukotvorina“, rekla je Marina Šegota, učiteljica razredne nastave koja je bila jako angažirana u pripremi toga događaja.

„Nisu bili vrijedni samo učenici i učiteljice, nego odazvali su se i roditelji na božićne radionice u sklopu roditeljskih sastanaka tijekom prosinca. Majke i bake su čak i u svojim kućama plele ukrase, izrađivale svijećnjake, slikale na platnima, pekle božićne kekse. Otac jednog prvašića i Maja Zuban, učiteljica informatike,  izradili su i donirali ukrase printane 3D printerom. Učenici 1.A razreda s učiteljicom Josipom Šalaj izrađivali su domaće meleme. Bili su uključeni svi djelatnici škole, djeca i roditelji. Pokazali smo kako se zajedničkim radom, uz dobru volju i humanitarni duh, sve može“, istaknula je Šegota, u zahvalnosti roditeljima na podršci i pomoći jer se uvijek rado uključe u sve aktivnosti škole, kreativno podržavaju svoju djecu i ostvaruju plemenite ideje.

Uz dječje rukotvorine za koje su pridošli na sajam ostavljali dobrovoljne priloge, a brojni su darovali puno više od predviđenog 1 eura za sve što je bilo ponuđeno, mogli su se kupiti topli napitci, arancina, salenjaci, šećereni bademi, fritule, palačinke i druge slastice, koje su ispekle vrijedne učiteljice, spremačice, djelatnici stručne službe, administrativno i tehničko osoblje škole te vrijedne majke sa svojom djecom.

Ispred adventske kućice na sajmu bio je dugi red gdje su vedre školske spremačice, dvije Ane, Nada i Mira spremale fritule i palačinke. Maja, majka učenice Eve i kuhar Petar brinuli su da bude toplih napitaka i hrenovki u tijestu. Božićni sajam otvoren je s pjesmom “Aleluja” u izvedbi školskog zbora. U prigodnom pozdravu ravnatelj Jelić zahvalio je svima na sudjelovanju, što su obitelji i podupiratelji škole došli u velikom broju i na taj način pomogli rad djece, ali i ljude u potrebi. Istaknuo je da je taj sajam dobra prigoda da se još bolje upoznaju i razmijene iskustva u njihovom zajedništvu i stvaralaštvu. U božićnoj čestitki poželio je svima miran i radostan Božić te blagoslovljenu Novu godinu.

Svojim nastupom djecu je obradovao i Ante Cash. Pjesmu “Mi bi da su ljudi sretni bar u prosincu” otpjevao je 3.B razred, a školski zbor izveo je pjesmu “Vratite nam malog Isusa”. Održana je i nagradna humanitarna tombola u sklopu projekta “Marijini obroci” kojeg inače podržava ta škola. “Marijini obroci” imali su i svoj prodajni štand gdje su ljudi kupovali božićne svijeće, jaslice, majice, privjeske i ostalo. Cilj organizacije “Marijini obroci” je osigurati što više obroka za učenike koji pohađaju školu u najsiromašnijim dijelovima svijeta.

Prilozima prikupljenima na sajmu za štandovima novac je doniran u tri svrhe: za liječenje zadarskog dječaka Karla Magaša, za projekt “Srce za Afriku” te za projekt “Kolajna ljubavi”. „Ovim našim humanitarnim sajmom osigurali smo tri godišnje školarine za djecu u Africi kojima smo kumovi. Naše kumče zove se Johnson Steven. Također ćemo dijelom olakšati i roditeljima malenog Karla te pomoći za obroke gladnoj djeci u siromašnim dijelovima svijeta. Za Karlovo liječenje prikupilo se 1566 €, a za “Marijine obroke” 832 eura. Mislili smo i na Caritas Zadarske nadbiskupije“, istaknula je Šegota, u radosti što je organizacijom sajma povezano dobro i korisno i ostvaren smisao Božića – prenijeti ljudima radost zbog rođenja Isusa koji potiče da ne zatvaramo oči pred potrebama bližnjega i da budemo Isusov dar drugima.

Naime, svake godine u sklopu Adventskog kalendara knjižničarke Sare Anzulović i projekta “Mali zadrugari velikog srca” kojeg provodi učiteljica Marina Šegota sa svojim 4.A razredom, prikupilo se najviše hrane i higijenskih potrepština dosad, u odnosu na prethodne godine, koje je školski domar Slavko odvezao u Caritas.

„Djeca su bila sretna i ispunjena znajući da se tjednima pripremamo za pomoći potrebitima. Uvijek se vesele pomoći, djeca i njihovi roditelji. Od prvog razreda učimo djecu da trebaju imati razumijevanja za ljude oko sebe, da trebaju gledati na ljude u potrebi, pomoći im i najmanjim gestama pažnje. Kad se tome doda još i konkretna materijalna pomoć, zaista smo punih srca i vidimo da Bog blagoslivlja naše plemenite nakane“, istaknula je Šegota, rekavši da im nema ljepše i veće radosti nego vidjeti kako su u humanitarnom radu uključena djeca i njihovi roditelji, bake i djedovi, cijele obitelji sudjeluju u darivanju i dobru, misle na ljude kojima je pomoć potrebna.

„Dječja srca budu ispunjena radošću i toplinom. Zahvalni smo djeci i roditeljima koji su i u pripremi ovog sajma uložili sav svoj trud, darovali svoje vrijeme, pokazali susretljivost, suosjećanje, požrtvovnost i humanost. Hvala roditeljima što usađuju djeci prave vrijednosti i nas učitelje podržavaju u odgojnom poslanju svjedočenjem kršćanskih vrijednosti. Djeca neće pamtiti ocjene, ali će pamtiti ovakve trenutke zajedništva, zahvalnost ljudi kojima su pomogli, blagoslov njihovog truda koji je višestruko oplođen“, poručila je učiteljica Šegota, podsjetivši na misao sv. Augustina: “Saznajte koliko vam je Bog dao i od toga uzmite što vam treba; ostatak je potreban drugima”.

Dan prije božićnog sajma, u srijedu, 18. prosinca, u sportskoj dvorani škole tradicionalno je održana humanitarna nogometna utakmica između učenika viših razreda i djelatnika škole. Ove godine pobijedili su učitelji u tijesnoj borbi koja je završila izvođenjem penala.

M. Š. / I. G.

Foto: Marina Šegota / Katolička OŠ ‘Ivo Mašina’

Članice Djela Marijina – Pokreta Fokolara tijekom Došašća proveli su u Zadru božićnu akciju toga pokreta pod nazivom ‘Protjerali su Isusa’, koja se sastoji u izradi gipsanih figurica Malog Isusa u želji da Isus bude glavni lik i u središtu proslave Božića.

Na četvrtu nedjelju Došašća, 22. prosinca, fokolarinke s djecom koja su izrađivala figurice od Isusa bili su za štandom ispred župne crkve Presvetog Srca Isusova u Zadru, gdje su ljudi davali dobrovoljni prilog i uzeli figuru Malog Isusa.

Figurice Isusa još su bile ponuđene na pet mjesta u Zadru, gdje su djeca, njihovi roditelji i bake u radionicama ‘Iskra ljubavi’ koju Fokolarini provode na razini svijeta 25 godina, izrađivali te figure u Došašću. Uz Voštarnicu, akcija izrade i ponude figura Malog Isusa ostvarena je još u župi Gospe Loretske u Arbanasima pod vodstvom Anamarije, u OŠ ‘Zadarski otoci’ na Bilom Brigu u Zadru pod vodstvom Anamarije Botice, u župi sv. Josipa na Plovaniji pod vodstvom Ane Šarlije i u OŠ Bartola Kašića u Zadru s vjeroučiteljicom Ljiljanom Elek, gdje su figurice Isusa bile ponuđene na školskom božićnom sajmu.

Tu akciju Fokolari provode i u drugim gradovima Hrvatske. U Zadru se razvila zadnjih nekoliko godina na poticaj Ljubice Miočić, članice Fokolara koja je figurice Isusa počela raditi u svom domu sa skupinom djece, a onda se to proširilo i na neke zadarske osnovne škole i župe.

„I mi u Zadru želimo podsjetiti mnoge koji su u užurbanosti i pripremi za Božić zaboravili  na glavnog slavljenika Božića, a to je Isus. Želimo mnogima darovati našeg slavljenika Isusa. Želimo podsjetiti da je Božić Isusov rođendan, da je Isus slavljenik i stoga je on najvažniji u proslavi Božića. Zato Isusa treba staviti u središte božićnog slavlja“, rekla je Ljubica Miočić, koja je s djecom i  fokolarinkom Mirelom Burčul izrađivala, a onda ponudila figurice ispred župne crkve Srca Isusova.

Figure Malog Isusa zapakirane su uz srce i na slamici u kartonskoj kolijevci. „Isus se rodio na slamici, ali Isus se treba roditi u srcu čovjeka, da ostane u našem srcu, da Božić bude u srcima ljudi. Što je Božić, nego rođenje Isusa? Neka se zna tko je Slavljenik. Akcijom želimo doprinijeti da se slavljenik Isus vrati na pravo mjesto. Radimo to na slavu Boga, u želji da stvaramo i širimo istinsku božićnu radost duha u srcu ljudi“, poručila je Ljubica.

Uz figuricu Isusa stavljen je i tekst poruke ‘Protjerali su Isusa’ Chiare Lubich, koja govori o upadljivim božićnim izlozima bez prizora Isusa u njima. Poruka Lubich glasi: „Približava se Božić i ulice su obasjane svjetlima. Beskonačan niz izloga, blještavo bogatstvo. Iza stakla sipi snijeg: optička varka. Dječaci i djevojčice na sanjkama koje vuku jeleni. Djed Božićnjak, srne, zečići, crveni patuljci. Sve se slikovito kreće. Evo i anđelčića… ma kakvi! To su tek vile kao ukras snježnom pejzažu. Jedno dijete podiglo se na prste i očarano promatra. U mom srcu nevjerica, bunt: ovaj bogati svijet prisvojio je Božić i njegov ugođaj, ali je protjerao Isusa. Voli božićnu poeziju, ozračje, bliskost koju stvara, darove, svjetla, zvijezde, pjesme. Koristi Božić za najbolju zaradu u godini, ali na Isusa ne misli. ‘Došao je među svoje, ali nisu ga prihvatili’. ‘Nije bilo mjesta za njega u svratištu’ niti na Božić. Noćas me ta pomisao držala budnom.

Napravila bih nešto kako bih ljudima približila Božić. Tiskala bih najljepše čestitke na svijetu, izrađivala umjetničke figurice… ilustrirala bih knjige o ovom divnom ‘otajstvu ljubavi’…. Zahvalna sam Crkvi što je sačuvala kipove i slike. Neka se barem u našim domovima kliče tko se rodio! Slavimo ga više nego ikada“.

„Te riječi Chiare Lubich aktualne su za naše vrijeme. Chiara je proslavljala Isusa svojim životom i mi smo pozvani dati svoj dio. Chiara je bila tužna kako po svijetu sve sjaji za Božić, a nigdje prikaza Isusa. I mi u našem vremenu to osjećamo, veliki marketing, Isus nije u središtu Božića. Želimo da on kao slavljenik dođe u središte, da se vrati smisao Božića“, poručila je Ljubica, rekavši da ne može biti ravnodušna kad vidi toliko blještavilo i štošta komercijalnoga, a nema Isusa u prvom planu. „Kako bi se dijete osjećalo da slavi svoj rođendan, svi jedu, piju, pjevaju, a ne obraćaju se djetetu čiji je rođendan; da dijete čiji je rođendan nije u središtu naše pažnje. Dijete bi se osjećalo tužno, neprihvaćeno, zanemareno. A baš je njegov rođendan razlog okupljanja. Rastužilo me kad sam vidjela da dijete nosi veliku figuru Orašara na ramenu u ove dane. Sve svijetli, a ispod jelke nema glavnog lika slavljenika“, upozorila je Ljubica, rekavši da su brojni ljudi dirnuti kad vide figure Malog Isusa te da primaju puno pozitivnih reakcija i podrške.

Kalupe za figure dobili su iz Rima, u njih se lijeva gips koji se potom suši. Djelo Marijino u Rimu prihvaća potrebe koje navedu Fokolari iz pojedine zemlje. Ove godine pomažu se potrebe u dvadeset zemalja. Dobrovoljni prilozi u ovogodišnjoj akciji namijenjeni su za pomoć obiteljima i djeci koja žive u ratom pogođenim područjima: u Svetoj Zemlji, Siriji i Ukrajini, za obitelji i djecu pogođene potresom u Sisku, Petrinji i Capraškim poljanama, za Caritas u Zagrebu, Sisku, Čučerju i drugdje te za žrtve poplave u Bosni i Hercegovini.

„I ove godine mi djeca želimo dočekati Isusa, trudeći se donijeti radost i nadu mnogima, a osobito onima koji trpe. Idimo prema onima koji su u potrebi, pazimo na bližnje i one u nevolji u drugim zemljama, na mnogu djecu koja žive u mjestima gdje je rat. Požurimo poput pastira i ponesimo Isusovu nadu svima“ poručuju djeca iz Pokreta fokolara uz ovogodišnju akciju ‘Protjerali su Isusa’.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

U spomen na 83. godišnjicu pogibije don Janeza Kranjca, Slugu Božjega Zadarske nadbiskupije, na Badnjak, u utorak, 24. prosinca, misu zornicu u 6 sati u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Nuniću u Benkovačkom dekanatu, predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić

Na Badnjak, u utorak, 24. prosinca, misu polnoćku u 24,00 sata u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Na svetkovinu Božića, u srijedu, 25. prosinca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru u 11 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Na blagdan sv. Stjepana, u četvrtak, 26. prosinca, svečano misno slavlje u župnoj crkvi sv. Šimuna i Jude Tadeja na Bokanjcu u Zadru s početkom u 9,30 sati, za vrijeme kojeg će blagosloviti novi oltar, predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Na blagdan sv. Stjepana, u četvrtak, 26. prosinca, svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru u 18 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Crkva sv. Šime prvotno je bila posvećena sv. Stjepanu prvomučeniku, dok u nju nije bilo preneseno tijelo sv. Šime 1632. g., iz crkve Svete Marije Velike.

Na Staru godinu, u utorak, 31. prosinca, misu zahvalnicu sa svečanim Tebe Boga hvalimo za proteklu građansku godinu, u katedrali sv. Stošije u Zadru u 18,00 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Na svetkovinu Bogorodice Marije i Svjetski dan mira, u srijedu, 1. siječnja, svečano misno  slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru u 11 sati predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Božićno čestitanje na prijemu kod zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića svećenika, redovništva i vjernika laika, djelatnika središnjih ustanova Zadarske nadbiskupije, održano je u Salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u subotu, 21. prosinca.

Na susretu su bili i umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima i o. Jeronim Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu i predsjednik Slavenske benediktinske kongregacije.

Na početku susreta, u prigodnom obraćanju prisutnima, mons. Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, govorio je o kategoriji vremena kao ljudskoj i božanskoj odrednici u susretu s utjelovljenim Bogom koje treba odgovorno živjeti, na putu k Vječnosti.

„Isus Krist nije samo smisao našeg vjerničkog života, središte našeg poslanja i predanja. Isus je i središte ljudske povijesti i vremena. Bog se utjelovio u vremenu. Na taj način, Bog je posvetio naše vrijeme. Vrijeme računamo na vrijeme prije Krista i poslije Krista. U vremenu Došašća promišljamo, iščekujemo, slavimo Isusov prvi dolazak u naše vrijeme i iščekujemo, posvješćujemo drugi Kristov slavni dolazak, kada će doći suditi žive i mrtve“, rekao je mons. Sorić, istaknuvši da je Bog stvoritelj vremena.

„Vrijeme nije samo fizička kategorija ili prolazna komponenta, vrijeme je posvećeno. Vrijeme je milosno, darovano od Boga, da bismo u vremenu ostvarivali vlastito spasenje i spasenje bližnjih. Činjenica da je Bog iz vječnosti, iz nadvremenosti, sišao u našu vremenitost, posvješćuje nam koliko je vrijeme zaista sveto za sve nas koji putujemo ovim vremenom i prostorom“, poručio je mons. Sorić, rekavši da ćemo jednom biti pitani o ljubavi i na koji način smo koristili vrijeme, na koji način vrijeme ispunjava naš kršćanski život.

„Da je Bog gospodar vremena, dokazuje i da ne možemo promijeniti svoju prošlost, naše prošlo vrijeme. Možemo o njemu promišljati, možemo iz njega učiti, ali nijedan čovjek ne može mijenjati prošlost“, rekao je generalni vikar. Kraj građanske godine prigoda je promišljati što smo dobra učinili kroz proteklo vrijeme. „Brojne pastoralne inicijative i puno lijepih događaja na razini župe, dekanata i Nadbiskupije bili su naši pokušaji da odgovorimo na milosni Božji dar vremena. Nastojali smo i ove godine svojim talentima i sposobnostima učiniti vrijeme sadržajnim, da Bogu uzvratimo na njegov dar“, rekao je mons. Sorić.

Kada se razmišlja o proteklom vremenu, „vidimo da i zlo djeluje u našem ljudskom vremenu. To pokazuje i tragičan događaj koji se dogodio u OŠ u Prečkom u Zagrebu, koji je potresao cijelu domovinu i šire. Pridružujemo se riječima sućuti zagrebačkog nadbiskupa i pitamo se na koji način odgovoriti na zlo u vremenu. Odgovornim ponašanjem prema osobnom i zajedničkom vremenu možemo puno učiniti u umanjivanju sila zla. Prošlost ne možemo promijeniti, no možemo raditi na sadašnjosti i budućnosti. Budućnost već sada, danas, kreće i nosi prema vječnosti naš trud, naš rad, našu suradnju s Bogom“, poručio je mons. Sorić, rekavši da je Bog postao čovjekom da bi bio blizak svim ljudima.

Specifičnost ovogodišnje svetkovine Božića je otvaranje Godine Jubileja u Katoličkoj Crkvi, a u Zadarskoj nadbiskupiji je to 29. prosinca s početkom u 17 sati, u crkvi sv. Šime, nastavlja se procesijom do katedrale sv. Stošije i misom u prvostolnici. Mons. Sorić je potaknuo svećenike da potaknu vjernike na to zajedničko okupljanje na blagdan Svete Obitelji, kako bi se posvjedočilo obiteljsko zajedništvo Nadbiskupije.

„Pred nama je milosno vrijeme godine Jubileja kad ćemo imati prilike propitivati vrijeme vlastitog života, vrijeme zajedničkog hoda i još više se približiti Bogu tijekom Jubileja. Besplatni Božji darovi Crkve tijekom Jubileja su i potpuni oprosti, kad možemo dobiti razrješenje vremenitih kazni zbog naših grijeha. Jubilejska godina donosi nam i priliku popraviti sve što nije bilo dobro u našoj prošlosti. Čestit Božić, blagoslovljena Nova godina i uspješna Godina milosti“, poručio je mons. Sorić, zamolivši nadbiskupa Zgrablića da povede povjerenu zajednicu svojim pastirskim glasom i primjerom.

Nadbiskup Zgrablić održao je prigodni nagovor u duhu navještaja Evanđelja, Elizabetinih riječi Mariji: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“. Sv. Ambrozije kaže: „Blaženi ste vi koji ste čuli i povjerovali. Kad god duša uzvjeruje, začinje i rađa Riječ Božju i priznaje njena djela“.

„To blaženstvo odnosi se i na nas. Božja riječ začinje novi, uskrsni život u nama i božićno vrijeme nam to želi posvijestiti. U sebi nosimo veliki dar koji nam je Gospodin darovao, povjerovali smo Božjoj riječi, usprkos našim slabostima. Vjera je najveće bogatstvo i uzrok naše radosti“, istaknuo je mons. Zgrablić. Zahvalio je sudionicima susreta na odazivu Božjoj riječi i izrazio radost zbog blaženstva koje nose u sebi. Nadbiskup je potaknuo da ne gledamo jedni druge samo kroz naše slabosti i negativnosti, što obično činimo, nego da Božjim očima gledamo jedni druge, kao one koji nose u sebi veliko blaženstvo koje smo primili u daru Božje milosti; da smo svjesni da nosimo novi život.

„Taj novi, drugačiji život traži od nas da se radujemo tome što je Gospodin u nama izveo, ali da uvijek budemo svjesni da je novi život kojeg nosimo u sebi naš veliki zadatak i naša velika odgovornost; da možemo kroz naš evanđeoski život rađati Krista kroz sakramente, Riječ Božju, kroz primjer našeg života i tako pomoći onima koji nas promatraju da mogu vidjeti Krista koji se rađa i u njihovom životu“, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je svećenicima, redovništvu i vjernicima laicima zahvalio za puno dobra, puno blaženstva koje čine, a puno toga ostaje i skriveno. „I život počinje kao neznatan, skriven, ali u sebi nosi veliki kapacitet. Tako i ispovijed, sakramenti, možda ih nitko nije primijetio osim pojedinca kojem su podijeljeni, a važni su u životu te osobe za njeno blaženstvo, za njen život, za njen odnos s Bogom. Hvala na trudu, služenju i radu koje ste učinili s ljubavlju i vjerom, nekad i uz veliku žrtvu. Hvala na onome što činite u službama koje su vam povjerene i služite Gospodinu. Hvala za poduzete aktivnosti i kada se niste zatvorili u svoja mikro područja, nego ste bili raspoloženi i za događaje na razini mjesne Crkve, a neki i na razini domovinske Crkve. Na svemu što je znano i neznano, ali je primijećeno u Božjim očima, hvala svima“, poručio je nadbiskup Zgrablić. Poželio je svima da se ne umore u radu na Božjoj njivi i ne popuste napasti odustajanja, nego da u poniznosti, njegujući blaženstvo u svom životu i radujući se velikim djelima koja Gospodin čini u našem životu, jedan drugoga možemo promatrati Božjim očima, biti jedan drugome potpora na putu života u lijepim i trenucima slabosti, pada i razočaranja.

„Bog nam daje velike milosti Jubilejske godine. Neka Božje blaženstvo bude u našim srcima i neka ono bude uzrok naše snage u služenju Gospodinu i ljudima. Neka Jubilejska godina pomogne da svi rastemo u Kristu koji nam pomaže da živimo našu svetost. Neka bude plodno nadolazeće vrijeme, blagoslovljen i radostan Božić“, poručio je nadbiskup Zgrablić svećenicima, redovništvu i njihovim zajednicama te vjernicima laicima i njihovim obiteljima. Na kraju susreta, nadbiskup je svima prisutnima osobno pristupio i čestitao Božić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić