Na predstavljanju monografije „Ecclesia Nonensis – O prošlosti Ninske biskupije“ u župnoj dvorani župe sv. Anselma u Ninu u četvrtak, 5. prosinca, izlagao je prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru koje je i izdavač te Monografije.

Velika vrijednost drevne Ninske biskupije nisu samo njen prostor i lijepi spomenici sakralne arhitekture, umjetnine zlata i srebra Nina, rekao je dr. Faričić. „Ninsku biskupiju činili su najprije ninski biskupi sa suradnicima svećenicima, redovnici i redovnice i Božji puk okupljen oko tih nositelja duhovnog života, ali i svih drugih sfera života, s obzirom na nekadašnji značaj religije u svim društvenim i gospodarskim strukturama“, istaknuo je dr. Faričić, rekavši da se u Monografiji može prepoznati „višestoljetni trag koji je ušao u mentalni kôd stanovnika ninskog prostora“.

„Stjecajem povijesnih okolnosti, gravitacijski domet Nina se reducirao. Mlečani su sustavno razarali svoj Nin jer su Osmanlije nadirale s velikom vojskom kojoj se Mlečani ne bi bili mogli oduprijeti. Da su Osmanlije bile zauzele Nin, to bi bila njihova najzapadnija mediteranska utvrda i vjerojatno bi bila ugrozila Veneciju i druge kršćanske zemlje na Jadranu. Stoga se Venecija odlučila na drastični čin – porušila je drevni Nin da bi sačuvala svoju dominaciju na Jadranu. To rušenje Nina govori i o tome koliko je Nin bio važan, da ga je trebalo srušiti da ne bi došao u posjed neprijatelja“, istaknuo je dr. Faričić.

Nin se postupno obnavljao. Nakon toga stradanja, neposredno nakon Kandijskog rata koji se vodio između Mletačke republike i Osmanskog carstva, jedan od glavnih obnovitelja života u Ninu bila je osoba izrazitih povijesnih zasluga, ninski biskup Franjo Grassi (1667.-1677.), rekao je predavač.

„U svom obnoviteljskom žaru, biskup Grassi velikim dijelom rezidirao je u Zadru, ali opet je bio preselio u svoju rezidenciju u Nin. Kad su drugi vidjeli, plemstvo i građani, da se vratio biskup, rekli su, ako se može biskup vratiti, onda ćemo se i mi vratiti“, rekao je dr. Faričić, naglasivši velike zasluge toga biskupa u povratku stanovnika u Nin nakon njegovog pustošenja. Drugi veliki doprinos biskupa Grassija je njegovo obnavljanje Ninske biskupije. „Imajući na umu njen domet u dijelu koji je još uvijek bio pod Osmanlijama, biskup Grassi prikupio je brojne arhivske spise i uredio Zbornik spisa koji je jedan od najdragocjenijih izvora podataka. Grassi je 1675. god. sabrao dokumente od Srednjeg vijeka sve do toga doba. On je bio pralik izvrsnog arhiviste i historiografa. Njegove nakane su bile pragmatične naravi. Zauzimao se za prava i posjede Ninske biskupije i dokazivao važnost Nina. Taj podrijetlom Talijan jedna je od najvažnijih osoba u povijesti Nina, jedan od obnovitelja Nina“, poručio je dr. Faričić.

Predavač je podsjetio i na društvene okolnosti ukidanja Ninske biskupije koje se dogodilo u kontekstu austrijske reforme kao mjere reduciranja biskupija s obzirom na njihovu brojnost, a usitnjenost mnogih malih mjesta. „Tako su ukinuli Ninsku biskupiju i pripojili je Zadarskoj nadbiskupiji, ukinuli su i druge male biskupije, na Rabu, Osoru, koje su postala Krčka biskupija. Ukinuli su Skradinsku biskupiju koja je pripojena Šibenskoj, ukinuli su Trogirsku biskupiju i podijelili je između Šibenske i Splitske, povezali su Splitsku i Makarsku nadbiskupiju, ukinuli su Korčulansku biskupiju. To je bio reformski zahvat na kojeg su jako utjecale svjetovne vlasti, zato što su pokušale u što većoj mjeri stvoriti sustav upravljanja da se crkvene jedinice podudaraju s teritorijalnim cjelinama“, rekao je dr. Faričić.

Predavač je rekao da je privlačna snaga Nina ukorijenjena velikim dijelom u ostvarenju njegovog punog opsega upravo unutar granica nekadašnje Ninske biskupije. „Povijest Nina nije počela s Ninskom biskupijom, ali vjerojatno je došlo do osnivanja Ninske biskupije zahvaljujući toj povijesnoj predfazi kada je Nin bio središte Liburna, municipij za vrijeme Rima, a za vrijeme starohrvatske države bio je povremeno boravište hrvatskih vladara. U to doba nije bilo glavnih gradova, kao što je to danas. Hrvatski vladari izabrali su Nin kao svoje sjedište i zbog onoga što je Nin bio, kao i zbog toga što je Nin bio u neposrednoj blizini Zadra kao sjedišta bizantske uprave na obali Jadrana. Tu su ostvarivani diplomatski kontakti. U svemu tome i Ninska biskupija imala je veliku ulogu“, poručio je dr. Faričić. Istaknuo je da su se u jednom trenutku pomiješale uloge ninskog biskupa s nečim što je bio položaj velike uloge biskupa i u hrvatskoj državi, pa je ninski biskup bio i hrvatski biskup. To se postupno odvojilo, pa se kasnije hrvatski biskup više vezivao za područje Knina i pridonio je ustoličenju Kninske biskupije.

Dr. Faričić opisao je i prostorne okolnosti Nina koje su u prošlosti također uvjetovale njegov razvoj. Naime, sada je središnja, povijesna jezgra grada Nina otočić povezan s dva mosta s kopnom. Nekad je Nin u cijelosti bio otok. „Biti otok znači biti od nečega odijeljen, ali i povezan, jer je more u okruženju otoka medij komunikacije koji povezuje, a ne razdvaja. Nin je putem mora i različitih kopnenih ruta bio spojen u složeni društveni i gospodarski sustav istočne obale Jadrana, a preko toga i Sredozemlja. Nin kao otok bio je zaokružena cjelina čiji su gravitacijski dometi u prošlosti bili puno veći nego danas“, rekao je dr. Faričić, istaknuvši da je gravitacijski domet Nina najbolje definiran nekadašnjim povijesnim granicama Ninske biskupije jer je obuhvaćao prostor ispred Velebita, ali i prostor iza Velebita.

„Veliki dio današnje južne Like i Krbave pripadao je Ninskoj biskupiji, pa je i Velebit bio medij koji je spajao, a ne razdvajao, u višestoljetnom bavljenju stočarstvom gdje su velebitske staze povezivale s Likom“, rekao je dr. Faričić. Podsjetio je na prvi hrvatski roman ‘Planine’ (1536.) čiji je autor Ninjanin Petar Zoranić, rekavši da to djelo čitatelja vodi u uzvišene prostore geografske i duhovne transcendencije.

„U Monografiji su zapisana i svjedočanstva vrijednih duhovnih pastira koji su čak i u vrijeme Osmanlijske okupacije, u oskudici, kao ponizni radnici ne samo u vinogradu Gospodnjem, nego i među stijenama, dolazili u susret sa stanovnicima udaljenih krajeva i u vrlo rijetkim prilikama omogućavali im sakramentalnu prisutnost i povezanost s Općom Crkvom“, istaknuo je dr. Faričić, rekavši da su ninski biskupi omogućili sakramentalni život ne samo u izazovnim vremenima Hrvatskog kraljevstva, nego i u još izazovnijim vremenima porobljenih katolika Hrvata u mnogim dijelovima sadašnjih Ravnih kotara i Bukovice koji su također pripadali Ninskoj biskupiji. Tada je omogućavanje sakramentalnog života bilo jedino sredstvo povezivanja, jedina poveznica toga dijela stanovništva sa zapadnom civilizacijom, istaknuo je dr. Faričić.

Ninjanima je dr. Faričić poručio: „Možete biti ponosni na prošlost Nina. Nin je izgrađivao vrijedni dio Hrvatske, Jadrana, Sredozemlja. Nin je bio važna točka u povijesti i danas je odredište kulture i ugodnog života“. Monografija je vrijedni izvor podataka obrađenih od strane stručnjaka različitih znanstvenih disciplina te će pomoći u očuvanju bogate kulturne baštine Nina, rekao je dr. Faričić, poželjevši da se bogato nasljeđe ninske prošlosti prenosi i budućim naraštajima.

Uz dr. sc. Josipa Faričića, Monografiju su predstavili i doc. dr. sc. Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru i izv. prof. dr. sc.Zdenko Dundović, pročelnik Teološko – katehetskog odjela na Sveučilištu u Zadru, koji je i urednik Monografije.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 

Monografija „Ecclesia Nonensis – O prošlosti Ninske biskupije“ u izdanju Sveučilišta u Zadru predstavljena je u župnoj dvorani župe sv. Anselma u Ninu u četvrtak, 5. prosinca.

O Monografiji su govorili prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, doc. dr. sc. Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru i izv. prof. dr. sc. Zdenko Dundović, pročelnik Teološko – katehetskog odjela na Sveučilištu u Zadru, koji je i urednik ove Monografije.

U Monografiji je u pet cjelina na 459 stranica objavljeno 20 stručnih radova čije su teme znanstvenici predstavili u izlaganjima na znanstvenom skupu „Ecclesia Nonensis: Prošlost Ninske biskupije“, održanom 1. i 2. lipnja 2018. u Baroknoj kući u Ninu. Ninska biskupija je, prema nekima, postojala još u apostolskim vremenima, a sigurno je postojala od 9. st. do 1828., kad je prostor njene nadležnosti pripojen Zadarskoj nadbiskupiji. U Monografiji su opisani važni događaji njenog postojanja od prvih kršćanskih vremena do 20. st., od uspostave do ukinuća, crkveni i svjetovni život, arhitektura, umjetnost, materijalna i duhovna baština od ranog kršćanstva do suvremenosti. Ninska biskupija mijenjala je svoj prostorni obuhvat. U vrijeme svog najvećeg opsega zahvaćala je veliki dio Ravnih kotara, Bukovicu, Vir, dio Like i Krbavu. Nadležnost ninskih biskupa bila je nad velikim dijelom sjevernodalmatinskog i ličkog prostora. Stanovnici, naselja i sjedište Ninske biskupije, bogati vjerski život i spomeničko nasljeđe, uvelike su stradali tijekom osmanlijskih osvajanja. Nin je doživio i mletačko uništavanje jer su se Mlečani bojali da bi osvajanjem Nina Osmanlije dobile važnu stratešku točku u središtu Jadrana. Nakon ponovnog mletačkog osvajanja krajem 17. st., u Ninskoj biskupiji obnovio se život, ali demografski i kulturno Nin više nikada nije zadobio nekadašnju funkciju u sustavu hrvatskih urbanih središta.

Prigodni pozdrav uputio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. „Bogata povijest Ninske biskupije u svojoj tisućljetnoj postojanosti ostaje izuzetno vrijedna baština koja zaslužuje našu pažnju i proučavanje, kako bi se u njoj našli bogatstvo mudrosti koje poučava i ohrabruje, izazov za sadašnjost koja potiče i s nadom gleda u budućnost te ljepota koja privlači i oduševljava“, rekao je mons. Zgrablić, zahvalivši svima koji su sudjelovali u ostvarenju toga vrijednog djela. Nadbiskup je podsjetio na misao iz Pastirskog pisma „Na kršćanskim temeljima, u zajedništvu Crkve, Hodočasnici nade“ u kojem hrvatski biskupi o temi prošlosti i baštini koja poučava i ohrabruje, govore o suodnosu povijesti i spasenja. „Biskupi kažu da je povijest teološko mjesto Božjeg spasenjskog djelovanja, da povijest i njena zbivanja imaju dublju protežnicu koju nam valja otkrivati, produbljivati, kako bi se proniknulo u njen dublji smisao, značenje i poruke, te posvijestilo da čovjek sa svojom naravi i svojim moćima stvara povijest u kojoj su naša ljudskost i vremenitost u trajnom susretanju s Božjim, vječnim“, rekao je mons. Zgrablić.

Emil Ćurko, gradonačelnik Nina, u pozdravnoj riječi rekao je da se nakon zanemarenosti u bivšoj državi, u demokraciji počelo raditi u Ninu i njegovu povijest dovesti na pripadajući pijedestal. „Nin više nije zapušteno mjesto. Nova hrvatska država brine o njemu i Nin se razvija iz godine u godinu“, rekao je Ćurko.

Dr. Ante Gverić, recenzent Monografije, podsjetio je da je za četiri godine, 2028., 200. obljetnica ukinuća drevne tisućljetne Ninske biskupije. „Radovi u Monografiji prvi put na jednom mjestu višedisciplinarno obrađuju opsežnu temu prošlosti Ninske biskupije koja je doživljavala uspone i padove, proširenja i sužavanja, uvjetovano društveno – političkom situacijom“, rekao je dr. Gverić. Predstavio je teme radova i autore koji temeljem izvora iz različitih arhiva doprinose boljem razumijevanju života Crkve na ninskom prostoru.

U prvom dijelu Monografije pod nazivom „Izvori za proučavanje prošlosti Ninske biskupije“ objavljena su tri rada, polazeći od izvora koji su temelj istraživanja za spoznaje i nova saznanja o Ninskoj biskupiji. U drugom dijelu „Prostor Ninske biskupije“ dva rada opisuju kako se mijenjao njen prostor; u trećem dijelu „Arheološka baština na tlu Ninske biskupije“ su četiri rada, u četvrtom dijelu „Prošlost Ninske biskupije“ devet radova i u petom dijelu „Etnološka baština Ninske biskupije“ su dva rada.

U prvom dijelu, Ante Gulin u radu „Ninska biskupija i njezin kaptol u povijesnim izvorima i literaturi“ opisuje sva povijesna razdoblja zapisa o Ninskoj biskupiji, od Tome arhiđakona (13. st.) do autora današnjice, s iscrpnim pregledom izvora i  literature. Dvoje djelatnika Državnog arhiva u Zadru prikazuju fondove i zbirke u kojima se može naći sadržaj za istraživanje prošlosti Ninske biskupije. To je vrsta priručnika istraživačima u kojem se fondu i zbirci može naći neka tema o prošlosti i sadašnjosti Ninske biskupije, rekao je dr. Gverić. Dubravka Kolić napisala je rad „Izvori za povijest Ninske biskupije u Državnom arhivu u Zadru“, a Oliver Modrić „Izvori Arhiva Zadarske nadbiskupije za poznavanje prošlosti Ninske biskupije“.

U drugom dijelu, Damir Magaš u radu „Prostorni obuhvat Ninske biskupije“ pokazuje mijene prostora i broja stanovnika kroz različita povijesna razdoblja, od početaka do ukinuća biskupije u 19. st., do Mletačke republike, tijekom nje i nakon dominacije Mletačke republike, kad je Ninu pripadao Pag i prekovelebitski dio. Josip Faričić rad „Ninska biskupija na novovjekovnim kartama“ temelji i na istraživanju koje je proveo na nekoliko karata od 16. st. do 19. st. „To je vrijeme društveno-političkih turbulencija, ratova i promjena granica. Faričić donosi tablice s popisima naselja, geografskih imena i objekata te sakralnih objekata na području biskupije, vjerski sastav stanovništva sjevernodalmatinskog dijela biskupije prema karti s kraja 17. st.“, rekao je dr. Gverić, istaknuvši da su reprodukcije karata visoke razlučivosti.

U trećoj cjelini, Martina Dubolnić Glavan u radu „Dr. Luka Jelić i počeci proučavanja ninskih starina“ piše o djelovanju poznatog arheologa i povjesničara don Luke Jelića u Ninu i arheološkim istraživanjima ninskih starina 19. / 20. st. Glavan opisuje i Jelićev rad u kulturno-gospodarskom razvoju ninskog područja. Rad je najvećim dijelom pisan prema arhivu Luke Jelića iz Arheološkog muzeja u Splitu.

Ante Uglešić u radu „Počeci kršćanstva u gradu Ninu i njegovom ageru u svjetlu arheoloških nalaza“ analizira nalazišta u Ninu (crkva sv. Anselma, sv. Marije), u Zatonu, Ninskim Stanovima, Privlaci, Viru, Vrsima, Podvršju, Radovinu te Povljani i Vlašićima na otoku Pagu. Mirja Jarak u radu „Kapiteli iz crkve sv. Marije u Ninu“ opisuje kapitele kao dio bogate spomeničke baštine Nina koji imaju posebno mjesto po brojnosti i sačuvanosti. Pavuša Vežić u radu „Episkopalni kompleks u Ninu“ detaljno urbanističko-arhitektonski i povijesno-razvojno obrađuje taj kompleks koji uključuje ninsku katedralu s aneksima i rezidenciju ninskih biskupa.

Radomir Jurić i Ana Jordan Knežević u radu „Srednjovjekovne crkve na širem ninskom području“ opisuju da je na prostoru Ninske biskupije bilo više od 80 sakralnih objekata, navodeći ranokršćanske, predromaničke, romaničke i gotičke crkve. Toliki broj crkava „svjedoči o važnosti grada Nina i Crkve u Hrvata tijekom Srednjeg vijeka. Hrvatski vladari, nositelji političke, a podupiratelji crkvene vlasti, mahom su bili donatori novih crkava, ali i obnovitelji starijih, uglavnom ranokršćanskih. Potaknuto takvim zbivanjima, kršćanstvo je jačalo, a vjera se širila iz urbanih središta na obali prema zaleđu. Nin, kao jedan od prijestolnih gradova hrvatskih vladara, početkom Srednjeg vijeka preuzima ulogu kulturnog i vjerskog središta, odakle se šire utjecaji prema manjim sredinama“, kažu Jurić i Knežević, istaknuvši prepoznatljivi hrvatski simbol, crkvu sv. Križa u Ninu (9. st.) koja je „središnja memorija križnog tlocrta“.

U četvrtom dijelu, Mirjana Matijević Sokol u radu „Odnos Ninske i Splitske Crkve u ranom Srednjem vijeku prema pisanim vrelima“ opisuje taj složeni odnos o čemu je historiografska literatura opširno istraživala. Trpimir Vedriš u radu „Odakle su došli ninski zaštitnici? O podrijetlu kulta sv. Asela, sv. Marcele i sv. Ambroza u Ninu“ piše o ninskim zaštitnicima i historiografskim radovima o njima temeljem analize srednjovjekovnih svjedočanstva. Borislav Grgin u radu „Srednjovjekovna Hrvatska u doba ninskog biskupa Juraja Divnića (1479.-1529.)“ piše o Divniću „koji je bio ninski biskup 50 zadnjih godina Srednjeg vijeka i o njegovoj uključenosti u svakodnevicu naroda na svom području u teškim vremenima prvih osmanlijskih prodiranja. U radu prikazuje i njegovo izvješće o Krbavskoj bitci“, rekao je dr. Gverić. Biskup Divnić, ujedno i pjesnik i pisac, 1528. je obnovio ninsku katedralu, sadašnju župnu crkvu sv. Anselma, u kojoj je i pokopan. Božena Glavan u radu „Utjecaj Kandijskog rata (1645.-1669.) na demografske promjene u ninskoj komuni“ temeljem arhivske građe iz Arhiva Zadarske nadbiskupije i Državnog arhiva u Zadru te literature opisuje utjecaje na demografska kretanja u ninskoj komuni nakon Kandijskog rata u 17. stoljeću.

Zdenko Dundović u radu „Posjedi Ninske biskupije i Kaptola od 16. do konca 18. stoljeća“ opisuje gospodarski odnos Ninske biskupije i ninskog kaptola u ranom Novom vijeku na temelju mnogih novootkrivenih arhivskih izvora iz zadarskih, venecijanskih i nekih vatikanskih arhiva. Podaci u tabličnim prikazima iz arhivskih izvora omogućuju daljnja višedisciplinarna istraživanja. Grozdana Franov Živković autorica je dva rada: „Glagoljica u Ninskoj biskupiji“ u kojem je obradila upotrebu glagoljaškog bogoslužja i glagoljaške spomenike u biskupiji koja je bila simbol glagoljaštva, a u radu „Bratovštine Ninske biskupije“ opisuje djelovanje i brojnost svećeničkih i laičkih bratovština na području biskupije od 14. st. do 20. stoljeća. Ivica Vigato u radu „Leksičke osobitosti glagoljskih rukopisa moralno – kazuističkih odredbi ninskih biskupa iz 17. i 18. stoljeća“ uz jezičnu obradu, ističe i moralne vrijednosti naznačene u tim spisima, kao odraz onog vremena. Lidija Turić autorica je rada „Pokušaj obnove biskupskog sjedišta u Ninu poslije Rapallskoga ugovora“.

„Između dva svjetska rata bila je inicijativa za obnovom Ninske biskupije, kad se Zadar kao enklava našao u talijanskoj državi, a hrvatski prostor Nina i zaleđa Zadarske nadbiskupije u jugoslavenskoj državi te je šibenski biskup imao administraturu nad tim područjem. I u 20. st., između dva svjetska rata, živjela je svijest, prije svega među zadarskim svećenstvom, pa i narodom, da bi u novim političkim okolnostima trebalo obnoviti Ninsku biskupiju. To nije ostvareno jer Jugoslavija i Sveta Stolica nisu potpisali konkordat, a Sveta Stolica ne prekraja crkvene granice ako nema potpisan konkordat s dotičnom državom“, rekao je dr. Gverić. U petom dijelu, Marija Dejanović u radu „Svetište Gospe od Zečeva kroz povijest“ opisuje to ninsko svetište koje je jedno od najstarijih hrvatskih marijanskih svetišta, a temelji se na Gospinom ukazanju 1516. na otočiću Zečevo, što je autentičnim potvrdio tadašnji ninski biskup Juraj Divnić. Mario Katić u radu  „Predajno-religijska kontekstualizacija maritimnog hodočašća Gospi od Zečeva“ opisuje način i običaje hodočašćenja Gospi od Zečeva kroz povijest.

Dr. Gverić je podsjetio da se znanstvene rasprave o nekim pitanjima iz povijesti Ninske biskupije vode još od Farlatijeva Illyricum Sacrum iz druge polovice 18. stoljeća.  „S obzirom na značaj Nina i Ninske biskupije, u ovoj Monografiji se prvi put uspješno pristupa obradi teme višedisciplinarno te će poslužiti istraživačima kao novo polazište za daljnja znanstvena istraživanja. Gotovo svaki prilog donosi nove znanstvene spoznaje, a neke teme su prvi put obrađene. Znanstveni doprinos djela je što su prikazani povijesni izvori (pisana baština/arhivsko gradivo) za prošlost Ninske biskupije u Arhivu Zadarske nadbiskupije, Državnom arhivu u Zadru i u objavljenoj literaturi. Puno arhivskog gradiva se može naći u venecijanskom državnom arhivu i u vatikanskim arhivima. Obrađene su promjene u obuhvatu jurisdikcije ninskog biskupa. Analizirano je novovjeko kartografsko gradivo u obuhvatu Ninske biskupije. Obrađena je arheološka baština te dijeceze temeljene na ranijim i (naj)novijim arheološkim otkrićima. Svaki prilog donosi nove spoznaje i analize određenih pitanja i doprinosi poznavanju milenijske prošlosti Ninske dijeceze koja ima jedno od najznačajnijih mjesta u hrvatskoj nacionalnoj povijesti“, istaknuo je dr. Ante Gverić.

Dr. Zdenko Dundović rekao je da je Ninska biskupija neiscrpan izvor proučavanja. „Ninska biskupija se do 1684. godine, kad su Habsburgovci oslobodili Liku od Osmanlija, širila do Karlobaga i Gospića. Zahvaćala je veliki dio Like. Bila je najrasprostranjenija hrvatska biskupija od Srednjeg vijeka do početka 18. stoljeća. To govori o odgovornosti koju su imali grad Nin, ninski biskup i ljudi koji su djelovali na tom prostoru“, naglasio je dr. Dundović, rekavši da su naši preci bili jako hrabri. „Dugo godina se u povijesti govorilo da je Nin bio razrušen, pa su svi iz Nina pobjegli. To nije istina. U Ninu je ostao kanonik Gašpar Morović sa svojom obitelji koji je čuvao, makar i ruševine. Slavio je misu u razrušenoj ninskoj katedrali sv. Anselma. Život je tekao bez obzira na ratne okolnosti“, rekao je dr. Dundović. Podsjetio je da je ninski prostor desetljećima bio zanemaren te se Monografijom želi vratiti i intelektualni sjaj ninskoj prošlosti.

Iz Monografije se može učiti „o moći, utjecaju, politici, položaju kojima su se neki bolje, neki lošije, a neki prljavo služili; o prostoru i vremenu u kojem su živjeli naši preci. Monografija pokazuje da se životne okolnosti mijenjaju, ali ljudska ćud se slabo mijenja, gotovo nikako, bez obzira na razinu kulturološkog, edukativnog, vjerskog ili gospodarskog napretka i boljitka“, rekao je dr. Dundović.

Ljudi na prijelazu iz kasnog Srednjeg vijeka na rani Novi vijek u Ninskoj biskupiji često su svjedočili ratovima, gladi, otmicama, kugama. No, bez obzira na teške okolnosti, Nin do početka 19. st. nije imao demografske teškoće. Bilo je puno života, obitelji su bile brojne, bez obzira na svakodnevnu mukotrpnost, naglasio je dr. Dundović. „Ljudi onog vremena znali su živjeti s prirodom i u prirodi. Motika u radu sa zemljom bila je osnovni alat u preživljavanju ljudi na posjedima s puno zemlje. Onodobno društvo često se borilo sa siromaštvom, ali nam je u nasljeđe ostavilo arhitekturu kojoj se i danas divimo, pjesme i himne koje i danas pjevamo, prvi roman Petra Zoranića kojeg i danas čitamo i o kojima se piše. Društvo Ninske biskupije držalo je do svoje riječi i obraza, što se može osjetiti kroz citirane dokumente u Monografiji. Poštenje je bilo norma, a nepoštenje mrsko“, rekao je dr. Dundović. Unatoč situacijama spoticanja i poticanja, hrabrenja i vabljenja, vjernosti i izdaja, „opće vrijednosti odoljele su izazovima. Monografija je pokušaj svjedočenja tih stvarnosti, s namjerom njihovog proučavanja i učenja na greškama, radi bolje primjene vrednota u naše vrijeme i u našim ljudskim odnosima“, poručio je dr. Dundović.

Autor Predgovora u Monografiji je umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Pod  naslovom „Čuvati i prenositi pokoljenjima što se čulo i vidjelo“, mons. Puljić poručuje da je „povijest svjedok vremena i učiteljica života“ te da „ne želimo dopustiti da se stvari potiskuju u zaborav. Jer, pamćenje je sastavni dio osobnog identiteta, obitelji, zajednice i naroda, a spomen na važne povijesne događaje govori i o našem ishodištu i ukorijenjenosti. Spominjući svoju prošlost, imamo prigodu sjetiti se silnih Božjih djela i čudesnih povijesnih zahvata za koje valja uputiti nebu zahvalnu molitvu. Povijest nije samo glasnica starine, nego i svjetlo istine i učiteljica života“, poručio je mons. Puljić, podsjetivši da se Nin zbog Višeslavove krstionice naziva i „hrvatskim Betlehemom“.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 

S. Marija Danijela Lužija primila je monaško posvećenje i položila vječne zavjete u benediktinskoj zajednici samostana sv. Marije u Zadru za vrijeme svečanog misnog slavlja koje je u crkvi sv. Marije u Zadru u nedjelju, 8. prosinca, predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Među desetoricom svećenika koncelebranata bili su opat Jeronim Adam Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu te trojica svećenika iz Danijeline rodne Makarske koji su povezani s razvojem njenog duhovnog poziva. To su don Pave Banić, nekadašnji župnik katedralne župe sv. Marka u Makarskoj i don Ante Žderić, makarski katedralni kapelan u vrijeme kad je s. Danijela razlučivala svoj duhovni poziv te sadašnji makarski katedralni župnik don Jure Lovrinčević.

Nadbiskup Zgrablić u propovijedi je razmatrao poruke iz Pisma posvećenim osobama povodom Godine posvećenog života koje je papa Franjo uputio na blagdan Prikazanja BDM 21. studenog 2014. godine. Tri poruke iz toga Pisma prikladne su za razumijevanje bogatstva monaškog posvećenja i buđenje zahvalnosti za milosti koje u njemu primamo, rekao je mons. Zgrablić. Ta tri cilja su gledati u prošlost sa zahvalnošću, živjeti sadašnjost u zanosu i prigrliti budućnost s nadom.

Govoreći o gledanju u prošlost sa zahvalnošću, nadbiskup je rekao da je i monaško posvećenje s. Danijele prigoda zahvaliti Bogu „za vrijeme koje je iza nas i koje je povezano s višestoljetnom bogatom benediktinskom duhovnošću i kulturom na našim prostorima, u Zadarskoj nadbiskupiji i u samostanu sv. Marije u Zadru“. Papa potiče „da se svaka karizmatska obitelj prisjeti svojih početaka i svoga povijesnog razvoja, da zahvali Bogu koji je Crkvi ponudio tolike darove koji je čine lijepom i opremljenom za svako dobro djelo“.

„Boga slavimo i zahvaljujemo za benediktinsku obitelj i njihovo djelovanje u Crkvi koja živi i djeluje u samostanima u Zadru, Pagu i na Ćokovcu, na otoku Pašmanu. Bogu hvala što je kroz proteklo vrijeme, sve od 11. st., ponudio tolike darove toj zajednici i Crkvi. Velika hvala Bogu na daru života i duhovnog poziva s. Danijele. Hvala Bogu za njene roditelje, njenu obitelj i prijatelje. Hvala Bogu što se po monaškom posvećenju s. Danijele zajednica obogaćuje ljepotom za svako dobro djelo“, rekao je mons. Zgrablić.

Istaknuvši Papin poticaj da se sadašnjost živi u zanosu, sa strašću, nadbiskup je rekao da je za sv. Benedikta i sve utemeljitelje monaških i redovničkih zajednica, prvotni cilj bio „živjeti u potpunosti Evanđelje, a ideal života im je Krist. Pravilo sv. Benedikta je izraz Evanđelja, put i instrument u pomoći za njegovo potpuno življenje kako bi se prionulo uz Krista, do mjere da oni koji ga slijede, za sebe mogu reći sa sv. Pavlom: ‘Meni je živjeti Krist’“, rekao je nadbiskup. Istaknuo je da je cilj i zavjeta s. Danijele „biti put života Evanđelja u nasljedovanju Krista, a prihvaćanje Pravila sv. Benedikta je pomoć, poput instrumenta, za ‘provedbu te strastvene ljubavi’, kako kaže papa Franjo“.

Nadbiskup je citirao Papu da „živjeti sadašnjost sa strašću znači postati ‘stručnjacima u zajedništvu’, svjedocima i  tvorcima ‘projekta zajedništva’ koji stoji na vrhuncu povijesti zajedništva čovjeka i Boga“. Papa potiče da se u društvu sukoba i nejednakosti ponudi model zajednice koja će priznavanjem dostojanstva svake osobe i dijeljenjem dara omogućiti iskustvo bratskih odnosa. Mons. Zgrablić je potaknuo s. Danijelu da bude „čvrsti znak ljubavi Božje, osobito gdje postoje razlike i napetosti. Budite vjerodostojni znak prisutnosti Duha koji u naša srca ulijeva snažnu Isusovu želju „da svi budu jedno“. Doživite „mističnost susreta“, kako kaže papa Franjo, sposobnost suosjećanja i slušanja drugih, sposobnost da zajedno tražite put, prihvaćajući da Vas prosvijetli odnos ljubavi koji proizlazi iz triju božanskih osoba“, poručio je nadbiskup s. Danijeli, poželjevši da joj geslo sv. Benedikta „Moli i radi“ bude sredstvo i put u nasljedovanju Krista.

U duhu Papinog poticaja da se budućnost prigrli s nadom, nadbiskup je rekao: „Nada na kojoj se temelji kršćanska duhovnost ne temelji se na brojevima, materijalnim ili intelektualnim postignućima, nego na Onome u koga se uzdamo. Sv. Pavao piše: „Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam kome sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati za onaj Dan“ (2 Tim 1, 12). Jubilejska godina koja nam se poklanja kao veliki Božji dar potiče i njeguje nadu u našim srcima i čini djelotvornim Božje milosrđe u našim životima. Za moto Jubilejske godine papa Franjo je izabrao Hodočasnici nade.

Sve dobro što Božji Duh u nama nadahnjuje prepoznajemo u suradnji s Kristom kao nadu koja nas ne razočarava, jer znamo kome smo povjerovali. I monaško posvećenje prihvaćamo kao znak nade za život s. Danijele, za monašku zajednicu i za svakoga od nas“, rekao je mons. Zgrablić, čestitavši s. Danijeli i koludricama Samostana sv. Marije. Nadbiskup je poželio da s. Danijela prigrli budućnost puna nade, poput Marije koja je sve događaje iz Isusovog života pohranjivala u svom srcu i o njima promišljala, do ispunjenja Božjih obećanja te da je prati zagovor sv. Benedikta, sv. Skolastike i svih zadarskih zaštitnika i ugodnika Božjih.

Obred monaškog posvećenja s. Marije Danijele

Nakon nadbiskupove propovijedi, uslijedio je obred monaškog posvećenja s. Danijele. Na poziv magistre, s. Danijela je, rekavši „Zvao si me, Gospodine, evo me!“, pristupila ispred nadbiskupa Zgrablića koji je sjedio ispred oltara. Za vrijeme cijelog obreda, pokraj nadbiskupa je bila i opatica samostana sv. Marije, č. m.  Anastazija Čizmin. Na početku obreda, s. Danijela je s opaticom razmijenila odgovore na pitanja prema Obredniku. Potom je potvrdu svoje nakane da se sasvim prinosi Bogu s. Danijela pokazala i čitajući Povelju u kojoj, između ostaloga, piše da „svečano zavjetuje Bogu za cijeli život stalnost življenja, obraćenje i poslušnost prema Pravilu sv. Benedikta i objašnjenjima samostana sv. Marije“. Potom je s. Danijela pokazala Povelju nadbiskupu, opatici, sestrama i zajednici vjernika te su za oltarom Povelju potpisale s. Danijela i č. m. Anastazija. Nakon toga, s. Danijela je tri puta pjevala pripjev „Primi me, Gospodine, po riječi svojoj i živjet ću i nemoj me smesti u očekivanju mojem“, zaključivši to s molitvom Slava Ocu. Uslijedilo je pjevanje Litanija svih svetih koje je predmolio don Dario Tičić, župnik Biograda n/m. Za vrijeme pjevanja Litanija, nakon kojih je nadbiskup Zgrablić molio molitvu monaškog posvećenja, kao i za vrijeme posvetne molitve, s. Danijela je ležala prostrta pred oltarom.

Nakon posvetne molitve, nadbiskup Zgrablić je s. Danijeli, koja je za to vrijeme klečala, predao znakove zavjetovanja: prsten, znak zaručnice vječnoga Kralja, koprenu, znak posvećenja te kornu haljinu u kojoj slavi Boga i moli za Crkvu i cijeli svijet. Potom je č. m. Anastazija s. Danijeli obukla kukulu, kornu haljinu i namjestila joj crni veo, nakon čega je s. Danijela zapjevala pripjev: „Zaručena sam Onomu kome služe anđeli, čijoj se ljepoti dive Sunce i Mjesec“.

Zatim je mons. Zgrablić uručio s. Danijeli Časoslov, s poticajem da bude vjerna otajstvu liturgijske molitve i da moli za dobro cijelog svijeta te bijeli vjenčić kao ukras, da primi na nebu neuveli vijenac, kojega je opatica Čizmin stavila s. Danijeli na glavu. Zajednica sestara i zbor pjevali su ‘Dođi, zaručnice Kristova, primi krunu što ti pripravi Gospodin od vijeka’. Čini obreda monaškog posvećenja zaključeni su riječima opatice Čizmin koja je s. Danijeli rekla: „Draga sestro, potvrđujemo ti i svjedočimo da si od sada nadalje punopravni član naše zajednice svete Marije u Zadru i da sva duhovna i materijalna dobra dijelimo u zajedništvu s tobom“. Nakon toga, sve koludrice udijelile su s. Danijeli sestrinski cjelov i zagrljaj.

Prigodni govori zajednice benediktinki sv. Marije i makarskog župnika

Na kraju mise, prigodni govor uputila je č. m. Anastazija Čizmin. Poželjela je da Bog Otac učini s. Danijelu vjernom koludricom na svoju slavu, neka joj Isus Krist, čije je učenica, podari milost da u svom životu obnavlja otajstvo njegove smrti i uskrsnuća, a Duh Sveti, koji je posvećuje za svoj hram, neka je vodi k ljubavi koja nadilazi svaki zakon i izgoni svaki strah.

Opatica Čizmin zahvalila je nadbiskupu Zgrabliću što je predvodio obred posvećenja na drugu nedjelju Došašća koja vodi bliže Kristovom rođenju, „pod svodovima drevnog samostana i crkve sv. Marije, gdje kao puno puta u tisućustogodišnjoj povijesti odjekuju hvale Bogu i riječi ‘Zvao si me, Gospodine, evo me!’.

Po molitvi nadbiskupa, „Crkva je u svom majčinstvu i brizi za posvećenicu potvrdila njeno predanje, da ponizna i poslušna do kraja nasljeduje primjer Isusa Krista Zaručnika. Kao vidljivi znak božanskih milosti, s. M. Danijela primila je zaručnički prsten, koprenu kao znak posvećenja, kornu haljinu i Časoslov za liturgijske molitve i vijenac da zasluži primiti na nebu neuveli vijenac“, rekla je opatica, istaknuvši: „Koludrice su korskom liturgijskom molitvom pozvane na istu službu anđela koji pred licem Božjim dan i noć prinose molitve“.

Opatica Čizmin je izrazila radost što je s. Danijela ušla u zajedništvo koludrica sv. Marije, „da sklopljenih ruku svakodnevno zajedno mole za Crkvu, svijet i za nadbiskupa“. „Molimo zagovor Blažene Djevice Marije, našeg sv. oca Benedikta, sv. Skolastike i svih svetaca Božjih za s. M. Danijelu na njenom monaškom putu svetosti, neka se ništa ne pretpostavi Djelu Božjem i da se u svemu slavi Bog“, potaknula je opatica Čizmin. U znak zahvalnosti, koludrice su darovale nadbiskupu Zgrabliću albu i misnicu.

U ime zadarske zajednice koludrica sv. Marije, prigodni govor s. Danijeli uputila je novakinja s. Marija Vlatka Katkić. Sestre su zahvalile Gospodinu što je u Danijelino srce „utisnuo Duha Svetoga, pečat svoje vječne ljubavi“.

„Taj Duh i ta Ljubav, nemjerljiva s ijednom, vodila te od malena i usmjeravala putem koji te doveo do ovoga časa. Bog koji je vjeran svojim obećanjima, udijelio ti je milost da budeš njegova odabrana, da cvateš u domu sv. Marije, u monaškom duhu, vjerna danim obećanjima“, rekla je s. Vlatka, poželjevši s. Danijeli da bude sva Božja i njegova milina.

„Njegova okrepa i snaga neka u svetohraništu tvoga srca isijavaju zrake milosrđa na sve duše koje ćeš susretati i za koje ćeš moliti. Budi ustrajna i hrabra, ta njemu je sve znano. Neka te pomiluje Kristovo lice, neka te umiva njegova dobrota“, poželjela je s. Vlatka u ime zajednice s. Danijeli, zamolivši zagovor Marije i svih svetaca, uz molitve monaške zajednice sv. Marije u kojoj je sada osamnaest koludrica. Koludrice su čestitale i zahvalile s. Danijeli što želi „uvijek iznova nastaviti tražiti Božje lice“. Zahvalile su i roditeljima, bratu i sestri, rodbini s. Danijele i svima koji su je pratili na njenom duhovnom putu i utkali sebe u njen život.

Na kraju mise, prisutnima se obratio i don Jure Lovrinčević, župnik katedralne župe sv. Marka u Makarskoj. „Još i ne znamo količinu blagoslova koju ćemo primiti preko s. Danijele. To je otajstvo i vjerujem da ćemo u budućnosti sve više saznavati, a jednog dana u Nebu do kraja, što znači imati monahinju u današnjem svijetu, osobito kad dolazi iz tvoje župe“, rekao je don Jure, koji je predvodio  autobus Makarana koji su se rado odazvali doći u Zadar.

„Župljani su pokazali da im je izrazito drago što se njihova sugrađanka odazvala Bogu na njegov poziv. Za nas u Makarskoj ova godina je značajna – 300 godina je od dolaska relikvije sv.  Klementa iz Rima u Makarsku. I kroz događaj monaškog posvećenja gledamo Božji prst i Božji blagoslov za našu župnu zajednicu. Hvala Bogu što imamo tako veliki dar, da je s. Danijela potekla iz naše župe. Bogu se odazvala u Makarskoj i došla je u Zadar služiti Bogu i Crkvu, na spasenje svijeta“, poručio je don Jure, rekavši da je to velika milost koju se do kraja i ne razumije, ali to otajstvo poziva raduje. Poželio je da makarska župa raste u povezanosti i bliskosti s benediktinskom zajednicom kroz molitvu, „da s. Danijela ostane povezana sa svojim gradom i sa svojom župom. Kao župnik, zahvalan sam na povezanosti koja se među nama rodila i nadam se mnoštvu duhovnih plodova i obostranim molitvama“, rekao je don Jure. Čestitao je s. Danijeli, makarskoj katedralnoj župi, don Pavi i don Anti koji su s. Danijelu pratili i cijeloj zajednici benediktinki, poželjevši da Bog dovrši što je počeo i da to bude svima na spasenje.

S. Danijela je rođena 24. lipnja 1986. godine u Makarskoj. Studirala je predškolski odgoj i godinu dana stažirala je u dječjem vrtiću. No, i nakon stažiranja i rada u struci, njeno srce nije bilo u potpunosti ispunjeno, dok se nije ostvario duhovni poziv. Svakodnevno je molila, sudjelovala u misi i euharistijskom klanjanju, tražeći što je njen poziv. Zahvalna je tadašnjem makarskom katedralnom župniku Pavi Baniću i tadašnjem kapelanu Anti Žderiću za savjete i razgovore, koji su je ohrabrivali i pratili na putu razlučivanja poziva, svjesna da duhovni poziv i bilo koji put u životu prate kušnje.

U samostan sv. Marije u Zadru ušla je s 28 godina, a formacija do vječnih zavjeta trajala je deset godina. Njeno redovničko geslo je ‘Oče, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji“, kao odjek iz molitve Oče naša.

Uz roditelje, rodbinu i prijatelje s. Danijele pristigle iz Makarske, u misi su sudjelovali i Branko Dukić, gradonačelnik Grada Zadra, Ivan Šimunić, pročelnik Odjela za obrazovanje, kulturu i sport Zadarske županije i prof. dr. sc. Josip Faričić, rektor Sveučilišta u Zadru, uz zadarske vjernike. Misa je završena pjevanjem svečanog Tebe Boga hvalimo. U misi su pjevale zadarske koludrice sv. Marije i Katedralni zbor sv. Marka iz Makarske.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

 

 

Na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM u ponedjeljak, 9. prosinca, misno slavlje u kapeli Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U misi su sudjelovali učenici Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar i nekoliko profesora. „Bezgrešna je zaštitnica zadarskog sjemeništa i dio je našeg identiteta, jer je Klasična gimnazija nastala u krilu Sjemeništa koje oduvijek slavi Bezgrešnu kao svoju zaštitnicu“, rekao je don Ante Dražina, rektor sjemeništa i ravnatelj Klasične gimnazije, poželjevši da Marija i dalje bude nadahnuće u njihovom radu.

Nadbiskup Zgrablić potaknuo je na molitvu za sve učenike i djelatnike u školi i obitelji učenika, poželjevši da se Bog svojom veličinom proslavi u njihovom životu. Razmatrajući pročitanu Božju riječ, nadbiskup je podsjetio da Knjiga Postanka pokazuje kako se Adam nakon grijeha sakrio pred Bogom.

„Prva reakcija čovjeka pred nečim velikim, pred Bogom, pred svetim je drhtanje naše duše, pojavljuje se neki strah, neugoda. Čak je i Mariji Anđeo rekao: ‘Ne boj se, Marijo, našla si milost u Boga’. Možda nam je nekad neugodno pristupiti svetim stvarnostima jer je to posljedica grijeha kojeg nosimo u sebi, u našem životu. Važno je to prepoznati. Važno je prepoznati da je u tom trenutku Bog uvijek blizu, da nam se Bog hoće još više objaviti, hoće nam se pokazati“, poručio je mons. Zgrablić, istaknuvši da nam svetkovina Bezgrešnog začeća BDM ukazuje na veličinu i ljepotu koju Bog želi staviti pred svakoga od nas.

Nadbiskup je poručio da čovjek sreću, dobro, mir i što najdublje osjeća u svom srcu neće pronaći nigdje izvan Boga. „Stoga je važno otkriti i spoznati što je Bog učinio u Blaženoj Djevici Mariji koju je Bog oslobodio od svake ljage grijeha. Bog stavlja Mariju kao tip, kao prvi uzor. Bog je u Mariji pokazao jedan tip, pokazao nam je što Bog i s nama želi učiniti. Marija je prva, a mi smo u redu onoga što Bog želi učiniti i u našem životu. Bog nas želi osloboditi od našeg grijeha. Grijeh i posljedice grijeha stvaraju nemir u našem srcu, čine da bježimo od svetoga. A Gospodin nas je stvorio da budemo bez ljage, neporočni, sveti, što kaže i Božja riječ. To želi naše srce. Istu milost koju je Bog učinio Mariji i nama je darovao u sakramentu krštenja“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Život Marije pokazuje kako „Bog djeluje u vremenu, u jednom prostoru, mjestu, u jednom životu, srcu. Bog djeluje u tvom životu i Bog dodiruje najdublje u tvom životu. Sve dobro koje želiš, već je plod Božjeg duha kojeg je Gospodin stavio u tvoje srce. Dobro koje je u tebe položeno, kao tvoja želja, a Bog je dobro, samo Bog može nadahnjivati“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da čovjek dobro ne usađuje sam u sebe, nego je to Božje djelovanje u čovjeku.

„Zato je važno da Boga shvatimo i prepoznamo kao onoga koji djeluje u našem životu, koji nam je dao život, postojanje, koji nas privlači sebi, jer nas privlači dobro, ljepota, ugoda. Sve nas to privlači. Sve to želimo postići u našem životu. I u školu se ide da čovjeku bude bolje u životu, to i Bog želi. Bog je pomoć na putu našeg života. Zato nam Bog šalje anđela Gabrijela, a to je Božja riječ koja dolazi k nama. To što Evanđelje govori o Mariji je slika naše duše, naše nutrine, punine koju želimo posvetiti Bogu“, poručio je nadbiskup, potaknuvši da se poželimo otvoriti Bogu. „Ono što anđeo Gabrijel kaže Mariji, želi reći i tebi. Rekao joj je ‘Zdravo Marijo, milosti puna’. Od toga je nastala i molitva Zdravo Marijo. U originalu na grčkom piše da je Anđeo rekao: ‘Raduj se, Marijo’. Dakle, Bog uvijek naviješta Radosnu vijest. Bog želi da se čovjek raduje, a to je zbog onoga što je sadržano u sljedećoj rečenici anđelovog pozdrava Mariji: ‘Gospodin s tobom!’. Bog je s tobom! Bog nije daleko, nego je Gospodin s tobom, prati te na putu života, da ti objavi i otkrije da si izuzetno bogat, da si pun milosti“, ohrabrio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je milost radosni, veliki Božji dar, najveći poklon kojeg čovjek može dobiti.

„Milost je da živimo. Mi nismo ništa učinili da postojimo, da imamo život. Kad bi ti netko ponudio da će dati određeni iznos novca za tvoj život, za koliko bi dao svoj život? Ne bi ga dao za ništa jer je tvoj život neizmjerno vrijedan, jer je tvoj život milost. Jer je Bog darovao život. Ali to nije jedina milost koju smo primili. Pavao kaže da nam Gospodin daruje milost na milost: da živimo, postojimo, da možemo disati, pohađati školu, polagati ispite. Možemo biti dobri ili loši suradnici Božje milosti koje nam Gospodin daruje“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je Marija bila savršena suradnica s Božjom milošću. Marija je rekla ‘Neka mi bude po riječi tvojoj’.

Kada otkrivamo koliko je Bog dobar prema nama, otkrit ćemo i da je strah i neugoda u nama posljedica istočnog i drugih grijeha koje nas želi udaljiti od Boga. Nadbiskup je poželio da se ostvare milosti koje nam je Bog darovao, jer to su najveća dobra koja želimo ostvariti u svom životu. Ta milost vodila je Mariju do njenog uznesenja dušom i tijelom u nebesku slavu gdje je Marija okrunjena najvećim dostojanstvom.

„To Bog stavlja pred tebe, to je Božja volja za tebe, to želi ostvariti na svakome od nas. Neka ono što je Bog započeo u nama, uz našu suradnju, uz naš pristanak, uz našu dobru volju, doraste u nama do cilja. Ne do ništavila, do smrti, nego do proslave vječne ljubavi u zajedništvu s Gospodinom“, poručio je mons. Zgrablić. Poželio je da dani priprave za Božić budu „vrata kroz koja ćemo proći u veliku Božju dubinu, u Božje milosrđe, da se iz dana u dan u nama ostvaruje ono što nam je Bog namijenio i što nam želi dati. Jer je Božja volja za nas naše najveće dobro, ostvarenje najdubljih snova našeg bića i našeg srca“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Na blagdan sv. Nikole i Dan pomoraca, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru u petak, 6. prosinca, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Nadbiskup je potaknuo na molitvu za pomorce, ribare i njihove obitelji, za sve koji žive od mora i putuju, da ih Bog čuva na putovima života. „Svjedočanstvom svoga života već 1700 godina u povijesti Crkve, sv. Nikola  govori nam o neprolaznim vrijednostima koje je sv. Nikola duboko živio, a mnoge generacije ih prihvaćaju i smatraju vrijednima življenja“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da je dobrota sv. Nikole njega učinila poznatim i sličnim Kristu te ga prepoznajemo kao sveca. „Dobrota koja je zahvatila srce sv. Nikole želi biti dio i našeg života. Dobrota koju je sv. Nikola primio od Boga i darovao je drugima, došla je i do nas“, poručio je mons. Zgrablić.

Da nas dobrota dodirne i da naš život bude plodan, pomaže nam i Riječ Božja na kojoj se nadahnjivao i sv. Nikola, rekao je nadbiskup, razmatrajući navješteno Evanđelje po Mateju. Evanđelist kaže da je Isus od nekuda odlazio. „Isus je u hodu, pokreće se. Prije susreta s dva slijepca, Isus je ozdravio ženu koja je krvarila dugo godina. Dok je išao tim putem, prišao mu je Jair i Isus je uskrsnuo njegovu kćer. Isus odlazi iz tog ambijenta. Ta poruka nam je važna. Ako čujemo da je Isus nešto učinio, to se tiče života“, istaknuo je mons. Zgrablić.

U kontekstu ozdravljene žene koja je krvarila, nadbiskup je rekao da „krvariti znači gubiti život. To je bilo osobito značajno za Židove, jer su oni mislili da se bît života sastoji u krvi. Kad čovjek izgubi krv, onda je mrtav. Žena je krvarila i Isus ju je izliječio. Isus je darovao život, uskrsnuo je i Jairovu kćer. Taj ambijent govori o životu. Božja riječ nas stavlja u odnos života“, naglasio je nadbiskup.

Evanđelist Matej kaže da su za Isusom pošla dva slijepca. „I mi smo slijepci. Često smo slijepi za ono što Bog čini. Slijepi smo za svjetlo bez kojega ne možemo vidjeti. Bog je svjetlo. Prema Knjizi Postanka, svjetlo je prva stvarnost koju je Bog stvorio. Bog daruje sebe, nešto svoga. Bog je poput svjetla. Bez svjetla se jako teško snalazimo u sigurnosti života. Svjetlost nam nije zapreka, prepreka. Kroz svjetlo možemo hodati, svjetlost nam nikad neće smetati da se krećemo u životu. Uronjeni smo u svjetlo“, istaknuo je mons. Zgrablić. Upozorio je pritom da smo često slijepi za vidjeti ono što je Božje.

„Slijepi smo za vidjeti Boga koji nam želi progovoriti tako duboko, a tiče se naše egzistencije, našeg života. Bog nije dodatak, ukras našem životu, neka viša razina, nego se tiče naše bîti, našeg postojanja, našeg življenja i smrti. To je govor o našem krvarenju, gubljenju života ili dobivanju života, uskrsavanju.

Bog je život i darovao nam je život, sebe. Živimo od njegovih milosti. Primamo od Boga toliko milosti, ali one nisu djelotvorne u našem životu, ne čine da budemo novi, da gledamo novim očima, da Bogom budemo oduševljeni i zahvaćeni, da Bog uđe u tmine našeg života“, upozorio je nadbiskup, rekavši da svi trebamo Božje smilovanje, Božje milosrđe.

U duhu opisa Evanđeliste da su Isus i slijepci ušli u kuću, nadbiskup je rekao kako je važno s Isusom ući u kuću, u zajedništvo vjere. „Naš život vapije za Bogom. Vidjeti Boga ne znači samo progledati tjelesnim očima, nego gledati Božjim, Isusovim očima. Na Isusovo pitanje što želimo da nam učini, želimo li i mi progledati? Vjera je mogućnost da Bog može djelovati u našem životu“, poručio je mons. Zgrablić, upozorivši da „vjera nije samo znanje nekih istina, informacija, poznavanje dogmi, koliko god one bile uzvišene“.

„Nego, vjera mijenja naš pogled, put našeg života. Vjera čini da naš život gledamo Božjim očima. Sv. Nikola je tako živio. Sv. Nikola je bio zahvaćen Božjim pogledom i tim očima je gledao na ovaj svijet. Djela u životu sv. Nikole bila su u skladu s Božjim pogledom. Služio je Crkvi, nastojao je svakome pomoći. Budimo i mi bogati onim čime je bio bogat sv. Nikola“, potaknuo je nadbiskup, rekavši da nitko nije toliko siromašan, da s drugima ne može podijeliti ljubav, mir i prijateljstvo.

Vapaj slijepca, „Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se“ treba biti i naš vapaj kojeg izgovaramo, naglasio je nadbiskup, rekavši da je Bog konkretan Bog koji živi među nama, u Isusu Kristu bio je u ovom vremenu, našoj ljudskoj povijesti.  „Zamolimo Isusa da nas dodiruje, da učini da progledamo, da pogledamo bližnjega i neprolazne vrijednosti koje je živio sv. Nikola i neće propasti. S ovoga svijeta, sa sobom ćemo ponijeti samo ljubav. Istinski naše je ono čime smo usrećili drugoga, to je neprolazno“, poručio je mons. Zgrablić.

Rekavši da dobrota sv. Nikole privlači jer je on u Bogu i s Bogom, a dobro razumiju svi jezici i ljudi svijeta, nadbiskup je zamolio zagovor sv. Nikole da nam pomogne u činjenju dobrih djela.

Među svećenicima koncelebrantima na misi bio je i don Marko Vujasin, predstojnik Povjerenstva za pastoral pomoraca, ribara i turista Zadarske nadbiskupije na čiju inicijativu je misa koja okuplja pomorce i održana. Na misi su bili članovi Udruge sv. Nikole iz Vrsi, jedne od najaktivnijih pomorskih udruga u Hrvatskoj, pomorci, ribari i njihove obitelji te predstavnici pomorskih ustanova iz Zadarske županije.

Nakon mise, nadbiskup Zgrablić, svećenici i puk uputili su se na gat zadarske rive gdje je mons. Zgrablić predvodio molitvu za pokojne ribare i pomorce. U spomen na njih, don Marko Vujasin u more je bacio vijenac.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Blagdan sv. Nikole svečano je proslavljen u župi sv. Nikole u Islamu Latinskom u petak, 6. prosinca, misnim slavljem koje je u župnoj crkvi sv. Nikole predvodio don Mario Mršić, župnik Pašmana i Neviđana.

Don Mario je predstavio život sv. Nikole koji je rođen oko 280. godine u Patrasu u Grčkoj. Biskupom je postao vrlo mlad, oko 300. godine u Myri, danas Demre u Turskoj. Brzo su počeli progoni kršćana te je biskup Nikola bačen u tamnicu gdje je bio teško zlostavljan. Iako je imao posljedice mučenja, 325. godine sudjelovao je na Nicejskom koncilu. Običaj darivanja za blagdan sv. Nikole vezan je uz priču da je sv. Nikola trima sestrama noću kroz prozor ubacio vrećicu zlatnika, kako bi imale za miraz za udaju.

„Svaki svetac, pa i sv. Nikola, živio je sa sviješću Božje sveprisutnosti. To se i od nas traži – živjeti s činjenicom o Božjoj prisutnosti. Bog nije samo prisutan izvan nas, nego i u nama. Bog želi biti prisutan u čovjekovom srcu i duši. Božja želja i radost je da se nastani u čovjeku. Mi smo Isusovo nebo. Naše srce je najviše gdje Bog želi prisustvovati. Bog se nastanjuje u nutrine onih koja ga ljube, u srcu koje je otvoreno. Sveci nam govore o prisutnosti Boga u njima“, rekao je don Mario. U tom kontekstu, citirao je troje svetaca koji su govorili o Božjoj prisutnosti u svom životu. „Osjećam da je Bog u mom srcu, da Boga osjećam u svojoj duši. Nipošto me to ne ometa u izvršavanju mojih obveza. I kad obavljam najvažnije stvari koje traže pažljivost, ne gubim Božju prisutnost u svojoj duši i ostajem duboko s njim povezana. S njim polazim raditi, s njim idem odmarati, s njim trpim, s njim dijelim svoje radosti, u njemu živim i On živi u meni. Nikada nisam sama, jer on je moj stalni pratitelj“ (sv. Faustina). „Nikada ga nisam čula govoriti, ali osjećam da je on u meni u svakom času“ (Mala Terezija). „Sve se sažimlje u ovom: Bog mi je uvijek prisutan u mislima i utisnut u srcu, nikada ga ne gubim iz misli“ (Padre Pio). Don Mario je potaknuo vjernike da dopuste Bogu da se nastani u njima „po otvorenosti srca i po spremnosti na duboko predanje po žrtvi, umiranju sebi i prihvaćanja svega iz Božje ruke“.

Nakon mise, djeca iz župe održala su prigodni recital o sv. Nikoli pod vodstvom vjeroučiteljice Anite Vedrić.

I.G.

Foto: Župa Islam Latinski

Pod predsjedanjem mons. Ante Sorića, generalnog vikara Zadarske nadbiskupije, u srijedu, 4. prosinca, u uredu Nadbiskupskog ordinarijata u Zadru održan je susret na kojem su dogovarani tehnički aspekti pripreme proslave otvaranja Godine Jubileja u Zadarskoj nadbiskupiji.

Na susretu su bili don Josip Radojica Pinčić, župnik Katedrale sv. Stošije i četvero katedralnih župnih suradnika, predstavnik Zajednice sv. Josipa koja djeluje pri katedrali sv. Stošije, dvojica članova Bratovištine sv. Šime iz svetišta sv. Šime i don Tin Vidov, tajnik zadarskog nadbiskupa.

Nakon prvog susreta u pripremi proslave otvaranja Godine Jubileja na inicijativu i pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića, održanog 19. studenog, kad je mons. Zgrablić u razgovoru sa svećenicima odredio smjernice u načinu obilježavanja otvaranja Godine jubileja, na ovom susretu s vikarom Sorićem dogovoren je tehnički i izvedbeni način kako će se konkretno ostvarivati pojedini dijelovi otvaranja Godine Jubileja u Zadru u nedjelju, 29. prosinca, s podjelom pojedinih zaduženja osobama koje će doprinijeti da slavlje i na izvanjski način ima svoj red i funkcionalan tijek održavanja.

Otvaranje Godine Jubileja je veliki događaj za cijelu Crkvu i za svaku biskupiju u kojem su pozvani sudjelovati svi vjernici mjesne Crkve predvođeni svojim pastirima, župnicima, svećenicima, istaknuo je vikar Sorić. U Zadarskoj nadbiskupiji postoji 117 župa. Na otvaranje Godine Jubileja pozvani su doći vjernici iz svih dijelova Zadarske nadbiskupije sa svojim župnicima iz grada Zadra, iz priobalja i zaleđa, Ravnih Kotara i Bukovice te s otoka.

U Nadbiskupiji djeluje oko 80 svećenika župnika i svi su pozvani predvoditi svoje župne zajednice na slavlju otvaranja Godine Jubileja. Svim sudionicima slavlja će ispred crkve sv. Šime biti podijeljena svijećica, a veliku svijeću će dobiti obitelji, po jedna obitelj predstavnik iz svake župe Zadarske nadbiskupije. Puk će sa upaljenim svijećicama sudjelovati u procesiji za vrijeme koje će se pjevati božićne pjesme.  Veliku svijeću na kojoj će biti logo Jubileja i Zadarske nadbiskupije će nositi predstavnik obitelji.

Ti predstavnici obitelji s upaljenom velikom svijećom će se nalaziti uzdužno, uz dva ruba procesije, sa svake strane, a između njih će biti puk. U proslavi je na taj način dodatno izražena prisutnost obitelji jer se Jubilej otvara na blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Ti će predstavnici obitelji ponijeti veliku svijeću koju su nosili u procesiji u svoje župe i ostaviti je u svojoj župnoj crkvi gdje će se nalaziti cijele godine, kao znak Jubileja.

Okupljanje vjernika i svećenika počinje u 17 sati u crkvi sv. Šime u Zadru gdje će nadbiskup Zgrablić uputiti uvodni pozdrav i predvoditi kratku molitvu. U crkvi sv. Šime će se navijestiti ulomak iz Evanđelja i pročitati predviđeni dijelovi iz Bule pape Franje, ‘Nada ne razočarava’. Potom procesija kreće iz crkve sv. Šime prema katedrali sv. Stošije. Na početku procesije će biti veliki drveni križ koji se inače nalazi u prezbiteriju u katedrali sv. Stošije, kojega će u pratnji četiri velika ferala nositi članovi Bratovštine sv. Šime te Evanđelistar. Po ulasku u katedralu, nadbiskup Zgrablić će blagosloviti vodu koja će biti u velikoj Višeslavovoj krstionici u prezbiteriju katedrale, pokraj velikoga križa. Nadbiskup će potom poškropiti puk blagoslovljenom vodom pri obnovi krsnog saveza.

Svi župnici u Nadbiskupiji potiču se da tijekom prosinca animiraju i pozovu vjernike u župama da se odazovu sudjelovanju na slavlju otvaranja Godine Jubileja u Zadru i govore vjernicima o njenom značenju. Puk će svojom brojnošću ispuniti i Trg ispred katedrale sv. Stošije i dvorište pokraj katedrale, gdje će se nalaziti velika video platna koja će omogućiti svima da vizualno prate i vide kako se odvija svečano misno slavlje u katedrali koje će predvoditi nadbiskup Zgrablić.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Sveti Otac, papa Franjo, Narodu Božjem i svemu puku, napisao je i uputio Bulu „Nada ne razočarava“ kojom proglašava Redovni jubilej godine 2025.

„Neka Jubilej“, piše papa Franjo u Buli, „za sve bude trenutak živoga i osobnog susreta s našim Gospodinom Isusom Kristom, `vratima` spasenja (usp. Iv 10, 7.9); s njim, kojeg Crkva uvijek, posvuda i svima mora naviještati kao `našu nadu`“ (usp. 1 Tim 1, 1)“ (Br. 1).

„Svi se nadaju!“, podsjeća Papa i nastavlja: „U srcu svakog čovjeka prebiva nada kao želja i iščekivanje dobra…“. „Neka ovaj Jubilej svima bude prilika za oživljavanje nade“ (Br. 1).

„Nada se, naime, rađa iz ljubavi i temelji se na ljubavi koja izvire iz Isusovog Srca, probodenog na križu: `Doista, ako se s Bogom pomirimo po smrti Sina njegovog dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim` (Rim 5, 10). A njegov se život očituje u našem životu vjere koji počinje krštenjem, razvija se u stavu poučljivosti prema Božjoj milosti i stoga je oduhovljen nadom koja se neprestano obnavlja i koja, po djelovanju Duha Svetoga, postaje nepokolebljiva“ (Br. 3).

„Pustimo se sada privući nadom i dopustimo“, poziva papa Franjo, „da se po nama proširi na sve koji za njom čeznu. Svojim im životom poručimo: `U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek´ bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!` (Ps 27, 14). Neka snaga nade ispuni našu sadašnjost, dok s pouzdanjem iščekujemo ponovni dolazak Gospodina Isusa Krista, kojemu bila čast i slava sada i u budućem vijeku“ (Br. 25).

 

 

Draga braćo i sestre!

S radošću vam najavljujem svečano otvaranje Godine Jubileja u Zadarskoj nadbiskupiji koji zahvalno prihvaćamo kao Božji dar!

Svečano otvaranje će biti na Blagdan svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa, u nedjelju, 29. prosinca 2024. godine. Najprije ćemo se okupiti u 17,00 sati u crkvi sv. Šimuna Bogoprimca u Zadru gdje ćemo započeti slavlje otvaranja Jubilejske godine. Zatim ćemo se, kao „hodočasnici nade“, od crkve sv. Šime uputiti prema katedrali sv. Stošije hodeći za Kristovim križem, tim sidrom spasenja i znakom nade koja ne razočarava, jer se temelji na ljubavi milosrdnoga i vječnoga Boga.

Uz križ, krenut ćemo i za Evanđelistarom, škrinjom žive Božje Riječi Uskrsloga koji poput ognjenoga stupa iz Knjige Izlaska (usp. Izl 13, 21 -22) ide pred svojim narodom i svojim svjetlom vodi svoje učenike u Godini milosti. Uz hodočasničke psalme i drage nam božićne pjesme uputit ćemo se prema glavnim vratima katedrale sv. Stošije gdje ćemo se pokloniti Kristu, „drvu Križa na kom spas je svijeta visio“ (molitveni poziv na Veliki petak). Ući ćemo u katedralu kroz glavna vrata koja su znak Krista (usp. Iv 10, 9) i pred krsnim studencem ćemo obnoviti naš krsni savez obredom spomena svetog krštenja.

Vrhunac obreda svečanog otvaranja Jubilejske godine ćemo proslaviti euharistijskim slavljem u katedrali sv. Stošije. Opća uredba Rimskog misala (Br. 16) nas podsjeća: „Euharistijsko slavlje, kao djelo Krista i hijerarhijski uređenoga Božjega naroda, središte je svega kršćanskog života, kako za opću Crkvu, tako i za mjesnu, ali i za pojedinog vjernika. To je slavlje, ujedno, vrhunac djela kojim Bog posvećuje svijet u Kristu i štovanja koje ljudi iskazuju Ocu, klanjajući mu se po Kristu, Božjemu Sinu u Duhu Svetom“.

S radošću vam najavljujem i kako sudjelovanje u obredu otvaranja Jubilejske godine daruje veliku milost potpunog oprosta svima koji su ispunili i druge crkvene propise, odredbe o dobivanju potpunog oprosta, a to su sveta ispovijed, pričest i molitva na nakanu Svetog Oca.

Rado i srdačno vas pozivam da sudjelujete u ovom milosnom i povijesnom trenutku otvaranja Jubileja 2025., Svete godine, koji se ponavlja samo svakih dvadeset i pet godina te da primite najveći i najdragocjeniji božićni dar potpunog oprosta.

Sretan vam i blagoslovljen Božić!

Dobrodošli!

✠ Milan Zgrablić,

nadbiskup

 

Zadar, Blagdan Krista Kralja svega stvorenja, 24. studenog 2024.

 

Izložba „Portreti pape Ivana Pavla II. u suvremenom hrvatskom slikarstvu“ u dvorani Stalne izložbe crkvene umjetnosti (SICU) u Zadru otvorena je u četvrtak, 28. studenog u organizaciji SICU-a Zadar, udruge ‘Hrvatska dijaspora’ i Zadarske nadbiskupije, u sklopu manifestacije Krševanovi dani kršćanske kulture.

Na Izložbi otvorenoj do 30. siječnja 2025. izloženo je petnaest radova hrvatskih akademskih slikara i dvije redovnice. Dr. sc. Ana Jordan Knežević, kustosica SICU-a i likovnog postava, rekla je da su tim djelima autori željeli ostvariti trajnu uspomenu na papu Ivana Pavla II. te su svojim individualnim likovnim izrazom uspješno predočili njegov lik. „Ivan Pavao II. je bio otvoren ljudima, hodočasnicima, svima je pristupao otvorenog srca. Portreti izražavaju njegovu dragost i iskrenost. Izložba je postavljena i u zahvalnom sjećanju na Papu kao duhovnog poglavara, moralnog autoriteta i povijesnog pastira među nama, duboko povezanog s hrvatskom državom. U osobitom sjećanju ostao je Zadranima i po svom pohodu Zadru 2003. godine“, rekla je dr. sc. Knežević.

Ivica Jurjević, predsjednik udruge ‘Hrvatska dijaspora’ i inicijator postavljanja te Izložbe, zahvalio je slikarima što su podržali njegovu ideju, rekavši da je Izložba bila postavljena i u muzeju Ivana Pavla II. u Krakowu. Izložbu je u Papinom gradu otvorio kardinal Franciszek Macharski.

„Raduje nas što ćemo Izložbu otvarati i u drugim hrvatskim gradovima i župama, kako bismo i na ovaj način promicali Papinu svetost. Papa je bio promicatelj pravde, osobito mira. Toliko je ljubio Hrvate da možemo reći da je bio naš Papa“, rekao je Jurjević. Istaknuo je da je Papa bio univerzalni učitelj Evanđelja i najavio izložbu o kardinalu Franji Kuhariću, rekavši da je on bio stup Crkve u Hrvata.

Izložbu je otvorenom proglasio umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je često pisao o pontifikatu sv. Ivana Pavla II. „Ivan Pavao II. zadužio nas je u svakom pogledu i kao narod ne možemo mu nikad dovoljno reći: ‘Hvala ti, Sveti Oče’. Hvala mu za sve što nam je značio u najtežim trenucima. Bio je u pravom smislu riječi otac koji je s nama supatio i s nama suosjećao. Učinio je što god je mogao u svojoj moći da doživimo slobodu, usprkos svega čemu smo bili izloženi“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Ivan Pavao II. bio poglavar Katoličke Crkve, ali uistinu i pravi i vrlo dosjetljivi borac.

„Kad je papa Ivan Pavao II. prvi put dolazio u Hrvatsku, želio je posjetiti i Beograd i Sarajevo. Iz Beograda je stiglo prihvaćanje od strane političke vlasti, ali Pravoslavna Crkva je rekla: ‘Još nije zrelo vrijeme za to’. A Papi je jako bilo stalo do Beograda, pogotovo do Sarajeva. U Sarajevo je svakako htio doći i čak je pripremio liturgijski obrednik da tamo služi misu i da poruči svijetu: „Zaustavite ruku koja ubija i molim vas, pomozite ljudima koji žive u opkoljenom Sarajevu“.

No, nazvao ga je jedan japanski dužnosnik i rekao da postoji opasnost za njegovu sigurnost u Sarajevu, da bi bilo riskantno da dođe u Sarajevo. Kardinal Stanislav Dziwisz je rekao da se Papa bio malo uvrijedio, kad su mu rekli da ne mogu jamčiti sigurnost. Onda je Papa pročitao u Castel Gandolfu sve što je imao pripremljeno za propovijed u Sarajevu te je uputio najpotresniji vapaj: ‘S vama smo i bit ćemo sve više s vama’, rekao je s pogledom prema Sarajevu i kardinalu Vinku Puljiću. Bilo je to baš na kardinalov rođendan na Malu Gospu, 8.rujna 1994. godine. Tada je Papa odlučio, kad već ne može doći u Sarajevo da ih posjeti, imenovao je mons. Vinka Puljića kardinalom koji će biti njegov glas i koji će govoriti u njegovo ime. Kad je nuncij na misi u sarajevskoj katedrali objavio tu vijest, deset minuta se pljeskalo. To je bila stvaralačka Papina gesta kojom je pokazao da je s njima i da će biti s njima. Sretni smo što smo živjeli u vrijeme pape Ivana Pavla II.“, poručio je mons. Puljić.

Uz Izložbu je objavljen i katalog u kojem je, uz slike izloženih radova, objavljen i tekst mons. Puljića naslovljen „Ivan Pavao II. – dar Duha Svetoga Crkvi i svijetu“, u kojem nadbiskup poručuje da su susreti Pape s ljudima bili radost, utjeha i blagoslov te da njegova ostavština raduje i obvezuje.

Mons. Puljić je istaknuo da je sv. Ivan Pavao II. bio „papa vizionar s jakim osjećajem za povijest. Poslije njegovog izbora za Papu, jedan novinar je zapisao: ‘Ovaj Papa zna se ophoditi s masama, ima jasna načela, čvrst je i hrabar’. Ponašao se poput oca koji ima razvijen sluh za druge i pokazuje manire svetog svećenika. U pravom smislu riječi bio je dragi otac, brat, skrbnik i odvjetnik, osobito ugroženih, napuštenih i ostavljenih. Pamtimo ga kao proroka koji svojim baritonskim glasom vapije, moli, ukorava i prijeti. Postao je glavnim odvjetnikom svih koji su bili ugroženi i ostavljeni“, poručio je mons. Puljić. Podsjetio je da je Ivan Pavao II. Crkvi u Hrvata darovao bl. Alojzija Stepinca kod svog drugog pohoda Hrvatskoj 1998., a kod svog trećeg pohoda (2003.) bl. Mariju Propetoga Isusa Petković u Dubrovniku i bl. Ivana Merza u Banja Luci.

Autori izloženih slika su: Vladimir Blažanović, Vladimir Kuharić, Zorica Turkalj, Ratko Peraić, Kruno Bošnjak, Renata Facan pl. Kušec, Fadil Vejzović, s. Pia Pađen, s. Terezija Lončarević, Pavao Hudek, Mladen Veža, Karlo Posavec, Ljerka Njerš, Kuzma Kovačić i Nediljko Tintor.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Franjevački samostan sv. Frane u Zadru i ‘Muzej u školi’ – Dječja folklorna skupina Donatići iz OŠ Zadarski otoci u Zadru, uputili su školama i vrtićima u Hrvatskoj poziv na sudjelovanje na 2. likovnom natječaju “Blizu je blizu”, za koji se djeca pozivaju izraditi radove o bl. Jakovu Zadraninu.

Tema 2. likovnog natječaja za djecu vrtića te učenike osnovnih i srednjih škola je bl. Jakov Zadranin u vrijeme njegovog djetinjstva i mladosti provedenih u rodnom Zadru, a održava se u sklopu teme ‘Zadarski sveci i blaženici’. Anamarija Botica Miljanović, dipl. učiteljica savjetnica, koordinatorica Organizacijskog povjerenstva u provedbi Natječaja, predstavila je temu, cilj i pravila za sudjelovanje u tom likovnom natječaju.

Bl. Jakov Zadranin (1400., Zadar – 1496., Bitetto) proveo je djetinjstvo i mladost u rodnom Zadru. S dvadeset godina ušao je u samostan sv. Frane u Zadru kao brat pomoćnik te se u tom samostanu i zajednici gdje je počeo njegov redovnički put čuva spomen na bl. Jakova. Jakov je pratio provincijala 1438. na generalni kapitul franjevačkog reda u Italiju. Potom je ostao u franjevačkoj provinciji sv. Nikole biskupa, sa sjedištem u Bariju, glavnom gradu Apulije. Djelovao je u raznim apulijskim samostanima, a oko 40 godina u gradiću Bitettu pokraj Barija, kao redovnik žarke molitve, marljiv u svakodnevnim poslovima kao kuhar, sakupljač milostinje, vrtlar, vratar i sakristan. Za vrijeme pošasti kuge u Bittetu 1483., požrtvovno je služio i zaraženim bolesnicima. Bio je veliki štovatelj Majke Božje, pobožan u razmatranju Kristove muke. Dugo je molio, kontemplirao i obavljao pokore. Osobito je pomagao djeci. Umro je 27. travnja 1496. u Bitettu na glasu svetosti i zaštitnik je toga grada. U crkvi u Bitettu nalazi se njegovo neraspadnuto tijelo. Papa Klement XI. proglasio ga je blaženim 1700., a papa Benedikt XVI. potpisao je 19. prosinca 2009. dekret o junačkom stupnju kršćanskih kreposti bl. Jakova Zadranina. Slika i relikvija bl. Jakova iz Bitetta donesena je u crkvu sv. Frane u Zadar 1989., a prst bl. Jakova, relikvija koja se nosi u velikoj procesiji u Bitettu na blagdan bl. Jakova, u Zadar je prvi put donesena 5. svibnja 2024. godine.

„Ohrabreni prošlogodišnjim uspjehom Prvog natječaja, kvalitetom i brojnosti likovnih radova iz deset osnovnih škola, Povjerenstvo je proširilo natječaj da u njemu ne sudjeluju samo osmoškolci, nego i djeca iz vrtića i  učenici srednjih škola. Cilj ovog stvaralaštva je revitaliziranje lika i djela bl. Jakova Zadranina, upoznavanje zavičajne povijesti, kulturne i vjerske baštine Zadra. Djeca mogu prikazati blaženika u vrijeme njegovog djetinjstva i mladosti, dok je živio u rodnom Zadru. Blaženik se može prikazati kako radi u samostanskom vrtu, u brizi oko pripreme i kuhanja jela za braću franjevce, u molitvi u samostanu sv. Frane u Zadru, u procesiji Zadarskog mira iza procesijskog križa. Bl. Jakov je imao dar zanosa i levitacije pa ga se može prikazati i iznad Zadra, kako štiti grad. Može ga se prikazati u lađi kojom kreće na put za Italiju, a u pozadini se vidi rodni grad koji napušta. Prepuštamo kreativnoj dječjoj mašti izbor motiva o temi blaženika i Zadra. Moguće je prikazati i prepoznatljive građevine srednjovjekovnog Zadra“, rekla je Miljanović, predlažući djeci motive u slobodnom izboru teme.

Na dnu ili rubu likovnog rada autori neka zapišu i jednu riječ na glagoljici, npr. Zadar, blaženi Jakov ili neka druga kratka riječ i  time također obilježe život bl. Jakova. Glagoljica neka ne bude ukomponirana u crtež ili sliku.

Pravila likovnog natječaja su sljedeća: radovi mogu biti slikani, crtani ili oblikovani na papiru. Sve likovne tehnike neka budu na formatu papira A4. Likovno – tehnička sredstva su olovka, tuš i metalno pero, tuš i kist, lavirani tuš, tempera, akvarel, grafika, kartonski tisak, linorez, kolaž i sve kombinirane tehnike. Na poleđini likovnog rada trebaju biti podaci: ustanova i adresa, autor, razred, naslov rada te mentor i kontakt mentora. Izložba najuspješnijih likovnih radova i dodjela nagrada će biti u samostanu sv. Frane u Zadru, u Spomen sobi bl Jakova Zadranina, nakon mise u 19 sati, na  blagdan bl. Jakova, 27.travnja 2025. godine.

Nagrađenih dvanaest najboljih likovnih radova će biti objavljeni na mrežnim stranicama OŠ Zadarski otoci. Radovi trebaju stići do 10. travnja 2025. na adresu: 2. likovni natječaj „Blizu je, blizu”, OŠ Zadarski otoci, Trg Damira Tomljanovića Gavrana 2, 23000 Zadar. Poslane ili donesene učeničke radove će vrednovati i izabrati stručno povjerenstvo. Radovi se ne vraćaju. Potrebna je potpisana suglasnost roditelja, koju čuva mentor, za nagrađene učenike, radi objavljivanja fotografija djece, njihovih imena i prezimena u medijima.

Naziv natječaja „Blizu je, blizu“ je u spomen na situaciju kad je bl. Jakov ispod svoga habita bio sakrio zeca koji je bježao pred lovcima. Kad su lovci bl. Jakova pitali: „Gdje je zec?“, on je rekao: „Blizu je, blizu“. Lovci su produžili dalje, a zec je bio spašen. Najbolji učenički rad će biti tiskan u obliku sličice s molitvom za kanonizaciju bl. Jakova Zadranina. Te sličice će dobiti sva djeca i učitelji sudionici likovnog natječaja.

Organizacijsko povjerenstvo objavilo je Poziv na natječaj u petak, 29. studenog, na blagdan Svih svetih Franjevačkog reda, u samostanu sv. Frane u Zadru. Tada su crkvu i samostan pohodila djeca iz Dječje folklorne skupine Donatići iz OŠ Zadarski otoci u Zadru, s voditeljicom i inicijatoricom projekta ‘Muzej u školi – baština i kultura mira’, Anamarijom Botica Miljanović.

„Želja mi je da duhovna i vjerska baština postane dio identiteta ljudi, da se sačuva duh grada i prenosi generacijama. Da djeca to ponesu u budućnost i na taj način čuvaju grad, jer grad čuvaju ljudi idejom, duhom i raznim oblicima stvaralaštva. Drago nam je kad i drugi prepoznaju vrijednost naših nastojanja, pa su s nama u crkvi sv. Frane bile i studentice Marta Panjkota i Martina Perković, buduće učiteljice kojima će susret i suradnja s djecom o životu bl. Jakova biti dio budućeg djelovanja“, poručila je Miljanović, u želji da se bl. Jakovu dâ na važnosti u životima Zadrana i događajima kojima se obilježava Dan Grada Zadra.

Kao ’10. čestitku voljenom Gradu’, Donatići su pohodom samostana sv. Frane i predstavljanjem Natječaja sudjelovali u obilježavanju Dana Grada Zadra koji se obilježava više dana različitim manifestacijama. Djeca su razgovarala o životu bl. Jakova te su 29. studenog u Spomen sobi bl. Jakova počeli zajednički slikati slikovnicu ‘Slavni sine vjernog Zadra’ o životu bl. Jakova.

Za pohoda crkvi sv. Frane, molitvu učenika za proglašenje bl. Jakova svetim predvodio je fra Drago Ljevar. Djeca su recitirala pjesme posvećene bl. Jakovu. Razgledali su samostansku riznicu uz domaćina fra Stipu Nosića, gvardijana samostana sv. Frane. „Osobitu pozornost usmjerili smo na zadarski procesijski križ, dar kraljice Elizabete Kotromanić samostanu sv. Frane, na kojem su prikazani i franjevački sveci. Za tim križem hodao je maleni Jakov u procesiji koja je svake godine bila svečano održana u spomen na 18. veljače 1358., kad je potpisan mirovni sporazum Zadarski mir“, rekla je Miljanović koja svake godine s Donatićima 18. veljače svečano obilježava datum potpisivanja Zadarskog mira. Podsjetila je da je samostan sv. Frane najstariji franjevački samostan izvan Italije, izgrađen za života sv. Franje, oko 1221. godine. Crkva sv. Frane u Zadru je najstarija crkva posvećena sv. Franji na tlu Hrvatske i najstarija dalmatinska gotička crkva, čije je renesansne dogradnje izveo Juraj Dalmatinac.

„Ove godine, 5. svibnja, svjedočili smo velikom događaju za Zadarsku nadbiskupiju, kad je iza Procesijskog križa bila relikvija bl. Jakova, prvi put nakon njegovog odlaska iz rodnog Zadra. Ponosni smo što imamo Zadranina za nebeskog zaštitnika. Zahvaljujući suradnji sa samostanom sv. Frane i gvardijanom fra Stipom, drago nam je da smo ovo događanje mogli organizirati u Bogu posvećenom prostoru gdje je bl. Jakov živio, radio i počeo svoj put u Franjevačkom redu“, poručila je Miljanović, poželjevši djeci iz cijele Hrvatske blagoslovljen rad i sudjelovanje na Natječaju, uz upoznavanje života još jednog hrvatskog blaženika, bl. Jakova Zadranina.

Pokrovitelji likovnog natječaja su Franjevački samostan sv. Frane u Zadru, Grad Zadar, Zadarska županija, Narodni muzej Zadar, OŠ Zadarski otoci/ DFS Donatići pri „Muzej u školi“ i Udruga glagoljaša Zadar.

I.G.

Foto: ‘Muzej pri škol’ – OŠ Zadarski otoci