Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je poziv na sudjelovanje u proslavi Nedjelje Božjeg milosrđa u Jubilejskoj 2025. godini u Zadru župama, crkvenim zajednicama i svim razinama društva u Zadarskoj nadbiskupiji koje obuhvaćaju razne ustanove, institucije, zajednice, profesionalne i dobrovoljne službe.

Središnja proslava u Godini jubileja za vjernike Zadarske nadbiskupije pod geslom „Zauzimajte se za dobro pred svim ljudima, (Rim 12, 17)“ će se održati na Nedjelju Božjeg milosrđa, 27. travnja, na lokaciji Forum u povijesnoj jezgri u središtu Zadra.

U Zadarskoj nadbiskupiji je u tijeku organizacijska priprema toga događaja na kojem se očekuje sudjelovanje više tisuća vjernika iz svih dijelova Nadbiskupije, članova i predstavnika crkvenih i civilnih zajednica, ustanova i institucija.

Uz Pismo nadbiskupa Zgrablića, adresatima se šalje i obrazac prijavnice koju ispunjenu treba dostaviti do 15. travnja 2025., na e-mail: [email protected]. Time voditelj ili odgovorni predstavnik pojedine ustanove, zajednice, udruge, prijavljuje i broj sudionika svoje organizacije na proslavi Nedjelje Božjeg milosrđa i „mnogoga dobra“ u Zadru.

Povodom središnje jubilejske proslave u Zadarskoj nadbiskupiji, u svom Pismu nadbiskup Zgrablić donosi i duhovni kontekst kao pozadinu održavanja takvog okupljanja naroda i organizacije toga velikog događaja, a nadahnut je poticajem pape Franje u njegovoj Buli povodom Jubileja 2025., u kojoj Papa potiče da prepoznajemo i poštujemo brojna dobra djela koja ostvaruju mnogi dionici i službe ne samo u Crkvi, nego u cjelini društva, odnosno svijeta.

Pismo nadbiskupa Zgrablića prenosimo u cijelosti.

Poštovani!

Papa Franjo u Buli proglašenja Redovitog jubileja 2025. godine, Nada ne razočarava, od 9. svibnja 2024., govori o znakovima nade i podsjeća nas da „moramo obratiti pozornost na mnoge dobre stvari u svijetu, kako ne bismo upali u napast da se smatramo ophrvanima zlom i nasiljem“ (Br. 7).

U „mnogim dobrim stvarima“ prepoznajemo nadu kao izraz želje i očekivanja dobra u srcu svakog čovjeka. Nada dolazi osobito do izražaja u različitim oblicima suživota u mnogim organizacijama koje se brinu za dobro pojedinca i za opće dobro društva. Tu uključujemo mnoge pojedince, obitelji, zajednice, crkvene, civilne i braniteljske udruge, bratovštine, sestrinstva; kršćanske i religiozne, karitativne i humanitarne, dobrovoljne i profesionalne organizacije; zatim, političke i društvene, sigurnosne i obrambene, vojne i policijske, zdravstvene i socijalne, privredne i gospodarske, odgojno – obrazovne i kulturne, znanstvene i istraživačke, medijske i informativne, sportske i rekreativne te mnoge druge organizacije, ustanove i institucije, koje djelotvorno čine svijet boljim, ljepšim, sigurnijim i u raznim kreativnim potencijalima i sposobnostima više ostvarenim za život čovjeka i svega stvorenoga.

Među „mnogim dobrim stvarima“ u Crkvi i društvu našeg vremena, prepoznajemo i Vaše djelovanje.

Stoga, ljubazno pozivamo sve Vaše članove – Pridružite se zajedničkoj „proslavi mnogoga dobra“ u kojoj želimo izraziti našu zahvalu Bogu koji je izvor milosrđa, dobra i nade, ali i zahvaliti svakom pojedincu i organizaciji koji doprinose zajedničkom dobru društva. Ujedno, ovim susretom želimo izraziti svim Vašim članovima javno priznanje što se zauzimate za dobro pred svim ljudima (usp. Rim 12, 17).

Središnja proslava u Godini jubileja 2025. u Zadarskoj nadbiskupiji u duhu poštovanja „mnogoga dobra“ će biti na Nedjelju Božjeg milosrđa u nedjelju, 27. travnja 2025. godine, na Mali Uskrs. Proslava će započeti u 16,00 sati pretprogramom na Forumu u Zadru, ispred benediktinske crkve sv. Marije. Središnji događaj te proslave je slavlje Svete Mise koja će započeti u 17,00 sati ispred crkve sv. Marije u Zadru.

Nakon Svete Mise će biti procesija s križem, znakom „na kom Spas je svijeta visio“, Svetim Pismom, „škrinjom Riječi Božje“ te relikvijama zaštitnika Grada Zadra i Zadarske nadbiskupije, kao i s relikvijama drugih svetaca i blaženika koji se štuju u župama Zadarske nadbiskupije. Procesija u kojoj će sudjelovati svi sudionici te velike proslave će krenuti od Foruma, obalom Kralja Petra Krešimira IV. i ulicama poluotoka grada Zadra te će završiti molitvom i pjesmom „Tebe Boga hvalimo“, ponovno na Forumu.

Vjernici katolici koji za to ispune propisane uvjete, sudjelovanjem u ovom događaju će zadobiti veliko jubilejsko duhovno dobro, potpuni oprost.

Molimo sve sudionike ove proslave koji imaju svoju zastavu, crkveni barjak, narodnu nošnju, uniformu ili neki drugi zajednički, prepoznatljivi znak društva kojem pripadaju, da toga dana sudjeluju u ovom događaju odjeveni u nošnju svoga zavičaja ili KUD-a, odnosno, koristeći specifično obilježje svoje zajednice ili organizacije.

Također Vas molimo da do utorka, 15. travnja 2025., e-mailom, na adresu: [email protected], potvrdite i najavite svoje sudjelovanje, kako bismo Vam osigurali mjesto na ovom događaju. Za druge moguće potrebne upute ili informacije, također putem elektronske pošte, rado smo Vam na raspolaganju.

Koristim ovu prigodu i ovim putem zahvaliti Vam za doprinos dobru kojega činite u svojoj sredini i široj zajednici te svakome od Vas čestitati „dan najvećeg Dobra“ koje se za čovjeka dogodilo u uskrsnuću Isusa Krista. Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!

Zazivam Božji blagoslov na Vaš život i rad. Radujemo se Vašem dolasku!

                     Uz srdačan pozdrav i poštovanje,

                                                                                                          mons.  Milan Zgrablić,

                                                                                                                  Nadbiskup

Susret članova župnih caritasa Zadarske nadbiskupije održan je u subotu, 8. ožujka, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Povodom ‘Jubileja svijeta volontera’ kojega je papa Franjo u Generalnom kalendaru jubilejske 2025. godine odredio da se obilježi 8. i 9. ožujka, susret je organiziralo Povjerenstvo za bolnički pastoral i osobe starije životne dobi Zadarske nadbiskupije.

U želji da taj susret potakne na pomoć u pastoralnoj brizi za stare, sudionicima se prigodnim poticajima obratio don Valter Kotlar, predstojnik toga Povjerenstva. Glavni naglasak, s obzirom na nadležnost toga Povjerenstva, bio je potaknuti na stvaranje suradnje u župi između članova župnih caritasa i domova za stare, jer je to prepoznato kao potreba. Potaknuto je da članovi caritasa obavještavaju župnike o potrebama štićenika, nakon pohoda i susreta s njima te suradnje s djelatnicima domova koji se nalaze na području određene župe.

„Caritas je posljedica našeg kršćanskog življenja. Mogućnost da pomogneš drugome najprije je dar osobi koja pomaže. Osoba koja pomaže osjeća Božji blagoslov u svom srcu za pruženu pomoć. Pomaganje je prije svega pitanje srca“, istaknuo je don Valter.

U suvremenom društvu, briga o starima i nemoćnima koji su osobito osjetljiva i ugrožena skupina sve više treba pomoć, jer je stanovništvo sve starije. „Starimo kao narod i taj problem će sve više rasti. Stari i bolesni su jako važna tema koja sve više dolazi u žarište. Mnogi su potrebni ljubavi i požrtvovnosti obitelji jer samo institucije, skrb organizirana od strane države nije dovoljna i ne može osigurati svima potrebnu pomoć pružanjem smještaja u domovima koji i nisu dostupni svima, zbog materijalnih troškova i zbog svoje popunjenosti“, rekao je don Valter. Istaknuo je da je duhovna skrb štićenicima domova i pacijentima zajamčena i ugovorima između Crkve i države, na duhovnu skrb bolesni imaju pravo. Stoga je i Crkva suodgovorna da štićenici budu zadovoljni i duhovnom brigom u domovima gdje žive.

U tome je veliki prostor i potreba za djelovanjem Crkve putem župnih caritasa. „Poželjno je da postoji osoba u župi koja će barem povremeno pohoditi dom koji se nalazi na području župe, da se u domu organizira molitva, molitva krunice, da se može brže doći do svećenika, pozvati župnika da dođe nekoj osobi i pohodi dom“, istaknuo je don Valter.

Kotlar je potaknuo članove župnih caritasa da se upoznaju s djelovanjem domova, socijalnih i zdravstvenih ustanova koje se nalaze na području njihove župe.  U nekim domovima je dobro organizirana duhovna skrb svećenika za štićenike, ali ne u svima; negdje je duhovna skrb i suradnja domova sa svećenikom nedostatna.

„Župni caritas je blagoslov za župu i za ljude kojima se pomoć pruža. Brojni su osamljeni, ne posjećuju ih bližnji, a oni su željni razgovora, da ih netko sasluša. Mnogi žele samo da ih se sasluša. Uvelike je prisutna samoća staraca, mnogi žive bez pomoći svojih bližnjih, umiru bez primanja sakramenata. Neki i kratko borave u domu. Stoga je važno da se član župnog caritasa poveže s djelatnikom iz doma, bude u kontaktu s tom osobom i sa župnikom, da se ljudima pruži duhovna pomoć“, rekao je don Valter, istaknuvši da ljudima u domovina ne nedostaje hrane i pića, nego duže pažnje osobe koja bi s njima razgovarala, boli ih samoća.

U tom kontekstu, Kotlar je istaknuo važnost i ulogu djelovanja žene. I osobno se uvjerio kako su u pastoralu sa starima i nemoćnima i u pohodima tim ustanovama najaktivnije žene, čak i u starijoj dobi, koje i same osjećaju koliko je to važno.

„Crkva mora osjećati što društvo tišti. Na svadbi u Kani Galilejskoj, Marija je prva primijetila da nešto fali, da nedostaje vina. Žensko suosjećanje u Crkvi je velika snaga. Ženi je lakše prići ljudima, ući u prostore patnje i boli sa svojim suosjećanjem. Ženska emocionalna inteligencija dublje osjeća situacije i potrebe ljudi. Potrebne su socijalna i emocionalna inteligencija. Ženska intuicija je jako važna, potrebna i izražena u tom pastoralu“, istaknuo je don Valter.

Rekao je da su u ophođenju s ljudima i u pastoralu starih potrebne osobite socijalne vještine, suosjećajnost, pažnja, mudrost, način komunikacije. Ljudima treba ponuditi svoju prisutnost, blizinu, zajedničku molitvu. Plod takvih pohoda domovima bude i da neki štićenici nakon susreta s vjernicima koji ih pohode prime sakrament krštenja, potvrde, dožive obraćenje. Kotlar je pohvalio primjer Marijine legije koja ostvaruje dobru suradnju s domovima i bolnicama, pohodi štićenike i bolesnike i povezuje njihove duhovne potrebe s dolaskom svećenika.

Sudionicima susreta obratio se i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Ohrabrio je i potaknuo članove župnih caritasa da ljudima u starosti i nemoći budu donositelji nade koja živi u srcima svih kao želja za dobrim. Nadu treba donositi i unositi među razne skupine ljudi u potrebi i na puno mjesta, rekao je nadbiskup, istaknuvši kako i papa Franjo navodi da starima osobito treba uprisutnuti nadu u njihovom životu.

Nadbiskup je podsjetio da i u Zadarskoj županiji, kao i u cijelom hrvatskom narodu,   prevladava visoka starosna dob u strukturi stanovništva. Mons. Zgrablić je zadnjih mjeseci u pastirskom pohodu otočnim župama u Nadbiskupiji te je rekao kako na otocima osobito susreće staro stanovništvo koje ih nastanjuje te i starijim ljudima na periferiji treba donositi nadu kao potporu i snagu u životu, utemeljenoj na Kristu.

Mons. Zgrablić je podsjetio na poruku pape Franje iz njegove Bule ‘Nada ne razočarava’ kako „znakove nade zavrjeđuju starije osobe koje često doživljavaju usamljenost i napuštenost. Prepoznati vrijednost bogatstva koje oni predstavljaju, njihovo životno iskustvo, mudrost koju donose i doprinos koji mogu dati, obveza je kršćanske zajednice i civilnog društva, pozvanih raditi zajedno na savezu među naraštajima“. Papa je često isticao kako misli na djedove i bake koji vjeru i životnu mudrost prenose na mlade, u želji da mladi u starima nalaze ukorijenjenost, razumijevanje i ohrabrenje.

Nadbiskup je zahvalio predstojniku Kotlaru na trudu kojeg ulaže u rad toga Povjerenstva i na aktivnostima koje poduzimaju.

Kotlar je podsjetio da će 4. i 5. listopada biti obilježen Jubilej starijih osoba u Jubilejskoj 2025. godini. Na kraju susreta, sudionici su ostavili osobne kontakte kako bi ih Povjerenstvo kontaktiralo i povezalo u aktivnostima pastorala starih i nemoćnih.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Zadarska nadbiskupija uputila je poziv vjernicima mjesne Crkve da sudjeluju na Korizmenom hodočašću Zadarske nadbiskupije u Luku na Dugom otoku, rodno mjesto Sluge Božjega don Eugena Šutrina (Luka, 1914. – Privlaka 1945.), koje će se održati u subotu, 29. ožujka.

Povjerenstvo za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije organizira hodočašće koje predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić povodom 80. godišnjice mučeničke smrti don Eugena Šutrina koji je rodom iz Luke, a ubijen je u svojoj 31. godini života. Šutrin je nositelj skupine Slugu Božjih za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula proces kauze.

Polazak vjernika brodom iz luke na Poluotoku u središtu Zadra je u 8 sati. Vjernici stižu u mjesto Zaglav na Dugom otoku u 9 sati. U župi sv. Mihovila u Zaglavu započinje pobožnost Križnog puta koju predvodi mons. Zgrablić, a trajat će tri sata hoda putem od osam kilometara uz more, do Luke.

Napomena za hodočasnike starije dobi: za ljude koji ne mogu dugo pješačiti u pobožnosti Križnog puta, odmah po dolasku u Zaglav će biti osiguran prijevoz autobusom iz Zaglava do Luke. Hodočasnike koji žele sudjelovati u dijelu Križnog puta, autobus će čekati u mjestu Žman i odvesti ih iz Žmana u Luku.

Nakon Križnog puta, kod groba gdje je don Eugen pokopan u obiteljskoj grobnici u Luci, nadbiskup Zgrablić će predvoditi molitvu odrješenja za pokojne.

Potom će nadbiskup Zgrablić u uvali u Luci predvoditi misno slavlje s početkom u 13 sati. Na tom mjestu svoju mladu misu slavio je i don Eugen Šutrin 3. kolovoza 1938., kao 73. glagoljaški svećenik iz te župe.

Nakon mise predviđen je zajednički objed za sve hodočasnike. U 17 sati je polazak broda iz Luke za Zadar, gdje se stiže u 18 sati.

Pozivaju se vjernici da se prijave župnicima za sudjelovanje. U cijenu hodočašća od 15 eura uključeni su prijevoz i ručak. Broj hodočasnika je ograničen, s obzirom na kapacitet osiguranog brodskog prijevoza. Ako netko ne uspije ići organizirano s brodskim prijevozom Nadbiskupije, može doći u Luku u privatnom aranžmanu.

„Ovim korizmenim hodočašćem čuvamo spomen na sve koji su dali svoj život za vjeru i domovinu i idemo prema čišćenju povijesne memorije. Vjerujemo da je nepravda koja je učinjena našim mučenicima iz mržnje prema vjeri zadovoljena na drugom svijetu. Nadamo se zadovoljštini na ovom svijetu, da Sluge Božje Zadarske nadbiskupije dobiju mjesto koje zaslužuju, a vjerujemo da je to mjesto na oltaru“, rekao je don Filip Kucelin, predstojnik Povjerenstva za kauzu Slugu Božjih Zadarske nadbiskupije. Istaknuo je da je to hodočašće prigoda predstaviti don Eugena i ostale Sluge Božje za koje je pokrenut proces kauze i među vjernicima proširiti glas njihovog mučeništva.

U tom duhu, 11. ožujka 2023. održano je Korizmeno hodočašće Zadarske nadbiskupije na otok Molat koje je također predvodio nadbiskup Zgrablić, povodom 80. godišnjice smrti s. Agneze Petroša koja je rodom s Molata. S. Agneza i don Eugen su se poznavali. Dok je s. Agneza bila na Molatu, mladi molatski župnik bio je don Eugen.

Naime, 8. ožujka 1943., partizani su prisilno izveli s. Agnezu iz obiteljske kuće. Sutradan, 9. ožujka, obješenu o drvo masline, s. Agnezu ubijenu u 42. godini života pronašla je njena majka. Don Eugen je pokopao s. Agnezu 11. ožujka 1943. godine. „Kad je vodio sprovod s. Agneze, don Eugen možda nije mogao ni misliti da će i njega zadesiti isto, ubojstvo iz mržnje prema vjeri. Dvije godine poslije zločina nad s. Agnezom, i don Eugen je ubijen i postao je mučenik“, rekao je mons. Zgrablić.

Iz života don Eugena Šutrina

Don Eugen je rođen 26. lipnja 1914. u Luci na Dugom otoku, od oca Šime i majke Justine, rođ. Škifić, kao četvrto od sedmero djece. Nakon završene pučke škole u Luci, u Biskupskom đačkom sjemeništu u Šibeniku završio je Klasičnu gimnaziju, a bogoslovne nauke u Bogoslovnom sjemeništu u Splitu. Za svećenika je zaređen 17. srpnja 1938. godine.

Šutrinovo mladomisničko geslo je: ‘O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi’, što je misao iz knjige ‘Nasljeduj Krista’ Tome Kempenca. Nakon jednogodišnje službe prefekta u splitskom Bogoslovnom sjemeništu, šibenski biskup Jeronim Mileta imenovao je don Eugena 2. rujna 1939. upraviteljem župe Molat i poslužiteljem Brgulja na otoku Molatu; te je službe obavljao šest godina. U to vrijeme talijanske okupacije, na Molatu je bio koncentracijski logor gdje je don Eugen imao dozvolu služiti misu i podjeljivati sakramente. Don Eugen je požrtvovno obavljao svećeničku službu i bio veza između logoraša i njihovih obitelji, brinuo je o njima. Činio je toliko dobra, da su ga zatvorenici zvali ‘Naš Anđeo’. Don Eugen ih je ispovijedao, prenio bi im poruke njihovih bližnjih i obrnuto. U logoru na Molatu (30. lipnja 1942. – 8. rujna 1943.) bilo je 20 000 ljudi, a umrlo je ili strijeljano oko 1 000 osoba.

Don Eugen je imenovan župnikom u Privlaci 20. studenog 1945. godine. Nakon samo šest dana, 26. studenoga, iz župne kuće su ga odvela dvojica komunista na prevaru, noću, zatraživši od don Eugena da podijeli sakrament bolesničkog pomazanja navodno umirućoj majci jednoga od njih, rekavši mu da je tu ženu udario konj. Sutradan, 27. studenog 1945., privlački ribari pronašli su tijelo ubijenog don Eugena na lokaciji Sebačevo, gdje je sada kamenom pločom označen spomen na mjesto don Eugenovog ubojstva.

U svojoj propovjedi od 15. listopada 1939., don Eugen je rekao: „Dižu se novi tamni oblaci koji navještaju novo sveopće klanje. Zaboravilo se na Boga. Mnogi hoće da toga Boga nestane. Pa što smo dočekali? Bog ih je pustio da se poput neodgovorne djece igraju i srljaju u propast. Budimo uvjereni da neće biti mira dok god se Europa ne vrati Kristu, dokle god evanđeoska načela ljubavi ne zavladaju svijetom“.

Poticaj nadbiskupa Zgrablića na sudjelovanje u hodočašću

U poticaju vjernicima na čuvanje uspomene na don Eugena, mons. Zgrablić podsjeća da je don Eugen na prevaru bio izveden iz župne kuće. „Iako je znao kako su opasne okolnosti, više od straha za gubitkom vlastitog života, don Eugenu je bilo važnije da podijeli bolesničko pomazanje osobi koja umire, premda je to što mu je rečeno bila laž. Govorili su mu da ne ide u noć, ali velika ljubav prema spasenju duše vodila ga je da riskira svoj život, kako bi spasio tuđi život“, ističe mons. Zgrablić, podsjećajući na Isusovu riječ: „Nema veće ljubavi od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje“.

„Ljubav koju je don Eugen posvjedočio svojim životom i svećeničkim poslanjem i nama je primjer da i mi nasljedujemo Gospodina. Poticaj je da možemo ljubiti, pa i uz rizik da nešto izgubimo u životu; da se odreknemo svoje sebičnosti i koristi, pa i uz vlastiti rizik. Don Eugen nam je u tome primjer. On je to duboko i iskreno živio.

Don Eugen je ostavio duboki trag u Crkvi i ne prestaje propovijedati o ljubavi Božjoj koju je on nosio u svom srcu i koju je imao prema drugome. To nas okuplja i potiče na molitvu, da ga promatramo kao primjer istinskog kršćanskog života.

Don Eugen je ohrabrenje da što god nam se dogodilo u životu, kakva god prijetila opasnost da sruši naš život i rad, to je prolazno. Postoji novi, drugačiji Božji hram. To je Kraljevstvo nebesko, raj, gdje nas Gospodin sve želi okupiti u svom zajedništvu i u svojoj blizini“, poručuje mons. Zgrablić.

Nadbiskup potiče vjernike da spomen na don Eugena bude poticaj na još intenzivniju molitvu da ga Gospodin proslavi čašću oltara s drugim Slugama Božjim Zadarske nadbiskupije, da im se možemo utjecati kao zagovornicima.

Ines Grbić

Korizmena humanitarna akcija Zadarske nadbiskupije u Godini jubileja 2025. namijenjena je za opremanje Odjela palijativne skrbi Psihijatrijske bolnice na otoku Ugljanu.

Tim povodom, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je dopis župnim uredima u Zadarskoj nadbiskupiji te poticaj vjernicima Zadarske nadbiskupije i svim ljudima dobre volje, da svojim prilogom doprinesu uspjehu te akcije.

„U ovoj Jubilejskoj godini, osobito u svetom vremenu korizme i vazmenog otajstva, u kojoj kao ‘hodočasnici nade’ intenzivno proživljavamo beskrajnu Božju dobrotu koja nam se daruje u milosrđu i potpunom oprostu, pozvani smo odgovoriti na Božje poticaje dobra u nama i očitovati svoju djelotvornu vjeru i ljubav prema našim bližnjima koji su u potrebi“, poručio je mons. Zgrablić i unaprijed zahvaljuje „na svakom daru srca“, zazivajući na sve sudionike toga zajedničkog dobročinstva na razini Nadbiskupije obilje Božjeg blagoslova.

„Palijativna skrb pruža dostojanstvenu njegu najpotrebnijima – onima koji se nalaze u osobitim kušnjama bolesti i patnje. Ovim djelom ljubavi želimo im pružiti olakšanje i dostojanstvenije uvjete života i umiranja, svjedočeći tako evanđeosku poruku: “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25, 40)“, poručio je zadarski nadbiskup, poželjevši da nam „korizmeno vrijeme bude prilika da konkretno živimo vjeru, dijeleći ljubav i suosjećanje s onima koji trpe“.

Nadbiskup u svojoj okružnici poziva sve vjernike, župne zajednice, župne caritase, pojedince i sve ljude dobre volje da se, prema svojim mogućnostima, odazovu i svojim novčanim prilozima uključe u tu akciju. Novčani prilozi mogu se predati u svakom župnom uredu u Zadarskoj nadbiskupiji, darovati u za to namijenjenu škrabicu u crkvama ili uplatiti na račun: Zadarska nadbiskupija, IBAN: HR0823400091110118040 s naznakom: „Za palijativnu skrb“ i pozivom na broj: 20-2025.

Korizmenom akcijom Zadarske nadbiskupije tradicionalno se već više od dvadeset godina, bez prestanka njenog održavanja, tijekom korizme prikuplja novac za potrebe raznih zdravstvenih i socijalnih ustanova, misija u svijetu gdje djeluju hrvatski misionari, obitelji i drugih konkretnih potreba u životu Zadarske nadbiskupije, ali i izvan Nadbiskupije. Svojevremeno su tom akcijom bile pomognute i potrebe caritasa u Vukovaru, Crkva u BiH, stradali od potresa u Sisačkoj biskupiji, Turskoj i Siriji, ovisno o aktualnim potrebama u određenom trenutku, a s obzirom i na teške izvanredne okolnosti koje su bile pogodile neku sredinu te je potrebna solidarnost, osobito kršćana koji su u vrijeme korizme pozvani intenzivnije činiti djela milosrđa prema potrebnima. U nakani korizmene akcije, Zadarska nadbiskupija uviđa potrebe određenog trenutka koji treba pomoć šire vjerničke, odnosno društvene zajednice.

Korizmena akcija uvijek je ostvarila dobar učinak i materijalno pomogla konkretnu nakanu, što se ostvaruje podrškom sa svih razina u Zadarskoj nadbiskupiji: vjernike u župama na davanje priloga potiču župnici, a doprinos daju i poduzeća, gradovi i općine, škole i ljudi dobre volje. S praksom prethodno uspješno provedenih akcija, a u vremenu kada su sve veće potrebe za palijativnom skrbi ranjive skupine društva u visokoj starosnoj dobi, Zadarska nadbiskupija ovogodišnjom akcijom želi pomoći omogućavanju što boljih zdravstvenih, socijalnih i materijalnih uvjeta u prilog poštovanju dostojanstva palijativnih bolesnika, doprinoseći opremanju Odjela za palijativnu skrb u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu, koju je uz ovogodišnji Svjetski dan bolesnika pohodio i mons. Zgrablić.

Nadbiskup je tada posjetio i Palijativni odjel te bolnice te je osobno susreo štićenike na tom Odjelu koji su u osobito ranjivom stadiju svoga života. Upoznao se s požrtvovnim služenjem liječnika i medicinskog osoblja u specifičnom i zahtjevnom radu na tom Odjelu. Nakana ovogodišnje korizmene akcije dodatni je izraz podrške, zahvale, poštovanja i priznanja Zadarske nadbiskupije zahtjevnoj profesionalnoj službi tih djelatnika koji pružaju stručnu pomoć i ljubav starima i nemoćnima na zalazu ovozemaljskog života.

Ines Grbić

Susret svećenika Zadarske nadbiskupije zaređenih do deset godina održan je u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru u srijedu, 26. veljače, u sklopu trajne formacije svećenika.

Na susretu je izlagao dr. sc. Vladimir Dugalić s KBF-a u Đakovu. Razmatrao je teološku narav i pastoralnu aktualnost sakramenta ispovijedi, praktično na primjerima nekih životnih situacija i u kontekstu poticaja pape Franje kojemu su osobito u fokusu ranjene osobe, s poticajem da im Crkva mora biti blizu. Predavač je istaknuo da papa Franjo u svojim govorima najčešće upotrebljava riječi milosrđe i nada.

„U ispovijedi se osuđuje čin, ali nikad osoba. To je jako važno i nije  novo“, rekao je dr. Dugalić, istaknuvši da u „ispovijedi svećenik treba nastojati vidjeti zašto je osoba nešto učinila, što ju je motiviralo da to napravi te je suočiti s posljedicama toga. To je teško. Saslušati, razumjeti pa tražiti lijek je pristup empatije kojeg papa Franjo često navodi“, poručio je dr. Dugalić. Istaknuo je to i u kontekstu govora o sinodalnom putu, jer papa Franjo ističe da „model puta u Crkvi mora biti slušati i pokušati razumjeti osobu“.

„Papa Franjo kaže da svećenik mora imati dar razlučivanja. Velika je odgovornost na župniku. Pitanje je jesmo li sposobni za tu odgovornost koja se stavlja na teret svećenicima. Papa kaže da razlučivanje pretpostavlja molitvu, duhovni život svećenika, djelovanje milosti, životno iskustvo, upoznavanje samog sebe, da bi bio sposoban i drugima razlučiti njihovu situaciju“, rekao je dr. Dugalić, istaknuvši da to zahtjeva trajnu formaciju svećenika: intelektualnu, duhovnu, psihološku, da svećenik ima zrelost i snažnu duhovnost. „Bez osobnog duhovnog iskustva, svećenik teško može imati dar razlučivanja, osobito potreban u sakramentu pomirenja“, rekao je dr. Dugalić.

O potrebi i načinu razlučivanja u ispovijedi predavač je govorio navodeći načelne primjere s kojima se svećenici suočavaju u praksi. Primjerice, u Hrvatskoj je veliki porast ovisnosti o kocki, zatim o drogi i alkoholu.

„Kad netko čini nešto nesvjesno, smanjena mu je odgovornost, ali ne znači da je oslobođen odgovornosti. Koliko je netko odgovoran za neki čin u stanju ovisnosti? Kad ovisnik nešto čini, on nema više punu svijest i slobodu u tome što čini, on je ovisnik. To je smanjena odgovornost, ali ne znači da je oslobođen odgovornosti. Treba prosuditi koliko je svjesno i namjerno sebe dovodio u takvu situaciju. Je li izbjegavao bliže grešne prigode? Osoba može dobiti odrješenje ako se iskreno kaje, uz obećanje da će koristiti sva sredstva da otkloni bližu grešnu prigodu“, rekao je dr. Dugalić. Istaknuo je da treba procijeniti kaje li se ovisnik iskreno, prosuditi koji je tip ovisnika: prigodni, recidivist, profesionalac ili patološki ovisnik. „Ovisnost je u sebi grešna. Načelno se kaže da se ne uskraćuje odrješenje, da će Božja milost učiniti više nego ako je uskratiš. Ali, ako netko uporno ponavlja isti grijeh bez ikakve želje da poduzme duhovne korake da se kloni bližih grešnih prigoda, crkveni dokumenti kažu da onda treba odgoditi odrješenje. Ako neki patološki ovisnik odbije liječenje, odgađa se i odrješenje“, rekao je dr. Dugalić.

Nadalje, predavač je upozorio i kako se kod procesa umjetne oplodnje oplodi više zametaka nego ih se rodi. Od 1983. g. do danas, u Hrvatskoj je rođeno oko 14 000 djece umjetnom oplodnjom, a uništeno je više od 800 000 embrija da bi se ta djeca rodila. Što je s djecom koja su začeta, a nisu dobila priliku za život, upitao je dr. Dugalić. Govorio je i o postupanju kod rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih, osoba koje žive zajedno u tzv. slobodnim vezama.

„U enciklici Amoris laetita papa Franjo kaže da treba gledati koje je najveće moguće dobro osoba mogla ostvariti, a ne apsolutno dobro. I kaže, objektivno grešna situacija ne mora nužno značiti i subjektivnu krivnju. To otvara niz pitanja, ali znači da svećenik u ispovijedi mora poštivati uvjerenje osobe koje ona ima u trenutku kad je nešto učinila. Treba prosuditi iz kojeg uvjerenja je osoba nešto učinila, je li bila svjesna te grešnosti. Zbog iskrivljenog odgoja savjesti i zbog pogrešnog znanja, mnogi vjernici će učiniti nešto što objektivno nije dobro, ali misle da je to kako čine za njih dobro“, rekao je dr. Dugalić.

„U ispovijedi se ne smije osuditi osoba, ali treba reći osobi da to što čini nije dobro za nju, da njoj samoj šteti. Ako ne želi varati Boga, tako ne može ići dalje. Svećenik osobu treba suočiti s grijehom i odgojiti je da u budućnosti bude svjesna da to nije dobro. Važno je osobi približiti stav Crkve, da shvati da je ono što Crkva uči za njihovo dobro, za dobro osobe“, poručio je dr. Dugalić.

„U Katekizmu Katoličke Crkve ima pet naslova za taj sakrament. To je sakrament ispovijedi, pomirenja, pokore, ozdravljenja i obraćenja. Nigdje se ne kaže da je to sakrament oprosta. To je jako važno. Oprost je uvijek čin osobe kojim nešto nekome oprašta, jer ne želi da to zlo osobu iznutra razara, ne želi ostati zarobljen u prošlosti, ne želi nositi u sebi nešto negativno. Osoba oprašta zbog svog zdravlja i svog duhovnog napretka. To je jednostrani čin.

Bog oprašta, ali to nije ispovijed. Ispovijed je sakrament pomirenja, a pomirenje nije isto što i oprost. Pomirenje je dvosmjerni put. Žrtva je sa svoje strane spremna oprostiti i oprašta.

Ali, da dođe do pomirenja, krivac, grešnik mora zatražiti oprost, mora se pokajati. Bez kajanja nema pomirenja. Zato je kajanje grešnika ključni element u sakramentu pomirenja. Kajanje je početak procesa i bez kajanja nema oproštenja“, rekao je dr. Dugalić. Upozorio je da svećenik „u ispovijedi često ne može sasvim prosuditi koliko se osoba iskreno kaje. Sakrament nije valjan ako se da odrješenje, a osoba se nije pokajala“.

Dr. Dugalić je istaknuo da je važno „ljudima dati ohrabrenje da ne posustanu pod težinom svoje situacije, nego neka im svećenik pomogne da rastu, da ih oslobađa  grijeha i duhovno ih prati“. Na susretu je bio i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Ines Grbić

Foto: Luka Šustić

 Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je misno slavlje s obredom pepeljenja na Pepelnicu, u srijedu, 5. ožujka, u katedrali sv. Stošije u Zadru.

„Korizma nije samo vrijeme pokore, nego i vrijeme milosti, prilika da iznova postanemo istinski kršćani, nasljedovatelji Isusa Krista“, poručio je mons. Zgrablić. Riječ Božja u Evanđelju po Mateju poziva na pravedan život, a on se sastoji u istini života. „U pravednosti živimo kada svoj život uskladimo u odnosu s Bogom i bližnjim. U tom nastojanju, kao prikladna duhovna sredstva pomažu milostinja, molitva i post. Ta duhovna sredstva i taj put duhovnog života nije samo naša korizmena obveza, nego i ključno sredstvo za produbljivanje naše vjere te približavanje Bogu i prihvaćanju bližnjega“, poručio je mons. Zgrablić.

Korizma poziva „da s Isusom proživimo to razdoblje čineći dobro, moleći i odričući se, posteći od svega što nas udaljuje od Boga, a približava smislu našeg života koji se ispunjava u Božjoj blizini“, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je korizma vrijeme intenzivnije molitve. „Dok molimo, otvaramo srce Božjoj prisutnosti i vodstvu, Božjoj dobroti i milosrđu, Božjoj snazi u nošenju žrtve i križa života. Post nam pomaže osloboditi se egoizma i odvojiti od tjelesnih i svjetovnih prepreka u duhovom životu, kako bismo mogli usredotočiti se na ono što je uistinu važno“, naglasio je nadbiskup. Korizma pomaže čovjeku da ostavi „negativne navike, sebičnost, lijenost i ovisnost o svemu što nas zarobljava i zatvara za pravednost prema Bogu i čovjeku“.

„Prihvatimo taj put otvorenog srca i duha. Posvetimo više vremena molitvi, činimo dobro vršeći djela milosrđa. Postimo, to jest, odričimo se svega što nas udaljuje od ljubavi prema Bogu i bližnjemu, dopuštajući da nas taj napor preobrazi i privuče bliže Bogu“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Poželjevši da djelatno služimo drugima, „prepoznajući da je ljubav prema bližnjemu temelj kršćanskog života“, nadbiskup je rekao da i milostinjom služimo drugima. Potaknuo je „da dijelimo svoja dobra, naše vrijeme, naše sposobnosti, pažnju, milosti i darove koje smo primili od Gospodina primili i da odgovorimo na potrebe ljudi oko nas“.

Razmatrajući značenje Čiste srijede, nadbiskup je rekao da je ona „snažan poziv da produbimo svoj odnos s Bogom i pripremimo svoju nutrinu, svoj duh i srce za slavlje uskrsne radosti. Iskoristimo korizmeno razdoblje za dublje promišljanje o vlastitom duhovnom životu i odnosu s Bogom“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Korizmu i Pepelnicu prožima snažan govor Božje Riječi i simbola, osobito pepela. Sudjelovanjem u obredu pepeljenja, „na ulaznim smo vratima svetog vremena koje nas poziva da duboko promišljamo i proživljavamo otajstava Božje dobrote i milosrđa, koje osobito u kreposti nade djeluje u našoj duši te donesemo odgovor na Božje poticaje, Božji zov, u iskrenom pokajanju i obnovi života“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

„Naš odgovor na te poticaje trebao bi biti intenzivna duhovna sabranost u razmatranju. Posipanje pepela po našim glavama u obredu dirljiv je podsjetnik na našu krhkost, smrtnost i potrebu za pokajanjem“, rekao je predvoditelj slavlja. Riječi svećenika prilikom posipanja pepelom: “Spomeni se da si prah i da ćeš se u prah vratiti”, „upućuju na istinu o nama i našu iskonsku potrebu odnosa s Bogom. Poziva nas na prihvaćanje našeg ljudskog stanja, naše prolaznosti i smrtnosti, naše slabosti i naše potrebe za Bogom. Naše prihvaćanje pepela na glavu kao molitveni čin, čin poklonstva Bogu, naglašava prihvaćanje istine našeg postojanja, kako smo stvorenje koje živi u potpunoj i zahvalnoj ovisnosti o našem Stvoritelju. U isto vrijeme, to je i trenutak koji nas poziva da se suočimo sa svojim grijesima i da prepoznamo svoju potrebu za Božjim milosrđem i oproštenjem“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Riječi „Obratite se i vjerujte Evanđelju“ su „snažan poziv na obnovu naših promišljanja, našeg načina razmišljanja, usklađivanja našeg mentaliteta s mentalitetom Evanđelja, srcem i pogledom Isusa Krista – naše obraćenje“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da poziv na obraćenje nije samo jednokratni čin. „To je hodočašće, neprekidno putovanje i napor našeg duha u uzdizanju prema Bogu. Svaki dan korizme nudi nam priliku da svoja srca okrenemo Bogu, da tražimo Božje oproštenje i da obnovimo svoju obvezu da živimo u skladu s Njegovom voljom koja je za nas najveće dobro“, poručio je mons. Zgrablić. Potaknuo je vjernike da iskoriste korizmenu priliku i Jubilejsku godinu da prodube vjeru te svjesno i radosno žive osobni odnos s Bogom.

I. G.

Više slika pogledajte u Foto-galeriji, klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je vjernicima Zadarske nadbiskupije korizmenu poruku naslovljenu „Nada ne razočarava“ (Rim 5, 5), koju objavljujemo u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

U ovoj Jubilejskoj godini, dok prolazimo korizmeni hod obraćenja, pozvani smo obnoviti svoju vjeru, učvrstiti nadu i rasti u ljubavi. Korizma je vrijeme u kojem se iznova otvaramo Božjoj milosti i učimo prepoznavati znakove Božje prisutnosti u svijetu. Unatoč izazovima i poteškoćama s kojima se svakodnevno suočavamo, Bog nam daje svoga Duha kojeg prepoznajemo u nadi – kreposti koja nam pomaže ostati ustrajnima u dobru, usmjerenima prema Njemu i ispunjenima povjerenjem da je Bog uvijek s nama.

Papa Franjo u Buli proglašenja Jubilejske godine „Nada ne razočarava“ vidi kao znak nade „mnogo dobra u svijetu“. U duhu promišljanja Drugog vatikanskog koncila koji u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes govori o znakovima vremena, Papa piše: „Stoga moramo obratiti pozornost na mnoge dobre stvari u svijetu, kako ne bismo upali u napast da se smatramo ophrvani zlom i nasiljem“ (Br. 7).

Mnogo je dobra u svijetu, u našem narodu, društvu i Crkvi, u srcima pojedinaca i zajednica. Svjedočimo nesebičnoj ljubavi i požrtvovnosti u obiteljima, gdje roditelji s ljubavlju odgajaju djecu, a djeca daruju radost svojim obiteljima. Vidimo ga u našim crkvenim zajednicama, nadbiskupijskim ustanovama, gdje svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i vjernici laici svakodnevno služe Evanđelju i bližnjima.

Puno dobra vidljivo je i u crkvenim i civilnim institucijama, društvenim i socijalnim ustanovama koje brinu za potrebite, bolesne i marginalizirane. Dobro je prisutno i među hrvatskim braniteljima, koji su svojim životima svjedočili ljubav prema Domovini te nastavljaju živjeti duh žrtve i zajedništva. Odgoj i obrazovanje, kultura i znanost, briga za zdravstvo, napori u održavanju sigurnosti u vojnim i policijskim institucijama, rad medijskih i informativnih djelatnika koji, prenoseći istinu, oblikuju pozitivan mentalitet pojedinca i društva, rekreativne i sportske organizacije, kao i predanost poduzetnika i radnika u gospodarstvu – sve su to djelatnosti i služenja, a i mnoga druga područja, gdje se svakodnevno gradi opće dobro, gdje se svjedoči vrijednostima pravednosti, odgovornosti, nesebičnog sebedarja i solidarnosti.

Zahvaljujem od srca svima koji svojim trudom, vjerom i ljubavlju pridonose boljitku društva i Crkve. Svima vama, dragi vjernici, koji u svojim životnim pozivima i poslanjima živite evanđeoske vrijednosti, izražavam priznanje i čestitku. Neka vam Gospodin bude snaga i nadahnuće, neka vas učvrsti u nadi, u dobru i obdari ustrajnošću u svakom plemenitom nastojanju.

U ovom svetom vremenu korizme, molim Gospodina da nas sve ispuni svojom milošću, da nas učini svjetlom u svijetu, živim znakom nade i da nikada ne klonemo u činjenju dobra. Neka nas vodi snaga Kristova uskrsnuća, darujući nam novu nadu i hrabrost za svjedočenje ljubavi, istine i pravde.

Blagoslovljen i plodan korizmeni hod svima vama!

mons. Milan Zgrablić,

zadarski nadbiskup

Šesta sjednica Povjerenstva za župnu katehezu Zadarske nadbiskupije održana je u utorak, 4. ožujka, u Salonu sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Pod predsjedanjem s. Marijane Mohorić, predstojnice toga Povjerenstva, na susretu su članovi Povjerenstva razgovarali o odjecima susreta kateheta koji je održan u listopadu 2024. godine. Dogovoren je program drugog susreta župnih kateheta Zadarske nadbiskupije koji će se održati u utorak, 18. ožujka 2025. godine u 19,30 sati u župi Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru.

Taj susret je otvoren svima koji na bilo koji način sudjeluju u procesima kršćanske formacije, a osobito župnim suradnicima koji su nositelji kateheze odraslih, mladih i/ili djece u župnim kontekstima. Na temelju svjedočanstva, prikaza primjera dobre prakse i iskustvenog učenja, sudionicima će biti omogućeno usvojiti jedan od modela oblikovanja katehetskih susreta. Prihvaćen je prijedlog o metodologiji rada kojom će se omogućiti svim sudionicima da se aktivno uključe u tijek susreta, kojega će u drugom dijelu susreta animirati članovi Povjerenstva za župnu katehezu.

Sukladno aktualnim katehetskim smjernicama, cilj je doprinijeti razvoju kateheze kao „laboratorija dijaloga“ koji je zapravo, prema Direktoriju za katehezu, „formacijska praksa u kojoj se uči vjeru učiniti djelotvornom, odnosno prepoznajući vrijednost proživljenih iskustava, doprinose i sudove i stavove koji svaki pojedini oblikuje, a cilj je učenje koje donosi preobrazbu“ (Direttorio per la catechesi, 135f.). Raspravljalo se i o dovršenju prikupljanja podataka o župnim katehetama koji su aktivno uključeni u katehizaciju na području Zadarske nadbiskupije, s ciljem planiranja njihove formacije u nadolazećem razdoblju. Na sjednici je bio prisutan i generalni vikar don Ante Sorić.

s. Marijana Mohorić

Foto: I. Grbić

Edukativni susret o temi „Uvod u zaštitu i dobrobit djece i ranjivih osoba“ organizirala je Zadarska nadbiskupija za svećenike, redovništvo, vjeroučitelje i vjernike laike djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji i njenim ustanovama, u subotu, 1. ožujka, u dvorani Katoličke OŠ ‘Ivo Mašina’ u Zadru.

Izlaganje „Vrste zlostavljanja; rizični i zaštitni čimbenici; posljedice zlostavljanja“ održala je Jelena Zadro, mag. psych., a o temi „Profil počinitelja zlostavljanja“ govorila je dr. sc. Anita Dučkić Sertić, voditeljica „Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba“ Hrvatskog katoličkog sveučilišta iz Zagreba.

Mag. Zadro govorila je o vrstama i manifestacijama zlostavljanja. To su fizičko, emocionalno, seksualno i duhovno zlostavljanje, u savjesti. „Seksualno zlostavljanje definira se kao uključenost djeteta u seksualne aktivnosti koje ono ne razumije u potpunosti i ne može dati informirani pristanak. Ono uključuje neadekvatno dodirivanje djeteta, izlaganje djeteta pornografskom sadržaju, promatranje seksualnih aktivnosti te sugestivne seksualne komentare djetetu. Indikatori seksualnog zlostavljanja su ozljede, traume na genitalnom području, pretjerana osjetljivost na dodir, samoozljeđivanje, regresivna ponašanja, suicidalne misli i pokušaji te loša slika o sebi“, rekla je mag. Zadro.

„Tema zlostavljanja je mučna, ali realna. Dobro je i potrebno da se svatko od nas suoči s time i da vidimo što se skriva iza osobe koja je počinitelj zlostavljanja. Razotkriti istinu će pomoći i zlostavljačima i smjestiti ih gdje im je mjesto, da ne budu ponovno u napasti, opetovano čineći takva djela“, poručila je dr. Sertić. Istaknula je da dostojanstvo čovjeka treba razumijevati u kontekstu kršćanske antropologije, u integraciji duha, duše i tijela čovjeka. Naime, seksualnost, emocije, intelekt i duh su integrativni dio osobe.

„Problemi nastaju ako određena razvojna faza u životu osobe nije išla redovnim putem, kako je trebala. Odrasli zlostavljač ima moć nad djetetom koje mu je podređeno, pritom se osjeća osnaženo da može sebe zadovoljiti“, rekla je dr. Sertić, upozorivši da su nastrane osobe infantilne te svoju infantilnu spolnost pokazuju kroz spolne odnose s djecom i podređenim osobama. Kod tih osoba je zaustavljen zdravi razvoj te nastaju patogeni učinci i patogena potiskivanja u mentalnom funkcioniranju odrasle osobe.

„Većina zlostavljača su narcisoidne osobe. Mnogi takvi su i u obiteljima, iako nisu seksualni predatori, ali jesu zlostavljači“, upozorila je dr. Sertić. Pedofila privlače djeca, neovisno o spolu, koja nemaju još razvijena spolna obilježja jer je on zastao u ranoj dobi ili je bio zlostavljan u toj dobi te ga privlači nevino, čisto. Zlostavljač je imao problem u svom psiho-seksualnom razvoju u djetinjoj dobi. Oni su neostvareni i nezadovoljni kao odrasla osoba, istaknula je dr. Sertić, rekavši da su to emocionalno nezrele osobe, socijalno deficitarne, slabih socijalnih vještina. Nedostatak pouzdanja im raste kad nađu žrtvu nad kojom su superiorni.

„Pedofili traže manju djecu jer ne mogu uspostaviti normalni kontakt s odraslom osobom. Imaju poteškoće spolne naravi pa im je lakše uspostaviti kontakt s djecom. Svoju spolnu nemoć u odnosu s odraslim, pokazuje na djetetu jer dijete se ne može pobuniti, nije odrasla osoba. Predator zlostavljač ima kontrolu nad djetetom i u poziciji je moći koju zloupotrebljava“, rekla je dr. Sertić, istaknuvši da pedofil ne može ostvariti ljubavni odnos sa subjektom, nego drugi je njegov objekt koji mu pruža zadovoljstvo. Traži spolno zadovoljstvo, a istovremeno se boji ishoda. Pedofil se boji okoline da ga ne otkrije i sramote zbog kažnjivog djela, rekla je dr. Sertić. Prođe između 10 i 15, nekad i više godina da žrtva prijavi zlostavljanje koje utječe i na njenu sliku o Bogu. Žrtva se može pitati tko je i kakav je Isus u njenom životu, ako je takvo što dopustio. Trebaju godine da se žrtva s tim suoči i to prijavi. To je izrazito bolno iskustvo, osobito u dječjoj fazi, rekla je dr. Sertić.

„Psihijatrija kaže da je pedofilija neizlječiva bolest i poremećaj. Može se pružati terapija, pomoći osobi da osvijesti što se s njom događa, koji je to poremećaj. Ali, ta osoba neće ozdraviti da bi mogla dalje nastaviti rad s djecom i mladima. Takvu osobu treba udaljiti od toga i nju zaštititi, jer i predator postaje žrtva okruženja ako ga se premješta u drugu župu ili drugu biskupiju, gdje su opet pred njim djeca i mladi. Nakon nekog vremena on će opet počiniti isto. Zato je važno znati da se takva nastranost mora sankcionirati. To je bolje za sve nas“, poručila je dr. Sertić.

Govoreći o nedostatku empatije za žrtvu od strane pedofila, dr. Sertić je rekla da pedofil gleda sve kroz sebe, manipulira. Ne kaje se, nego mu je važno što će drugi misliti o njemu, obmanjuje i stručnjake. „Pedofilu uopće nije važno biće koje mu je podređeno. On ima slabe vještine emocionalne i seksualne samoregulacije. On unaprijed planira, stvara scenarij i pitanje je vremena kad će to i ostvariti. Takva osoba ima povijest zlostavljanja. Ne postoji pedofil koji je to učinio jedanput. U kontekstu Katoličke Crkve, ne postoji pedofil koji nije višestruko učinilo zlo jednoj žrtvi, ako ne i više žrtava. To se događa više puta“, upozorila je dr. Sertić.

Opisala je na koji način zlostavljač zavodi žrtve, kako stječe njegovo povjerenje; kako će ispuniti potrebe djeteta dok mu se počne i intimno otvarati, pa nastupa seksualizacija odnosa. Zlostavljač uvjerava žrtvu da je to u redu i da i ona treba uživati u tome. Nastoji izolirati dijete, posvetiti mu se, pružiti toplinu. Osobito dijete koje je povučenije, samo, krhkije, treba ljubav i nema obrambene resurse u sebi, a pedofil zna prepoznati žrtvu.

Pedofil obično minimalizira ili negira da je učinio ili da namjerava učiniti zlo, govori o narušenosti svoga ugleda i počne uvjeravati kako je i žrtva uživala u tome, prebacuje odgovornost na žrtvu. Opravdava svoj grijeh jer nema osjećaj krivnje, jer je narcisoidan. U svom zlodjelu ne vidi ništa loše, opravdava se govoreći da je želio pružiti ljubav djetetu, a zapravo sebi, da on uživa u tome i osjeća se nadmoćnim, upozorila je dr. Sertić, govoreći o emocionalnoj nezrelosti pedofila i njegovom nesuočavanju sa stvarnošću. Pedofil ne zna uspostaviti normalne kontakte, ima poteškoće u socijalnim interakcijama.

„Pedofil nema identitet muškarca, da se osjeća kao muško. Ne razumije svoj identitet i prepoznaje ga u odnosu s djetetom. Tada osjeća svoju moć. To može biti osoba koja zna kako postupati s djecom. Često biraju zvanja, profesije gdje mogu doći do izvora svoje nastranosti“, upozorila je dr. Sertić.

U Hrvatskoj ne postoji službeni registar pedofila. „Sva seksualna zlostavljanja, pa i pedofilija, smatraju se seksualnim prijestupom, odnosno deliktom i nakon pet godina brišu se iz sustava kao seksualni delikt. Potrebni su preventivni programi kako bi se educiralo i pomoglo svima koji su uključeni u rad s djecom i mladima, da bi ljudi sačuvali sebe i pomogli djeci“, poručila je dr. Sertić.

U potrebi javne edukacije i podizanja svijesti o zlostavljanju, dr. Sertić je rekla da primarna prevencija znači educirati mnoge, široku javnost. „Osobu u terapiji se može osnažiti, ali treba je udaljiti od izvora koji bi je mogli vratiti i biti okidači da ponovno učini zlo djetetu. Psihijatar ne može pomoći počinitelju do razine da se vrati biti dobar odgajatelj u vrtiću ili da bude svećenik koji će okupljati mlade. To ne ide, jer je pitanje vremena kad će opet učiniti zlostavljanje“, upozorila je dr. Sertić.

„Sekundarna prevencija usmjerena je na rizične grupe. To su djeca i ranjive odrasle osobe s kojima treba provoditi više edukativnih programa. Tercijarna prevencija uključuje tretmane za žrtve i počinitelje sa svrhom prestanka zlostavljanja. Žrtvi treba pomoći da nadiđe stanje u kojem se nalazi, da osoba može ići dalje kroz život te pomoći počinitelju da se suoči sa svojom stvarnošću, s onim što on jest; da očisti svoju dušu i svoj odnos s Bogom, jer osoba ne može biti svećenik i pedofil. Mora se vratiti izvoru, Bogu koji će dati da osoba prepozna gdje joj je mjesto“, poručila je dr. sc. Anita Dučkić Sertić.

Na susretu se prigodnim govorom sudionicima obratio i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Ines Grbić

Više slika pogledajte u Foto-galeriji klikom na sliku / Foto: I. Grbić

Draga braćo i sestre!

Pokorničkim znakom posipanja pepela po glavi započinjemo, u vjeri i nadi, godišnje korizmeno hodočašće. Crkva, naša majka i učiteljica, poziva nas da pripravimo svoja srca i otvorimo se Božjoj milosti, kako bismo mogli s velikom radošću slaviti vazmenu pobjedu Krista Gospodina nad grijehom i smrću i klicati sa svetim Pavlom: »Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?« (1 Kor 15, 54-55). Isus Krist, raspeti i uskrsli, središte je naše vjere i zalog naše nade u Očevo veliko obećanje, već ispunjeno u njegovom ljubljenom Sinu, a to je život vječni (usp. Iv 10, 28; 17, 3). [1]

U ovoj korizmi, obogaćenoj milošću Jubilejske godine, želim ponuditi neka razmišljanja o tome što znači zajedno ići putom nade i otkriti pozive na obraćenje koje Bog u svom milosrđu upućuje svima nama, kao pojedincima i kao zajednici.

Ponajprije, hoditi. Geslo Jubileja, “Hodočasnici nade” doziva u pamet dugotrajno putovanje izraelskog naroda prema Obećanoj zemlji, koje je opisano u Knjizi Izlaska. Taj mukotrpan put od ropstva do slobode htio je i vodio Gospodin, koji voli svoj narod i ostaje mu uvijek vjeran. Ne možemo spomenuti taj biblijski izlazak, a ne sjetiti se one naše braće i sestara koji u naše vrijeme bježe od situacija bijede i nasilja u potrazi za boljim životom za sebe i svoje voljene. Tu se javlja prvi poziv na obraćenje, jer svi smo mi hodočasnici u ovom životu, ali svaki od nas se može zapitati: koliko dopuštam da mi takvo stanje stvari postane izazov na koji sam pozvan odgovoriti? Jesam li doista na putu ili me nešto koči, stojim na mjestu, sputan strahom i beznađem ili uljuljkan u svoju zonu komfora? Tražim li putove oslobođenja iz situacijâ grijeha i narušena dostojanstva? Bilo bi nam dobro u korizmi svoju svakodnevicu usporediti sa životom nekog migranta ili hodočasnika, da naučimo suosjećati s njihovim iskustvima i na taj način otkriti što Bog od nas traži kako bismo što bolje napredovali na našem putu prema kući Očevoj. Bio bi to dobar “ispit” za onoga tko je na putu.

Kao drugo, to je zajedničko putovanje. Hodati zajedno, biti sinodalni [2], to je poziv Crkve. Kršćani su pozvani putovati zajedno s drugima, a nikada kao usamljeni putnici. Duh Sveti nas potiče da izađemo iz samih sebe, da idemo ususret Bogu i našoj braći i sestrama i da se nikada ne zatvaramo u same sebe. [3] Hoditi zajedno znači tkati jedinstvo temeljeno na našem zajedničkom dostojanstvu djece Božje (usp. Gal 3, 26-28). To znači ići ruku pod ruku, bez guranja ili gaženja drugih, bez gajenja zavisti ili licemjerja, ne dopuštajući da itko zaostane ili se osjeća isključenim. Idemo u istom pravcu, stremimo istom cilju, slušajući jedni druge s ljubavlju i strpljenjem.

U ovoj korizmi Bog traži od nas da ispitamo znamo li u svom životu, u svojoj obitelji, na svojim radnim mjestima, u svojim župnim ili redovničkim zajednicama, hoditi zajedno s drugima, slušati ih, svladati napast da budemo zaokupljeni isključivo samima sobom i mislimo samo na svoje potrebe. Zapitajmo se pred Gospodinom: jesmo li sposobni zajedno raditi kao biskupi, svećenici, posvećene osobe i laici u službi Božjeg kraljevstva. Pristupamo li onima koji nam prilaze i onima koji su daleko stavom dobrodošlice izraženim konkretnim gestama. Dajemo li ljudima osjećaj da su dio zajednice ili ih držimo na margini [4]. To je drugi poziv: obraćenje na sinodalnost.

Kao treće, hodimo zajedno u nadi, jer nam je dano obećanje. Neka nada koja ne razočarava (usp. Rim 5, 5), središnja poruka Jubileja [5], bude obzor našeg korizmenog putovanja prema uskrsnoj pobjedi. Kao što nas je papa Benedikt XVI. poučio u enciklici Spe salvi, “ljudsko biće treba bezuvjetnu ljubav. Treba onu sigurnost da može slobodno reći: ‘ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem’ (Rim 8, 38-39) ”. [6] Isus, ufanje naše i ljubav naša, uskrsnuo je! [7] On živi i kraljuje u slavi. Smrt je pretvorena u pobjedu i u tome je vjera i velika nada kršćanâ: Kristovo uskrsnuće!

To je, dakle, treći poziv na obraćenje: poziv na nadu, na pouzdanje u Boga i njegovo veliko obećanje vječnog života. Moramo se zapitati: jesam li uvjeren da mi Gospodin oprašta grijehe? Ili se ponašam kao da se mogu sam spasiti? Težim li spasenju i zazivam li Božju pomoć da ga postignem? Živim li na konkretan način nadu koja mi pomaže razumjeti povijesne događaje i potiče me na predano zalaganje oko pravde, bratstva, brige za naš zajednički dom, pazeći da se nitko ne osjeća isključenim?

Sestre i braćo, zahvaljujući Božjoj ljubavi u Isusu Kristu, Bog nas čuva u nadi koja ne razočarava (Rim 5, 5). Nada je »pouzdano i čvrsto sidro duše«. [8] U njoj Crkvu moli »da se svi ljudi spase « (1 Tim 2, 4) i iščekuje da bude u nebeskoj slavi sjedinjena s Kristom, svojim zaručnikom. Ovako je molila sveta Terezija Avilska: »Ufaj se, dušo moja, ufaj. Ne znaš ni dana ni časa. Bdij pozorno, sve prolazi kao hip, premda tvoje nestrpljenje može učiniti nesigurnim ono što je sigurno, i dugim vrijeme koje je veoma kratko« (Usklici duše Bogu [Exclamaciones del alma a Dio], 15,3). [9]

Neka nas Djevica Marija, Majka nade, zagovara i prati na našem korizmenom putu.

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 6. veljače 2025., spomen svetih Pavla Mikija i drugova, mučenika.

FRANJO

___________________________________________________

[1] Usp. enc. Dilexit nos (24. listopada 2024.), br. 220.
[2] Homilija na misi povodom kanonizacije blaženih Giovannija Battiste Scalabrinija i Artemidea Zattija, 9. listopada 2022.
[3] Usp. isto.
[4] Usp. isto.
[5] Usp. bula Spes non confundit, br. 1.
[6] Enc. Spe salvi (30. studenoga 2007.), br. 26.
[7] Usp. Posljednica nedjelje Uskrsa.
[8] Katekizam Katoličke Crkve, br. 1820.
[9] Isto, br. 1821.