Vazmeno bdjenje na Veliku subotu, 19. travnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Bdjenje je počelo s blagoslovom novog ognja na Trgu sv. Stošije ispred katedrale.
Hvalospjev Uskrsnoj svijeći otpjevao je don Tin Vidov, tajnik zadarskog nadbiskupa. Za vrijeme bdjenja vjernici su obnovili krsna obećanja, a nadbiskup je poškropio puk blagoslovljenom vodom. Mons. Zgrablić je istaknuo bogatstvo simbola u svetoj noći Vazmenog bdjenja: oganj i svjetlo razgone tamu, riječi Saveza i obećanja, pjesma uskrsne pobjede, voda koja čisti i daje da sve živi.
Razmatrajući navješteno Evanđelja po Luki, nadbiskup je rekao da žene, prve svjedokinje Uskrsloga, “dolaze na grob s ljubavlju, ali i s očekivanjima koja su im još uvijek vezana uz smrt. Umjesto tijela, nalaze prazan grob i čuju riječi koje i nas potresaju: „Zašto tražite živoga među mrtvima?“. Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva su na grobu. Imaju dobre namjere, ali pogrešna očekivanja. Traže Isusa ondje gdje ga više nema – među mrtvima”, rekao je nadbiskup.
Potaknuo je vjernike da se zapitaju u kojim modernim grobovima mi tražimo Isusa, a On tamo nije. “I mi često tražimo život tamo gdje ga nema: u pretjeranom radu, gomilanju materijalnih dobara, potrošnji, neumjerenoj zabavi, u ugađanju samo sebi, hedonizmu, ispraznostima društvenih mreža. Tražimo život u stvarima koje ne hrane dušu ili čak razaraju. Ponekad tražimo Isusa u religijskom ritualu, bez stvarne vjere i međusobne blizine. Mislimo da je dovoljno „biti dobar“ ili „ići na misu“, „sudjelovati u obredu“, ali ako nema osobnog susreta s Uskrslim, to postaje prazan grob”, upozorio je mons. Zgrablić.
„Moderni grob“ može biti i nostalgija za „starim vremenima“ kad je vjera bila jača, “jer Isus ne ostaje u prošlosti, nego nas zove da ga susretnemo u stvarnosti sadašnjeg trenutka. Možda tražimo Isusa u uspjehu, statusu, politici ili institucijama, očekujući da nam Bog dâ sigurnost i utjehu na način koji se uklapa u logiku svijeta. No, Uskrsli ne boravi u strukturama moći, već u lomljenju kruha s malenima i poniznima, u tišini snage uskrsnog sakramentalnog susreta. Ponekad tražimo Boga tek kad je sve „posloženo“, čisto i dostojno. A On dolazi u naš križ, pukotine života, u ranjenost, svakodnevicu. Isus ne dolazi u grob „sterilnog savršenstva“, nego u raskajano i ponizno srce. Uskrs je uvijek poziv: Ne traži Živoga među mrtvima. On ide pred tobom. Traži ga gdje život buja – u susretu, u služenju, u ljubavi, u patnji podnesenoj s vjerom, u njegovoj Riječi, u sakramentima, u molitvi gdje se u njegovo ime sabiru dvojica ili trojica, u svetosti života”, poručio je nadbiskup.
Naglasivši da Krist otkupljuje prošlost čovjeka, nadbiskup je rekao da Isus ulazi u nju, daje joj smisao, liječi rane i izvodi čovjeka iz prošlosti. Ali, to čini s nama, čeka da mu otvorimo vrata našeg srca. “Krist donosi Savez utemeljen na ljubavi, a ne na strahu i zakonu. Donosi novi život, uskrsli život, koji nije tek popravak staroga, nego preobrazba iznutra”, rekao je mons. Zgrablić.
Istaknuvši riječ Anđela ženama: “Sjetite se kako vam je govorio…”, nadbiskup je rekao da se vjera hrani pamćenjem. I Vazmeno bdjenje je noć puna sjećanja čija liturgija vodi kroz čitavu povijest spasenja; stvaranje svijeta, Abrahamov vjernički hod, Izraelovo oslobođenje iz Egipta, prorokova obećanja, uskrsna zora. “Anđeo ženama ne nudi novost, nego ih podsjeća: ‘Sjetite se što vam je govorio’. To je poziv i nama: Kad ti je teško, kad si tužan, kad vidiš samo grob pred sobom, kad obaraš lice k zemlji i kad si zbunjen i prestrašen kao žene na grobu u Evanđelju, sjeti se što je anđeo rekao ženama, što je Gospodin rekao tebi: da te ljubi, da si dragocjen u njegovim očima, da je umro za tebe, da je za tebe otvorio svoje srce na križu da u njega uđeš, da participiraš na njegovom uskrslom životu, da ti je ime zapisano na nebesima i urezano u dlan Božje ruke, da nisi sam, da je On s tobom u tvojoj pustinji, da ti je pripremio vječno boravište na nebesima. Sjeti se njegovih riječi i djela u tvom životu – jer to će ti pomoći i kad ti sve izgleda prazno. Sjećanje će postati tvoja snaga koja raspiruje nadu, pa i u najtežim trenucima života i umiranja”, ohrabrio je mons. Zgrablić.
Učenici nisu povjerovali ženama. Evanđelist kaže da su im njihove riječi zvučale kao “besmislica, tlapnja”. “Nisu razumjeli što je uskrsnuće. Nitko do tada nije imao iskustvo uskrsnuća i susreta s Uskrslim. I danas nije drugačije: mnogima Uskrs zvuči kao lijepa, ali neuvjerljiva priča. Zato ostaju samo na bojanju jaja, šunki, luku i dobroj ‘spizi’. Na Bdijenju nismo zbog priče i besmislice. Mi smo tu jer je grob stvarno prazan. Jer Crkva dvije tisuće godina svjedoči živoga Krista Uskrsloga koji mijenja živote. Jer milijuni svetaca nisu slijedili bajke – nego su Uskrslog stvarno susreli. I za svjedočanstvo nama prolili su svoju krv”, poručio je nadbiskup.
Ivan i Petar simboliziraju nadu, traženje – oni trče do groba, žele saznati istinu. “Ne zadovoljavaju se neznanjem ili ravnodušnošću. Ne vjeruju drugima, žele se sami osvjedočiti. Trčanje do groba je i za nas snažna slika – to je čin nade, unutarnjeg nemira koji traži odgovor. Vjera se rađa na tom mjestu – u pokretu, traženju, u odluci da ne ostanemo u sumnji, nego da je nadilazimo. Prava vjera ne proizlazi iz onoga što možemo vidjeti ili dokazati – ona nadilazi razum i postaje povjerenje. Vjera je čin srca, ne samo uma. Povjeriti se Božjoj Riječi znači staviti život u ruke Nekoga većeg, u Božje ruke, čak i kad to ne možemo do kraja shvatiti”, istaknuo je mons. Zgrablić.
Ohrabrio je sve da se ne boje ako sumnjaju, ali neka ne ostanu na mjestu; nego krenu, traže, slušaju Riječ Božju. “Vjera ne znači imati sve odgovore, nego imati hrabrosti krenuti čak i kada ne vidiš jasno. To je vjera Uskrsa – vjera koja se rađa iz tame groba, ali koja ne ostaje u tami”, rekao je nadbiskup. Potaknuo je vjernike da ne izađu iz crkve “kao potrošači svetoga, nego kao svjedoci Onoga koji je živ”. “Krist je uskrsnuo. To znači da nismo izgubljeni, da povijest ima smisao, da nijedna smrt nije kraj, da se isplati opraštati. Isplati se činiti dobro bez interesa. Isplati se boriti za dobro. Isplati se ljubiti i uz žrtvu, sebedarje i odricanje. Isplati se živjeti. Isplati se čak i umrijeti. U svetoj noći, majci svih bdijenja, Crkva izgovara: Aleluja! Krist je uskrsnuo, On je živ, ne samo svojom Riječi, nego proslavljenim životom u kojem i ti imaš već udjela i kojeg ti On u punini želi darovati. Primi ga radosnom vjerom”, poručio je nadbiskup Zgrablić i svima poželio blagoslovljen Uskrs.
I.G.
Foto: I. Grbić
