Susret crkvenih pokreta i zajednica Zadarske nadbiskupije održan je u katedrali sv. Stošije u Zadru u utorak, 14. siječnja.
U Godini jubileja, o temi potpunog oprosta govorio je dr. sc. don Zdenko Dundović, pročelnik Teološko – katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.
Izazovno je govoriti o oprostu od vremenitih kazni jer mnoge kršćanske denominacije, izvan Katoličke Crkve, ne prihvaćaju katoličku doktrinu da uz raj i pakao postoji i čistilište; odbijaju postojanje čistilišta, rekao je don Zdenko.
Na latinskom, oprost se kaže indulgeo. „Indulgeo znači da nam se nešto oprašta, ali i da nam se nešto jamči, da je nešto zajamčeno. Isus je rekao apostolima: ‘Kojima otpustite grijehe na ovom svijetu, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im’. Oprost nam se jamči za naše dobro, jer sve što Bog čini, čini za čovjekovo dobro“, rekao je don Zdenko.
Prema Katekizmu Katoličke Crkve, „Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana. To otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca“.
Oproštenje grijeha događa se u sakramentu ispovijedi. „Prema katoličkom učenju, grijeh ima vječnu i vremenitu kaznu. Vječna kazna je biti lišen zajedništva s Bogom, koje se dogodi po smrtnom grijehu i ako se čovjek ne pokaje za grijehe. To je važno jer živimo u vremenu, a Bog je od vječnosti i u vječnosti. Bog nas poziva u vječnost, a u vječnost ne možemo donijeti natruhe vremenitosti. Što sada živimo nesavršeno, ne može biti u vječnosti. Sv. Pavao kaže da će naša djela proći kroz oganj. Moraju biti pročišćena, jer Bogu ne možemo pristupiti vremeniti, nego vječni. Savršenstvo je preduvjet našeg zajedništva s Bogom“, poručio je don Zdenko.
Oproštenje grijeha je sakramentalni čin u ispovijedi i oslobađa nas od vječne kazne, ali ostaje vremenita kazna. „Vremenita kazna je patnja koja je potrebna da bismo se pročistili od nereda kojeg grijeh unosi u čovjeka. Ta kazna treba se pretrpjeti u ovom životu ili kroz čistilište, kako bi se kršćani oslobodili tragova grijeha. Crkva daje oprost za posljedice grijeha“, rekao je dr. sc. Dundović, istaknuvši da nas Crkva u Godini jubileja dodatno potiče stati pred Boga i zamoliti ga da on ukloni rane koje je čovjek nanio drugim ljudima i rane koje su drugi ljudi, ne znajući, prenosili dalje svojom riječju i postupkom; jer, nakon grijeha ostaju ožiljci u životu osobe.
„Crkva ne daje oprost nego prenosi Božje opraštanje, opraštanje grijeha i opraštanje vremenitih kazni koje je grijeh zaslužio. U sakramentu ispovijedi Crkva je posrednik Krista koji grešniku govori: ‘Odrješujem te od grijeha tvojih’. Darujući oproste, Crkva daje i lijek koji je zaslužio Isus Krist i taj lijek nudi čovječanstvu“, istaknuo je don Zdenko, rekavši: „Kada Crkva po zaslugama Isusa Krista nudi ljudima oprost vremenitih kazni, to čini i u ime Marije i svetaca kojima i posvećujemo crkve, u ime onih koji su se pročistili i koji su dostojni prebivanja u zajedništvu s Bogom“.
Bog stavlja pred ljude Kraljevstvo Božje kao vrhunsku svrhu našeg postojanja. Uz proslavljenu Crkvu, vojujuća Crkva se još bori ući u Kraljevstvo Božje, rekao je predavač. Uvjeti za dobivanje potpunog oprosta su istinsko kajanje, sakrament ispovijedi i molitva na nakanu Svetog Oca, najčešće je to Vjerovanje i Oče naš. „Jubilarna godina je izvanredna godina da iskreno stanemo pred sebe, da mislimo na ono što je Božje, ne što je ljudsko; da se kajemo za svoje grijehe i ispovjedimo ih, jer nema grijeha kojeg Bog u svom milosrđu i ljubavi neće oprostiti, kad se osoba iskreno kaje za grijeh“, poručio je don Zdenko.
Dr. sc. Dundović podsjetio je da je u Zadru nekad djelovala Bratovština sv. Silvestra, tzv. bičevalaca, ljudi koji su cijeli svoj život provodili u tjelesnom mrtvljenju, u pokorničkom duhu, u okajavanju svojih i grijeha svijeta te su bili jedna od najbrojnijih bratovština u Zadru. Prije njih, postojali su ljudi koji su se živi zazidavali u malu prostoriju, posvetili su se duhovnosti, okajavanju grijeha, trpljenju za sve uvrede koje se nanose Kristu i bili su jako cijenjeni. Odricali su se materijalnog svijeta, jer grijeh nas želi vezati za ovaj svijet, rekao je don Zdenko.
Istaknuvši da je spasenje duše bilo visoko na ljestvici vrednota u prošlosti, u odnosu na suvremeno doba, don Zdenko je rekao da su oporuke ljudi započinjale riječima: „U ime Kristovo, Amen. Svjesni prolaznosti života, a ne htijući izgubiti spasenje duše…“. To pokazuje da je spasenje duše ljudima bilo na prvom mjestu, biti u miru s Bogom i s ljudima, poručio je don Zdenko.
Na susretu pokreta uvijek se predstavi jedna crkvena zajednica. Na ovom susretu, zajednicu ‘Misionari svjetla’ koja djeluje u župi sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru predstavio je Andrija Marić, voditelj te zajednice.
‘Misionari svjetla’ dio su Katoličke karizmatske obnove u Duhu Svetom. Nastoje rasti u karizmama i da one donose plodove. Djeluju pet godina, imaju 50 članova. U Zadru djeluje pet karizmatskih zajednica. Žele drugima širiti iskustvo Božje ljubavi doživljeno u zajednici. Imaju službu slavljenja, animiranje klanjanja, većih misnih slavlja u župi i Nadbiskupiji, zagovornu i molitvenu službu i organizacijsku. Zajednica se okuplja na Smiljevcu četvrtkom u 20 sati. Susret počinje molitvom, potom obrađuju neku temu, netko ima odjek na pročitano iz neke knjige; prošle godine o teologiji tijela, sada čitaju kako su sveci rasli u duhovnom životu; slijedi jednosatna molitva i slavljenje. Jedanput u mjesecu u župi na Smiljevcu imaju cjelonoćno klanjanje koje animiraju. Njihov duhovnik je župnik don Tomislav Dubinko. Marić je istaknuo važnost i vrijednost sakramentalnog života, rekavši da vidi mlade koji se mijenjaju i donose plodove. Njegova supruga je željela primiti bolesničko pomazanje prije jedne zakazane operacije, a onda ju je liječnik na pregledu pitao: „Ima li šanse za trudnoću?“. „To nas je jako obradovalo jer smo vidjeli Božju ljubav u našem životu, preko sakramenta kojeg Crkva daje. Bog je živ i želi biti s nama, osobito po sakramentima“, poručio je Andrija Marić, otac djeteta i suprug čija je žena preboljela prvotno lošu medicinsku dijagnozu.
Prigodnu riječ uputio je i fra Bojan Rizvan, predstojnik nadbiskupijskog Povjerenstva za crkvene pokrete. Rizvan je potaknuo da Božje milosrđe i praštanje koje primamo i mi darujemo drugima, istaknuvši da Bog svoju svemoć očituje praštanjem i milosrđem. To nas potiče da i mi postanemo djelitelji milosrđa koje primamo.
„Kad Bog donosi oprost u naš život, donosi svjetlo i moramo to svjetlo prenijeti drugima. Svetkovina sv. Stošije uz koju se održava susret podsjeća nas na vrijednost života koji proizlazi iz posvemašnjeg darivanja. Sv. Stošija je izgorjela iz ljubavi prema Kristu, zato je bila spremna i položiti svoj život za njega. Ona je svjedokinja vjere koja progovara i nama i nas potiče da, čuvajući karizme koje nam je Gospodin darovao u osobnom i u životu zajednica, budemo svjedoci nade“, rekao je fra Bojan, istaknuvši da nas Jubilejska godina potiče još bliže doći Bogu.
„Benedikt XVI. je zapisao da kršćanska nada nije puki optimizam, nego je ponajprije prenošenje radosnih susreta sa živim Kristom. Hodočašće nade, u duhu gesla Godine jubileja, u zajednicama se očituje kroz put čuvanja karizmi, vlastitosti koje daruje Duh Sveti, pokazujući bogatstvo Crkve i ljepotu zajedništva“, rekao je fra Bojan, dodavši da se na tom prvom susretu zajednica u Jubilejskoj godini promišljalo o milostima koje se mogu dobiti u Godini jubileja.
Ovaj susret na uočnicu svetkovine sv. Stošije je jedan od četiri godišnja susreta članova crkvenih zajednica Zadarske nadbiskupije koji su se počeli održavati s osnivanjem Povjerenstva za promicanje laičke duhovnosti, crkvene pokrete i zajednice Zadarske nadbiskupije, koje je 2023. godine osnovao zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Nakon susreta, članovi zajednica sudjelovali su u Svečanoj Večernjoj sv. Stošije koju je predvodio nadbiskup Zgrablić.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
