ZADAR: Susret svećenika do 10 godina svećeništva – Dr. Volarević o ‘Redemptoris Sacramentum’ – Uputa o nekim stvarima uz Euharistiju koje valja obdržavati, odnosno izbjegavati 

27.02.2024.by Urednik

Na susretu svećenika Zadarske nadbiskupije do deset godina svećeništva izlagao je dr. sc. fra Domagoj Volarević, predavač Liturgike na KBF-u u Splitu, u srijedu, 21. veljače, u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Dr. Volarević govorio je o temi „Redemptoris Sacramentum – Sakrament otkupljenja“ – Uputa o nekim stvarima vezanima uz presvetu Euharistiju koje valja obdržavati, odnosno izbjegavati.

U navedenom dokumentu govori se o zlouporabama u liturgijskom slavlju, konkretno u euharistiji, što i je značenje riječi ‘redemptoris sacramentum’ koja jest euharistija. Taj dokument Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata izdan je 2004., za pontifikata Ivana Pavla II. Predavač je rekao da su tih godina izašle enciklike baš o euharistiji, npr. i ‘Ecclesia de Eucharistia’. Enciklike takve tematike izdavale su se kad su se počeli pojavljivati određeni problemi, odnosno teška odmicanja od naravi i bîti slavlja euharistije. Tada treba reagirati, da se posvijesti značenje euharistije i vrati na ispravan put.

Dr. Volarević je naveo primjere iz prakse s obzirom na poglavlja toga dokumenta koja govore o uređenju liturgijskog slavlja, pravnim i pastoralnim propisima liturgije, pravilnom slavljenju svete mise, dostojanstvu pričesti itd. „Izvana gledano, euharistija ima svoja pravila slavlja. Liturgiju treba slaviti, a ne samo pragmatično izvršavati. Abususi često počnu iz nekog pragmatizma, što ne mora biti loše. Neke postupke nekad treba učiniti, ali kad su redovne prilike, treba se držati onoga kako treba. Jer euharistija je znakovita. Kod ispravnog shvaćanja liturgijskog slavlja ne radi se samo o pragmatizmu. Bogoslužje, liturgija ima svoju ljepotu. Koristi znakove i simbole koji su također način komunikacije. Znakovi i simboli proizlaze iz ljudske naravi i kulturološkog mentaliteta, a svećenicima bi znakovi i simboli trebali biti jasniji više nego ikome drugome“, istaknuo je dr. Volarević. Upozorio je da se slavlju euharistije i uopće sakramenata ne smije pristupiti na način da se samo nešto ispuni i odradi. „Nego, kreće se od toga da su u bogoslužju uopće bitni znakovi i simboli. To sve govori. Kad znakovi i simboli izgube svoju vrijednost, onda dolazimo do abususa. Kad znakovima i simbolima ni svećenici više ne znaju sebe poučavati i katehizirati povjereni Božji narod, to je plodno tlo za abususe“, upozorio je dr. Volarević. Abususi nastaju kad se promijene neke okolnosti, nekad nastaju iz dobrih namjera.

Premda se riječ abusus prevodi kao zlouporaba, dr. Volarević je rekao da to nije sasvim istoznačno. „Jer, zlouporaba znači koristiti nešto da se nekome čini zlo. No, abusus na latinskom ne znači to. Na latinskom, ab je prijedlog koji znači odmicanje od osnovnog objekta ili subjekta, micati se od osnovnog značenja.   Abusus znači da smo se odmaknuli, udaljili smo se od osnovnog smisla i značenja nečega u liturgijskom slavlju. To još nije zlouporaba. Abususi mogu postati zlouporabe. I nažalost, to se nekad dogodi“, rekao je dr. Volarević, dodavši da abusus ne znači da je nešto odmah samo po sebi negativno.

Npr., „pričest umakanjem je abusus, ali nije ništa loše. U nekoj pastoralnoj potrebi, kad je puno svećenika, umakanje je razborito, zbog vremena. Ali, važno je da se zbog toga ne pomuti stvarni znak, stvarna simbolika. Jer, konzumirati hostiju i piti iz kaleža je u znakovitosti sâmog sakramenta euharistije. Gospodin Isus je rekao: ‘Uzmite i jedite… Uzmite i pijte’. Znakovi i simboli u euharistiji su jezik koji nam govori. To je hrana. Jedna od osnovnih antropoloških potreba je jesti i piti. Akcija jela i pila je itekako znakovita i trebalo bi je obdržavati u svim redovitim situacijama, kad god se može“, potaknuo je dr. Volarević.

Pojašnjavajući da „simboli i znakovi imaju okvir i to je osnovna kateheza“, dr. Volarević je naveo primjer vode čije je svojstvo da pere. Zato je voda prisutna u krštenju. „Voda pere, od grijeha, kao što inače pere od nečistoće. Okvir unutar kojega se vrši to pranje ili bilo koja druga liturgijska akcija točno ima svoje razloge, određenje i poučava“, rekao je dr. Volarević, ukazujući i na katehetsku dimenziju liturgijskih čina. „Kad se počne misliti, ‘Čini mi se da bi moglo ovako, ovo mi se čini praktičnije, ovo sad nema smisla’, to je početak abususa. Nekad kreće čak iz pobožnih namjera, da se nekad u najboljoj namjeri može izvrnuti slavlje“, upozorio je dr. Volarević.

U Dokumentu se navodi i da pastoralno pravni liturgijski propisi vode računa o hijerarhiji Crkve. Osnova je hijerarhijsko uređenje Crkve. „Nije sve pastoral, nije sve ni zakon. Jedno drugo treba podupirati, potpomagati. Unutar slavlja najvažniji je smisao nečega, smislenost“, rekao je dr. Volarević, potaknuvši svećenike da na rubrike u slavlju ne gledaju samo kao da su zakonodavstvo. Rubrike pomažu i upućuju, iz naravi slavlja, kako se pojedini čini trebaju odvijati.

Govoreći o hijerarhiji u smislu uređenja po službama, dr. Volarević je rekao da  stvarno sudjelovanje vjernika laika koje se preporuča ponajprije znači da vjernici dopru do stvarne dubine slavlja, da shvate euharistiju, da shvate otajstvo. To shvaćanje otajstva ovisi i o dobi povjerenih ljudi.

Spominjući poglavlja o dostojanstvu pričesti, čuvanju i štovanju euharistije, dr. Volarević je upozorio da se nekad „štovanju euharistije daje veće značenje nego slavlju euharistije“. „Subjekt slavlja je Isus Krist, on je živ među nama – to je euharistija“, naglasio je dr. Volarević. Upozorio je da se u pobožnosti nekad  može skrenuti prema objektivizaciji euharistije te je istaknuo potrebu da se uskladi pučka pobožnost i liturgija.

„U liturgiji se odvija vršenje Kristove svete svećeničke službe. U njoj se pomoću vidljivih znakova na otajstven način i način svojstven svakom pojedinom znaku, izvršava čovjekovo posvećenje, a cjelokupno Kristovo tijelo, Crkva, vrši cjelokupno javno bogoslužje, na način svojstven svakom pojedinom znaku“, naglasio je dr. Volarević, poručivši: „Prvi korak u izbjegavanju abususa je svijest o crkvenosti, o pripadnosti sveopćoj Crkvi, svijest o hijerarhiji i svijest o sâmom slavlju, važnosti i dostojanstvu slavlja. To su temelji za izbjegavanje abususa“.

Na susretu koji je završio raspravom sudionika i razmatranjem primjera iz prakse o ispravnom načinu slavljenja sakramenta bio je i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Susret je organiziralo Povjerenstvo za trajnu formaciju svećenika i osoba posvećenog života Zadarske nadbiskupije.

Ines Grbić

Foto: I. Grbić

Sva prava pridržana © Zadarska nadbiskupija

bt_bb_section_top_section_coverage_image