Vjernici Ninskog i Paškog dekanata hodočastili su u katedralu sv. Stošije u Zadar petog dana Devetnice sv. Stošiji, u srijedu, 10. siječnja, ususret proslavi zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale.
Svečano misno slavlje u zadarskoj katedrali predvodio je don Jerko Vuleta, župnik župe sv. Anselma u Ninu i dekan Ninskog dekanata, a propovijedao je o temi ‘Molitva kao snaga mučenika’.
„Tko se pouzdaje u Boga i svoj život predaje njemu, ne misli da će u vjeri nešto postići svojim snagama i svojom mudrošću te da će njegovo iskustvo vjere biti snažnije i dublje oslanjajući se na sebe. Nego, to ostvaruje dopuštajući Gospodinu da postane i ostane njegovo najčvršće životno uporište“, rekao je don Jerko.
Vjernici se dive hrabrosti i neustrašivosti tolikih mučenika kroz povijest Crkve. „Iz svoje krhke, ljudske perspektive, pitamo se kako je moguće da su brojni mučenici, unatoč tolikim nevoljama i kušnjama, progonima i pritiscima, ostali dosljedni Kristovoj istini i vjerno ustrajali u ljubavi do kraja. Što ih je jačalo u svakodnevnom životu, da su ostali poput neosvojive tvrđave i da su tako snažno odolijevali svim izazovima“, upitao je don Jerko, poručivši: „Iskustvo mučenika koji su svojom krvlju posvjedočili za vjeru i Boga, otkriva nam da oni svoj kršćanski život i poziv na nasljedovanje Krista, kralja mučenika, nisu shvaćali površno, usputno, nego kao najozbiljniju životnu zadaću. Shvaćali su život kao hod prema osobnoj svetosti, kao temeljni životni zadatak s kojim ništa drugo u ovom svijetu nije usporedivo i koji sve drugo u životu nadilazi“.
Temeljno pitanje mučenika, usredotočenih na Gospodina u svakodnevnom životu, „nije bilo tko sam i kakav sam u očima drugih ljudi i što drugi misle o meni. Nego, koliko je Gospodin zadovoljan mojim životom? Što sam učinio zbog svoje vlastite promocije i proslave, a s čime sam proslavio Boga? Posvećujem li Bogom ispunjeno vrijeme više nego sam to činio prije“, rekao je don Jerko.
Istaknuvši da se „kršćanski mučenici nisu zadovoljavali osrednjošću“, Vuleta je rekao da su oni uvijek ulazili u novo iskustvo susreta s Bogom kroz molitvu potpunog predanja. Koliko god bilo teško oduprijeti se izvanjskim izazovima i odoljeti napastima, bili su svjesni da se u ustrajnom posvećenju sjedinjuju s Bogom po molitvi kao načinu da ostanu u Bogu.
„Molitvu su doživljavali kao sredstvo kojim Bog zahvaća u njihovu stvarnost da bi preko njih snažio i ljubio druge. Molitva je u životu kršćanskih mučenika bila most uspinjanja prema Bogu, izraz najdublje spremnosti biti potpuno Božji i do kraja, bez obzira na životne okolnosti, na situaciju u društvu i stanje u svijetu. Molitvu su shvaćali kao sredstvo lišavanja nepotrebnih tereta, oslobađanja od površnosti, ostavljanja životnih utega. Njihov život poprimao je obličje bogolikosti, jer su shvaćali da je molitva puno više sredstvo primanja, nego davanja. Molitva kao najdublji izraz srca koje želi biti ispunjeno jedino Bogom, najdublja je životna priprema mučenika za najuzvišeniji trenutak u kojem su u mučeništvu bili spremni darovati najvrijednije što su imali, svoj vlastiti život“, poručio je don Jerko Vuleta.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić
